Nisi ti čovječe ovozemaljski, nije ovo tvoja domovina – Nebo je tvoja domovina! Pa sada ponovo, vraćajući tu odoru koju si izgubio, spuštajući se na ovaj svijet, ti se onda uzdižeš i vraćaš svom iskonskom prebivalištu: I Meni ćete se vratiti, kako nam to Gospodar veli.
Prilagodio i obradio: Šaban GADŽO
Časopis „Bosna“ u dogovoru s hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu u Sarajevu.
”Mesnevija”, treći svezak, bejtovi: 4159–4211/III (prvi dio)
Euzubilla-Bismilla, elhamdulillah
Rabbi šrahli sadri…
Sa dva bejta kojim je hz. Mevlana završio prošli ders, najavio je ovaj. Da se podsjetimo na ta dva bejta:
„Ali slast i uživanje u konačnom boravištu,
su po mjeri tegoba i patnji na tom putu.
Ti ćeš u svom zavičaju i među svojima, osjetiti pravo uživanje,
tek onda kad si u tuđini potegao stotinu muka i tegoba!“
Evo vidimo šta će nam hz. Mevlana večeras da kaže po pitanju ovih iskušenja koje mi nosimo na ovom svijetu i možda jedno od najkomplikovanijih pitanja, koje sviju nas zaokuplja: Zašto čovjek mora da prolazi kroz ova iskušenja, kojima svjedočimo na sebi a i na drugima?
Naslov:
PRIMJER VJERNIKOVOG BIJEGA I NJEGOVE NESTRPLJIVOSTI U BELAJIMA, SA NEMIROM I NEPOSTOJANOŠĆU SLANUTKA (LEBLEBIJE) I DRUGIH KUHINJSKIH ZAČINA U UZAVRELOM LONCU I NJIHOVIM ŽUSTRIM PODIZANJEM NAVIŠE, NE BI LI ISKOČILI VAN
Vidite kakav primjer navodi. Svakodnevno se susrećemo s kuhinjom, a to koristi hz. Mevlana da nam sad ovako jednu komplikovanu temu lijepo razjasni. A sve oko nas ovako govori, jezikom svoga hala, ali eto, počesto nismo budni ni inspirisani da na ovaj način priđemo životu, pa da vidimo – da sve ono što je Gospodar uveo u postojanje – nosi veliku poruku za nas, i tim putem možemo da Mu se vratimo.
Pogledaj kako slanutak u loncu
skače gore, kad ga vatra potjera!
Svakog časa, prilikom vrenja, slanutak izlijeće
na površinu, ispoljavajući stotinu vapaja,
govoreći: „Zašto me bacaš na vatru i variš me?
Kad si me kupila, kako to da me izvrćeš?!
Ovaj jezik slanutka koristi hz. Mevlana da nam ukaže na naš hal. Ovaj vapaj slanutka prilikom vrenja i njegov pokušaj da iskoči iz lonca, to je hal svakog od nas. Svako bi volio da iskoči iz iskušenja u kom se nalazi, iz belaja koji ga zadese. Dok se kuha, slanutak pita domaćicu: Kad si me kupila, kako to da me izvrćeš?!, tj. kad si me jednom oslobodila od mjesta gdje sam bio, kad si me izvadila iz zemlje, kako to da me sad izvrćeš ovakvim neugodnostima, da se kuham na vatri.
Vraćajući ga nazad kutljačom, domaćica mu veli:
„Dobro se ti svari, i ne bježi od održavaoca vatre!
Ovako učitelji govore svojim učenicima. I učitelj đaka i muršid murida tako priprema za život, i ne pušta ga iz ruku, dok ga dobro ne ispeče (rijazatom – treningom i vježbama), govoreći mu: Vrati se natrag, nisi još pečen! Pravi učitelj, kad je došao u kontakt sa učenikom koji zaista želi da nauči, da prihvati, onda mu ovako kaže: Natrag, vari se! Pristani na ova „uznemiravanja“ da bi jednoga dana svjedočio ono šta ja sada vidim a tebi je nepoznato, tj. da se obistiniš kao Božiji rob.
