Ako budeš od onih koji vjeruju u ono što ne vide (u gajb), jednog dana doći ćeš u situaciju i da vidiš i da čuješ… To ćeš postići kvalitetnim životom, u smislu: malo se primakni, priđi malo bliže, a odmakni se od ovih raznih zabluda koje nas upravo u kontra smjeru odvlače.
Prilagodio i obradio: Šaban GADŽO
Časopis „Bosna“ u dogovoru s hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu u Sarajevu.
”Mesnevija”, treći svezak, bejtovi: 4250-4292/III (drugi dio)
TEFSIR AJETI-KERIMA: „O BRDA, PONAVLJAJTE ZAJEDNO S NJIM (SA DAVUDOM, A. S.) HVALU, I VI PTICE!“
Čim je rekao da je brdo Tur zaplesalo, odmah hoće da nam sad pojasni kako, ovo što mi nazivamo mrtvom prirodom, stalno slavi (subhan) Gospodara Uzvišenog.
Lice Davudovo je, putem Njegove divote, blistalo!
Brda i planine su ga u uzdasima slijedili!
(Učili su sa njim zajedno Zebur!)
Planina postade Davudu sudrug.
Oba pjevača opijena u ljubavi prema Caru.
Sad ovo hz. Mevlana nas upozorava: čovječe, ti nisi planina, nisi kamen, pa šta je s tobom?! Šta je to kad, danas, ovakvi ljudi pored tebe prolaze, a ti ne reaguješ (bīhàber) nit’ mirisa osjećaš, nit’ dahove podrške, koji dolaze s te strane, a evo, planina tako reaguje na učenje Zebura od strane Davuda, alejhis-selam!
Emr dođe: „O brda i planine, ponavljajte (hvalu Bogu)!“
I s Davudom ujedinite glasove i tonalitet!
Dođe emr / naredba od Gospodara: „O brda i planine, ponavljajte (hvalu Bogu)!“
I sve se planine odazvaše! To je bila jedna od mu'džiza Davuda, alejhis-selam.
Ako bi sad postavili pitanje: kako li se ovo ovako dešava? Znamo i vjerujemo da se to dešava Božijim poslanicima, ali i Božiji prijatelji imaju učešća u ovome. Sad nam sljedeći bejt objašnjava šta su to uradili takvi Božiji robovi i napravili teren da se ovo desi:
Hakk reče: „O Davude, ti si hidžru vidio.
Radi Mene, od bliskih prijatelja si se odvojio.“
Dakle, iskusio si patnju razdvojenosti. Vidite ovo: Radi Mene…, jer mi znamo kako nam u onome značajnom hadisi-šerifu Poslanik, s. a. v. s., kaže: Djela se vrednuju prema namjerama (prema nijetima). Pa ako je neko učinio hidžru Allahu i Poslaniku, onda je njegova hidžra radi toga, a ako je učinio hidžru radi nekog dunjalučkog interesa ili ženidbe, onda je njegova hidžra to. Ovdje je ključno ovo: Radi Mene, od bliskih prijatelja si se odvojio, pa sad kad si odvojen fizički od njih i ostao potpuno sam, Ja ću ti sad sve upokoriti / potčiniti; sad ćeš imati i ovaj anorganski svijet, i sve ostalo, svi će pratiti tvoj glas i sa tobom zajedno izgovarati hvalu Gospodaru.
Sad nama kaže hz. Mevlana:
O, ti, jedinstveni garibu! Ti si ostao bez prisnog druga.
Vatra čežnje iz tvog srca baca iskre.
Ne mogu uz ovaj bejt da se ne sjetim one poruke kad mi je Hadži Hafiz, nakon mog hadža, rekao: – To što želiš da postigneš, to ćeš postići kad odeš sa istinskim prijateljem; onda ćeš sve to što si želio imati.
Ja mu velim: – Hadži Hafize, bio sam sa prijateljima, sa dobrim prijateljima. A on će na to: – Ne mislim na te prijatelje, nego na onoga Prijatelja, ili to prijateljstvo kad se dvojica rastanu pa čeznu za ponovnim susretom, za ponovnim sastankom. Kad sam ja bio na hadžu, to je bilo 1970. godine i kad sam ušao u Harem, ja nisam gledao u Kjabu, nego u Lice Prijatelja!