Ja te ne kuham, što si mi mrska,
nego da ti dobiješ ukus i slast,
Dakle ovo što ti vidiš neka znaš da to nije posljedica moje srdžbe prema tebi ili mržnje, Bože sačuvaj. Ja hoću da se ti lijepo skuhaš i ispečeš i na taj način zadobiješ slast; da stekneš jedan visok stepen i položaj, i da uživaš ugled među svijetom! E tako, indirektno, učitelj govori svom učeniku.
da bi hrana postala, koja će se pomiješati sa dušom.
Taj ispit (to vrenje), nije u cilju poniženja ili mučenja.
Jer kako to kaže Poslanik, s. a. v. s., u hadisi-šerifu: Kada Allah zavoli Svoga roba, stavi ga na kušnju. Pa ako taj rob osaburi – odabere ga, a ako bude zadovoljan s tim – e onda je to posebna odabranost.
Dakle, ako bude zadovoljan (rāzi) i zahvalan na svemu tome kroz šta prolazi, e onda će ga Allah Uzvišeni dići na uzvišene stepene. A kada Allah zavoli Svoga roba, onda ga podvrgne još težem ispitu. A ko ima najteža iskušenja? Pa oni koji su Mu najbliži. Ima mnogo hadisi-šerifa koji govore o ovoj temi, a mi ćemo navesti jedan: Najteža iskušenja imaju Božiji poslanici, pa njihovi opunomoćenici, pa njima bliski, pa njima bliski… I onda se hadisi-šerif završava porukom: Iskušenja na mumina brže lete, nego kapi kiše na površinu zemlje! Ali eto, oni koji to nose, znaju šta nose, zadovoljni su i zahvalni. Vidjet ćete večeras, ako Bog da, kakve nam je divne stvari pripremio hz. Mevlana. Teško se je obistiniti (ostvariti) na pravi način u ovome, ali nije nemoguće. Ja Rabbi, pomozi nam da zaista budemo istinski učenici, istinski tragaoci na ovoj duhovnoj stazi i da budemo rāzi sa ovim „varenjem“! A treba da znamo da nas, istinski Allahovi robovi (muršidi-kjamili), ne podvrgavaju terbijetu iz srdžbe i mržnje prema nama, već radi našeg dobra, i na dunjaluku i na Ahiretu. A šta je cilj i svrha ovih ispita i provjera? Cilj nije da ove osobe, pod teretom tih ispita, osjete na sebi kao nekakav prezir, mržnju, omalovažavanje ili poniženje. Naprotiv, radi se ovdje o uzgoju, oplemenjivanju: da se svaki murid očisti od mahana i loših sklonosti, koje u sebi nosi svaki čovjek, i da nađe i osjeti slast u duši te da se uzdigne do najvišeg stepena. Na koncu, taj rijāzāt (disciplina i zalaganje), dovodi do približavanja odgojitelja i štićenika pa učenik zavoli svoga učitelja. Nije uzaludno to vrenje i kuhanje.
Vodu si pio u bostanu, zelen i svjež.
Radi ove vatre bilo je to pijenje vode.“
Vodu si pio…, da bi se sada ovako kuhao i ispekao; dolazila je ta voda koja ti je pomogla da se uzgojiš i porasteš, a sad ćeš, u novoj fazi razvoja, biti kuhan i pečen kako bi postigao visoki stepen. Oni koji su ovo prošli, znaju taj put, i sad ga žele pokazati drugima. Hz. Mevlana nam na samom početku Mesnevije kaže da se ispitamo na onom bejtu gdje je rečeno: Zar nepečen da pečenom znade hal?! Hal onoga koji je prošao sve to, i kuhanje i pečenje. Vidite kako nam hz. Mevlana na jeziku ove domaćice, odnosno jezikom svih učitelja, muršidi-kjamila, iznosi taj postupak: bio si svjež, zelen i voda je radi toga dolazila, da bi sada bio pripremljen za sofru.
Njegov rahmet je pretekao Njegov kahr, dotle da On
iz Svog rahmeta na ispit stavlja jednog svoga roba.
(kahr = srdžba)
Ovdje upućuje na poznati hadisi-kudsi: Moj rahmet prednjači Mojoj srdžbi.
I upućuje nas na ajeti-kerim, esteizubillah: Kaži robovima Mojim, da sam Ja, zaista, Onaj koji prašta i da sam milostiv, ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna! (El-Hidžr, 49-50) Prvo rahmet pa onda gadab.
Njegov rahmet pretiče Njegov kahr,
da bi kapital, vudžud, k ruci došao.
(vudžud = egzistencija koju nam je Bog dao)
Znači, da bi se posredstvom Njegove milosti svaka stvar našla na svom mjestu i da bi se svaka stvar mogla da uhasuli (uredi). To misli pod ovim – da bi došlo do ruke, tj. do svog ostvarenja.
Jer, bez slasti ne raste meso i koža.
Ako ne raste, šta će topiti ljubav Prijatelja?
Bez ukusne hrane ne može napredovati tijelo. A ako ne raste, kako bi se onda mogla pokazati Božanska ljubav, koja će sad to tijelo koje je naraslo, tu životinjsku dimenziju (neobuzdanu prirodu) kultivisati i istopiti.
Ako se, putem tog iziskivanja, kahr ispoljava,
da bi se ta sermija žrtvovala,
opet stiže Njegova dobrota, radi izvinjenja za onu silu,
i kaže ti:“ Okupao si se i iskočio iz rijeke.“
Ako se putem tog iziskivanja (primoravanja tebe da ključaš i vriješ, da se prokuhaš) srdžba (kahr) Božija ispoljava – mi tako doživljavamo iskušenja – to je zato da bi se ta sermija žrtvovala. Tvoja je tada dužnost da ispoljiš zadovoljstvo i pomiriš se sa sudbinom, jer opet stiže Njegova dobrota, radi izvinjenja za onu silu, tj. za to primoravanje da ključaš i kaže ti: Okupao si se i iskočio iz rijeke – izišao si na obalu spasa, potpuno čist; spasio si se, izlazeći na drugu obalu; spašen si od svih muka i tegoba.
Domaćica kaže: „O slanutak, bio si lijepa zelen u vrijeme behara,
Sad ti je bol došla u goste! Lijepo ga dočekaj!
Na jednom drugom mjestu, kaže nam hz. Mevlana: Allah ti poslao musafira, a ti nećeš da ga primiš! (Misli na razna iskušenja: nevolje, patnje, fukaraluk, oskudicu; bolest, teška vremena…) To su ti musafiri koje ti Allah šalje, pa nemoj ih dočekivati kiselog lica. Sjeti se ko ti šalje te musafire! To je Svevišnji Allah, radi tebe i mene, radi našeg dobra ih šalje, zato gledaj kako ćeš ih dočekati. Pogledajte kako je ovo interesantno! Ko bi, jelde, pristao na iskušenja, a moramo proć kroz sve to. Moramo shvatiti o čemu se radi. Što prije nam to pođe za rukom, onda ćemo biti zadovoljni sa svim što nam Gospodar uvodi u naš život.
Tako da gost, iskazujući zahvalnost,
tvoje dobročinstvo pred Carem iznese i pohvali.
Taj tvoj postupak, to gostoprimstvo koje si pokazao prema tom musafiru, znajući da ga je Gospodar poslao, bit će predstavljeno Caru, jer će taj musafir pred Carem, pred Gospodarom, svjedočiti za tebe, u tvoju korist – pohvalit će te pred Carem!
Tako da Darovalac nimeta tebi stigne
umjesto tih nimeta, i svi nimeti tebi pozavide.
Jer, iza toga nimeta, ko se krije? Pa Onaj koji ga šalje tebi! Pošto ti tražiš Njega i zadovoljan si s Njim i Njegovom odredbom, taj nimet ti biva ulaz (kapija) do Stvoritelja – On ti tako stiže, odnosno uvodi te u Svoj hadret, u Svoju blizinu. E onda, svi ovi nimeti – odvojeno gledani –, tj. sve blagodati koje bi ti mogle pasti na pamet, svi ti zavide zbog tog položaja kojeg imaš, zbog te Hakkove blizine.
Ja sam Halil, a ti – moj sin pred nožem.
Glavu položi! Ja sam vidio da te koljem.