Kad sam ovo čuo, to je za mene bilo nešto veličanstveno, ali danas to drukčije razumijevam nego tada. Šta je ovo Lice Prijatelja (sa velikim slovom)? Allah najbolje zna, jer kod ovih probuđenih ljudi, gdje god se takav okrene, on vidi tamo Lice Njegovo, a Allah najbolje zna kako je pravo. Na ovom putu ovakav sudrug ti je izuzetno potreban – o, ti, jedinstveni garibu! Sad pojedinačno, ako smo mi ti, ako smo se obistinili da smo garibi / stranci na ovom svijetu, onda će vatra čežnje (zbog razdvojenosti) iz tvog srca bacati iskre.
A Poslanik je imperativno rekao: Budi na ovom svijetu kao garib! Dakle, ne zaboravi da ovo nije tvoja domovina; ona je na drugom mjestu; ona je na Nebu! Evlije to ne zaboravljaju, zato im je njihova staza po Nebu. Vatra čežnje iz tvog srca baca iskre, i na tu čežnju ću ti Ja odogovoriti – nećeš ti ostati sam!
Ti želiš svirače, pjevače i sagovornike.
Eto, Onaj Vječni ti dovodi brda i planine!
(Dovodi ih pred tebe, pod tvoju vlast!)
On postavlja njih sviračima, pjevačima i trubačima.
On daje, pa brda pred tobom takt prate.
Tako, da bi znao, kako je tugaljiva pjesma planini dopuštena.
Allahov prijatelj je bez usana i zuba izvodi.
Mi sad pored njega, a ne čujemo izvođenje ovakve pjesme, Bogu upućene; i možemo – da nas Allah sačuva toga – godine i godine da tako provedemo, a da nas ništa od toga ne dohvati.
Melodija dijelova tog čistog tijela,
svakog trena u njegovo osjetilno uho stiže.
Njegova družina to ne čuje, ali on to čuje.
Sretna li je ona duša koja vjeruje u gajb stvari!
Kao da nam veli: Možda će ti sve ovo biti čudno što ti govorim, ali ako budeš od onih koji vjeruju u ono što ne vide (u gajb), jednog dana doći ćeš u situaciju i da vidiš i da čuješ… To ćeš postići kvalitetnim životom, u smislu: malo se primakni, priđi malo bliže, a odmakni se od ovih raznih zabluda koje nas upravo u kontra smijeru odvlače.
On ima i posmatra na stotine razgovora u sebi,
dok njegov sabesjednik nema ni mirisa od toga.
On, evlija (Božiji prijatelj) ima i posmatra na stotine razgovora u sebi, dok njegov sabesjednik nema ni mirisa od toga. Kaže jedan arif, u namjeri da opiše stanje jednog velikana, koji se našao u jednom društvu. – Lijepa sofra, nema kakve nema hrane i pića, pored rijeke… Ugođaj predivan, za poželiti. Ali samo on vidi Dragu koja sjedi tu blizu i ona, s vremena na vrijeme, malo mu otkrije lice i ponovo pokrije, samo da mu kaže: i ja tebe volim, a on ne skida pogleda sa nje. Svi ostali, zaokupljeni jelom i pićem, uživaju, lijepo pjevaju, a njegov pogled na ovome Licu. E šta oni sve vide kad gledaju oko sebe i u sebe? Na to nam ukazuje hz. Mevlana: On ima i posmatra na stotine razgovora u sebi, dok njegov sabesjednik nema ni mirisa od toga!
I nastavlja sa opisom halova Allahovih prijatelja, pa kaže:
Stotinu pitanja i stotinu odgovora u tvome srcu
stiže iz bezmjesnoga do tvoga stana (konaka).
Ti ih čuješ, uši drugog ih ne čuju,
makar ti prinio svoje uho.
Hoće da kaže: kad bi mi i sjedili pored takve osobe, pa makar bili ovako blizu i, makar primakli svoje uho njemu, ipak nećemo ništa moći ni čuti ni vidjeti od njegove suštine, iako ga i slušamo i gledamo!