Ovim bejtom upućuje na ajeti-kerim, esteizubillah: I kad on odraste (Ismail, a. s.) toliko da mu poče u poslu pomagati (svome babi, Ibrahimu, a. s.), Ibrahim reče: „O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa šta ti misliš?“ „O oče moj“ – reče Ismail – „onako kako ti se naređuje postupi; vidjet ćeš, ako Bog da, da ću sve izdržati!“ (Es-Saffat, 102)
Stamena srca glavu spusti pred kahrom,
da ti prerežem grlo kao Ismailu!
To nama izgleda kao srdžba, ali sad će nam sljedeći bejt reći o kakvom se „rezanju“ glave radi:
Glavu ću odsjeći, ali ovo je jedna takva glava,
na koju ne djeluje ni odsjecanje ni smrt.
Ta glava ne osjeća ni odsjecanje ni smrt – znači, potrebna je naša spremnost na žrtvu, to Gospodar traži.
Ali ezelski cilj je tvoja predanost.
O, muslimanu, predanost trebaš potražiti!
Ezelski (praiskonski) cilj, ono radi čega je Gospodar i stvorio ljude, jeste ono što Gospodar u ajeti-kerimu kaže: Stvorio sam ljude i džinne samo da Mi robuju. (Ez-Zarijat, 56) Krajnji i vječni cilj tvog životnog puta jeste: tvoj teslimijjet, tvoja predanost Allahu, dž. š., i traženje Njegovog zadovoljstva.
To je taj ezelski cilj – da se potpuno teslim učiniš Stvoritelju, a onda hz. Mevlana to posebno ističe, pozivajući nas: O, muslimanu, predanost trebaš potražiti! Kao da upućuje na onaj ajeti-kerim u kome se govori o beduinima koji kažu da su mumini, a Gospodar kaže: – Ne, vi recite da ste muslimani, ali iman još nije ušao u vaša srca. Ovdje hz. Mevlana kaže o, muslimanu, predanost trebaš potražiti!, znači još je nisi zadobio. Ako si musliman, ne znači da si potpuno predan (pazimo dobro da nas to ne prevari!) i da smo od onih koji su se obistinili kao istinski Božiji robovi. Jer, istinski rob – to znamo – nema svoje volje, ne posjeduje ništa! A vidjeli ste prošli put kako nam je rekao da su život i imetak snijeg, nešto što će brzo otići od nas, i onda nam je kazao: Ali ti daješ prednost snijegu, a ne cijeni; daješ prednost imetku i životu, a ne cijeni koju Allah plaća za to! Premda (rekao bi čovjek) ovo dvoje nema kakvu vrijednost – istopit će se na prvom suncu, ali Allah kupuje to od nas, kupuje tu spremnost da na Njegovom putu damo sve. Dakle, nemojmo biti prevareni! O, muslimanu, predanost trebaš potražiti! Jesi musliman, ali još ne znaš šta je ovo o čemu ti govorim, veli nam hz. Mevlana.
O slanutak! Vrij, kvrcaj u belajima,
da od tebe ne ostane ni postojanje ni sebstvo.
Da se potpuno rastoči, taj privid koji imaš o sebi, da bi onda bio vječno sa Gospodarom.
Ako si se u tom vrtu smijao,
ti si ruža i oko vrta duše.
Ako si ti, učeniče, u ovom dunjalučkom životu vedar i nasmijan, tebi će se otvoriti vrata duhovnog života i uživanja. Muke i patnje koje trpiš u učenju i odgoju, zato su, da se očistiš od loših svojstava, a nije namjera učitelja i odgojitelja, da te time ponizi i namuči. Vidimo i ovdje kako podvlači: Ako si se u tom vrtu smijao… (ako si nasmijan u ovom prolaznom životu), ti si ruža i oko vrta duše. Pa, izaberi to čovječe! Kako je rekao jedan od Božijih robova, kad su ga upitali zašto je uvijek vedar i nasmijan, ko vele – to je nemoguća stvar, a on kaže: – Kad se probudim ujutro, imam dvije mogućnosti pred sobom: ili ću biti vedar i nasmijan, ili snužden i tužan. Ja svaki put izaberem ovo prvo. Eto, to je to što ti vidiš. Zato, izaberimo (pored mnoštva nevaljalih stvari) onu ljepotu, izaberimo ružu na stabljici, umjesto desetine trnova pa će, ako Bog da, miris i ljepota te ruže (nadat se) i te trnove preobraziti.
Ako si rastavljen od vrta vode i zemlje,
zalogaj si postao i u život ušao.
Postao si dio čovjeka, dio njegovog tijela, ta se hrana rastočila u venama ljudskim. Pazimo dobro da nam hrana bude halal, čista.
Preobrazi se u hranu, snagu i misli!
Mlijeko si bio, postani lav u čestaru!
Za mlijeko i lava u perzijskom jeziku je ista riječ šir; upotrijebio je to hz. Mevlana da nam lijepo ocrta šta bi trebao čovjek da uradi: Mlijeko si bio, postani lav u čestaru! Ta se hrana razgradila u organizmu Božijeg čovjeka i onda vidimo šta dolazi sa te kapije. Upravo na tim kapijama mi srećemo Hakka. Evo vidite, i ovo je ono što možda neki, koji zagovaraju da nije lijepo previše klati kurbane, kao – ubijamo život…, površno shvataju. Ti ljudi ne razumiju ovu dimenziju – taj kurban, koji je na ovaj način došao u kontakt sa tijelom i razgradio se, nije to običan kurban, on je sebe afirmisao i on sada živi sa ovim čovjekom, postao je dio njegova tkiva i duše.
Tako mi Allaha, iz Njegovih svojstava si izrastao u svom početku.
Idi, nazad, u Njegova svojstva, vješto i hitro!
Dakle, bio si zaogrnut Njegovim sifatima, jer Allah kaže za Sebe da je bio skrivena riznica pa je volio da bude spoznat i stvorio je svjetove, Univerzum. I sve ono što je bilo, što je danas i što će biti, bilo je u Allahovom znanju u Praiskonu. I mi, svi zajedno, iz te pozicije smo izrasli, iz Njegovih svojstava. Zato nam je imperativ da se okitimo Božijim svojstvima: Idi, nazad, u Njegova svojstva, vješto i hitro! – pohiti na tu stranu, a to je gubljenje ovoga sebstva, koje se ustoličilo kao božanstvo i mi pred tim božanstvom mnogo što šta žrtvujemo, i vrijeme, i imetak, i život! I čudimo se – vjerovatno – kad danas slušamo o idolopoklonstvu, kako je to nekad bilo, šta su ljudi sve prinosili kao žrtve tim kamenim statuama, i mislimo u sebi – Bože dragi, kako su mogli vjerovati u takve stvari?! A zamislite pred kakvim sve božanstvima, mi danas, štošta žrtvujemo: i život, i imetak svoj, i vrijeme! Samo ta božanstva nemaju ovakve likove. Ja Rabbi, podari nam vid pa da jasno vidimo.
Ti si došao iz Oblaka, iz Sunca, iz Neba.
Onda si se u svojstva preobrazio i Nebu uzdigao.
Nisi ti čovječe ovozemaljski, nije ovo tvoja domovina – Nebo je tvoja domovina! Pa sada ponovo, vraćajući tu odoru koju si izgubio, spuštajući se na ovaj svijet, ti se onda uzdižeš i vraćaš svom iskonskom prebivalištu: I Meni ćete se vratiti, kako nam to Gospodar veli.
Došao si u suretu kiše i toplote.
Ideš u visoko cijenjena svojstva.
Evo vidite, kao da su jedan drugog slušali, hz. Mevlana i hz. Sadi Širazi. Mi smo nekoliko puta spominjali te stihove Šejh Sadije, nije na odmet da ih opet spomenemo, jer i hz. Mevlana ovdje kaže došao si u suretu kiše, a Šejh Sadi veli:
Kada kaplja kiše iz oblaka kanu,
(To je taj dolazak čovjeka na ovaj svijet.)
Beskrajnost mora zbuni je i ganu:
„Zar sam ja, reče, spram tog mora išta?
Ono je svuda, a ja u njem’ ništa!“
Kada, sitna, shvati svoje ništavilo,
Školjka je primi radosno u krilo;
Pod njegom neba u sedefu osta
Dok sjajan biser za krunu ne posta.
Tako kap stiže gdje se prijesto diže,
Da postane išta spusti se do ništa.
Evo, identičnu stvar su nam kazala dva velikana, odvojeno jedan od drugog.
Prvi dio 98. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je h. hafiz Mehmed Karahodžić održao 20. 07. 2022. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