Sad se pitamo: Zašto je to tako? To nam pokazuje primjer koji navodi hz. Mevlana: Musaov štap i Isaov dah. Šta se to desilo sa ljudima koji su gledali to svojim očima? Musaov narod vjeruje u Gospodara, ali šta se to dešava u njima unutra, da odmah nakon što vide neko čudo, malo prođe, a oni to sve zaboravljaju? Ili, zamislimo kako je to izgledalo kad Isa, a. s., u ime Boga, oživi mrtvog, vrati slijepcu od rođenja vid, gubavog izliječi, nepokretnog podigne, kako je to izgledalo? Svijet je to gledao, masovno se to dešavalo, kako sada nešto od tog nimeta njih, ili nas danas, ne dodirne? A vidjeli ste kako kaže hz. Mevlana: Ne gledaj na slovo i riječ koju govori Isa, nego gledaj šta se dešava u njegovom prisustvu! Pogledaj kako umrli skače i sjeda! Vidiš li šta štap radi – Dohvati more, ono se razdvoji. Šta je to sada pa tebe to ne dohvaća, ne dohvaća ove narode koji su prošli, a i nas danas? Odmah nam je naveo dunjaluk… Prvu i ključnu stvar hoće da nam kaže, koji je ovo svijet i kako te porobi. Pa kad su Božiji prijatelji izlazili van gradova, u pustare, da se povuku, nisu bježali od svijeta, nego im je cilj da mene i tebe upozore šta je to dunjaluk. On će te porobiti i onda ćeš biti imun na ovakve dahove. Možeš to i gledati i vidjeti, ali nećeš vjerovati, pripisivat ćeš to ko zna čemu, a onda šta se odvija u našim nutrinama, mi to ne znamo ili ne obraćamo pažnju na to. Jedan mudrac navodi slučaj dvojice prijatelja. To je jedan paradoks, ali nas na slikovit način podstiče da razmislimo o njemu. Taj mudrac je živio u 18. stoljeću, pa kaže: – Dvojica prijatelja imali su običaj da svake sedmice jednom odu u javnu kuću. Jedan dan opet kreću tamo, istom na pola puta jedan kaže: Vala ja neću tamo! Odoh ja u hram. I tako i postupi, a njegov drug ode opet u javnu kuću. E sad, priča ovaj mudrac, onaj u hramu sluša propovijed i misli kako li je onome mom ahbabu tamo jer zna kako to izgleda, bio je tamo, pa ga sve misli vuku tamo. A onaj u javnoj kući razmišlja: E baš je onaj moj prijatelj smogao snage da napravi takav potez i da se iz ovoga poganluka izvuče! Ovaj je, bivši u javnoj kući, dušom u hramu, a onaj u hramu je ovamo, u javnoj kući! Kako je to samo čudnovato! I kad nam se dešavaju ove neke stvari, koje ne idu na pamet, pitamo se odakle onaj čovjek tamo, a onaj ovamo? Evo, ova je duša, naša nutrina, pokrivena, a Bog Uzvišeni gleda u srca ljudi i po tome će nam biti vrednovano djelo naše.
Uzmimo, o gluhi čovječe, da ti zaista ne čuješ njih.
Ali, kad si njihove znakove vidio, zašto ne vjeruješ?
Kad vidiš njima slične kako ih slušaju, zašto im ne vjeruješ?!
ODGOVOR KRITIČARU MESNEVIJE ZBOG NJEGOVA NERAZUMIJEVANJA
Prošli put smo vidjeli kako je reagovao hz. Mevlana na napad na Mesneviju od onih ljudi koji su kazivali da nema ništa specijalno u njoj, nikakve dubine, sve su to priče; i rekao je da reaguje samo radi onih koji slušaju Mesneviju, tj. radi nas, da mi ne budemo poljuljani, a mene – kaže – to ne dohvaća. Sad se opet obraća kritičaru Mesnevije:
O, ti, bijesno pseto! Zašto laješ?
Ti, lajući na Mesneviju, vrijeđaš Kur'an!
Jer u Mesneviji ima ukazivanja na 2900 ajeti-kerima i za to se za Mesneviju kaže da je ona „magzi Kur'an“ (srž Kur'ana). Hazreti Mevlana je na ovaj način nama pojasnio i približio Kur'ani-kerim, pa s pravom kaže kritičaru: Ti, lajući na Mesneviju, vrijeđaš Kur'an!
Ovo nije onaj lav od koga dušu spašavaš,
ili od čije kandže kahra iman čuvaš.
Dakle nije to lav od koga možeš pobjeći i svoj život sačuvati. Ovo je drugi lav, gdje nema spasa ako si izabrao takav put.
Kur'an, do Kijameta, ovako dovikuje:
„Hej vi, koji ste sami sebe neznanju žrtvovali,
koji me bajkom smatrate
i tako sijete sjeme vrijeđanja i kufra!
Prošli put nam je ukazao na ajeti-kerim gdje nevjernici kažu za Kur'an: To su samo izmišljene priče, priče drevnih naroda (esatirul evvelin)… Takvima, koji Kur'an nazivaju bajkom i tako siju sjeme vrijeđanja i kufra, Kur'an do Kijameta dovikuje:
Vi sami sebe vrijeđate, jer ćete biti priča;
Nestat ćete i bićete zaboravljeni!
(Vi ćete otići u priču, a Kur'an, kao Allahov govor, vječno ostaje.)
Ja sam govor Hakka Istinitog i opstojim s Njegovim zatom.
Hrana sam duše svih duša i jakut čisti.
Ja sam svjetlost Sunca, koja je pala na vas,
ali od Sunca ne postadoh rastavljen.
Vidite kako je lijep ovaj bejt, kako je oslikao Kur'ani-kerim, kazavši da je Kur'an poput svjetlosti Sunca koja je pala na nas. Ali ta je svjetlost (ili njene zrake) neodvojiva od Sunca, kao što je i govor (kelam) Hakka, neodvojiv od Njega; to je Njegovo svojstvo, vječno i nestvoreno.
Pazi! Ja sam Izvor te Vode života,
tako da mogu osloboditi ašike od smrti.
Uspostavimo li na pravi način kontakt sa Božijom riječi, uspostavili smo vezu sa Vodom života, a posljedica takvog pristupa oslobodit će ašike, istinske zaljubljenike u Boga Uzvišenog, straha od smrti.
Da takav smrad nije potakla vaša pohlepa,
jedan gutljaj bi, na vaše grobove, Hakk prolio.
Da nije smrad vašeg napada na Mesneviju, potakla vaša pohlepa, jedan bi gutljaj (gutljaj od Vode života), na vaše grobove, Hakk prolio, a tako bi oživjele vaše zamrle duše,jer ste vi živi grobovi, duhovni mrtvaci.
Imamo još jedan bejt da zaokruži ovu cjelinu. Sad je uveo i pohlepu, a to je upozorenje na dunjaluk. Ako se pitamo zašto možemo biti pored tih robova, a da nas ne dohvati to što oni nose, da ne osjetimo miris toga, odgovorit ćemo da je to zbog našeg okretanja dunjaluku i zbog naše pohlepe. A to će nas dovesti u situaciju da napadnemo Istinu, ovaj istiniti govor. Jer: Da takav smrad nije potakla vaša pohlepa, / jedan gutljaj bi, na vaše grobove, Hakk prolio.
Isaa, a. s., slušali su učenjaci u njegovom vaktu, gledali ga, i njega i njegov život, a vidjeli ste da su to u biti njegovi najveći neprijatelji! Ti koji su bili veoma blizu njemu, koji su svakodnevno devamili Tevrat, mogli su da procijene i da vide ko je to, ali sklonost prema dunjaluku i pohlepa za položajem, za prvenstvom, za čašću (ne mora to biti samo pohlepa za skupljanjem imetka) potakla je njih da takav smrad izađe iz njihovih usta i da napadaju ovo Vrelo života, koje je ušlo u njihov život. Sve ovo treba usmjeriti na naš današnji trenutak – sigurno, svakodnevno nam se ovo dešava! Allah nas dovodi u situaciju da smo tako blizu ovih čiji dah oživljava, a ako smo zavedeni dunjalukom i pohlepom, onda taj oživljujući dah ne može doći do nas. Mi lijepo navedemo primjere, citiramo napamet riječi velikih ljudi, sve to znamo, ali kad se osamimo, vidimo koliko smo prazni. I onda tu rupu, tu vlastitu prazninu, popunjavamo (kad ispadne prilika) time da riječima i djelom napadamo na Istinu. To se desilo i na Kerbeli. Ovo su dani matema (Svaki dan je Ašura, a cijela Zemlja Kerbela!) pa neka znamo šta se desilo tu. A uvijek će biti takav omjer: ogromna skupina vjernika na jednoj strani, koja klanjaja i tvrdi da su muslimani (to i jesu bili!) a koja hoće da ugasi Istinu, s druge strane.
Nedavno sam u knjizi Valden (O građanskoj neposlušnosti) američkog teozofa Dejvida Toroa, pročitao nešto veoma interesantno. U toj knjizi autor na jednom mjestu opisuje kako isusovci spaljuju Indijance; i dok gore, Indijanci im predlažu još neke od mogućih načina mučenja. Govoreći o tome, autor nas podstiče na razmišljanje: oni, kao isusovci, dolaze i propagiraju ljubav, a spaljuju te ljude, jer ti ljudi nisu izabrali njihov put! Oni (isusovci) su divno elaborirali, iz Starog ili Novog zavjeta, šta znači ljubav; govore: Bog je ljubav!, i autor navodi sve te termine, o empatiji i samilosti, o ljubavi prema drugom i drugačijem, ali vidite – to izlazi iz usta, ali ne dohvaća ove ljude koji to govore! Oni gledaju pred sobom kako spaljuju te ljude, a oni im svojim halom pokazuju koliko su dominantniji u odnosu na njih. (Autor koji ovo piše je bijelac, nije Indijanac!) I dok ih spaljuju, Indijanci im predlažu koje sve metode mučenja mogu da primijene, a onda autor tu ubacuje i drugu misao iz Jevanđelja, a koja je prisutna u svim učenjima: Ne čini drugom ono što ne bi želio da tebi bude učinjeno! Ovim svojim činom, Indijanci njima pokazuju koliko su oni daleko, daleko ispred njih otišli, po pitanju usvajanja ovakvog pravila. Znači, ti misionari, došli su sigurno dobro naučeni po pitanju Knjige, a tako daleko od njene primjene u životu! (Ovdje je govor o isusovcima, jednoj kršćanskoj sljedbi, ali pazite – u svakoj vjeri je to prisutno!) Ovo su muslimani uradili na Kerbeli, nije niko drugi došao! Muslimani, koji klanjaju pet namaza, ubili su unuka Božijeg Poslanika i glavu mu odsjekli, kao i svim ostalim koji su bili uz njega! Pogledajte sad šta kaže hz. Mevlana: U čovjeku je pola pčela i med, a pola zmija i otrov! I sad, kad se dohvati neki centar u čovjeku, koji probudi ovu nisku dimenziju u njemu, pogledajte šta se desi, kakva se onda zvijer ispolji!
I posljednji bejt, u kome hz. Mevlana kaže:
Ne! Držat ću se riječi i savjeta tog Mudraca:
Na mene ne može djelovati uvreda ovako bolesnog pojedinca!“
Znači, ja sam im odgovorio, morao sam radi vas, da vi ne biste bili zbunjeni; odgovorio sam im da vam pojasnim koja je to kategorija i zašto oni tako pristupaju ovim stvarima; zašto se taj njihov smrad širi i šta ga potiče… Slijedi odgovor: Sve to dolazi iz pohlepe i ljubavi za dunjalukom, za prestižem, čašću i ugledom. Ali – kaže hz. Mevlana – ja ću postupiti (to je moje stanje, moj hal) onako kako je rekao Mudrac Hakimi Gaznevi: Na mene ne može djelovati uvreda ovako bolesnog pojedinca!
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji Hakk-vallahu ea-lem bis-savab!
Ovo nije gatanje po zvijezdama,
niti čvaranje po pijesku, niti je san;
ovo je ,,vahji-hakk” (božansko otkrovenje);
A Allah, dž. š., najbolje zna šta je pravo!
El-Fatiha!
Drugi dio 100. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je h. hafiz Mehmed Karahodžić održao 03. 08. 2022. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
