Karavan duša s Neba stalno pristiže: ulaze ljudi (kad dođe njihovo vrijeme) u svijet postojanja, da bi trgovinu vršio i nazad se vraća. Sad dobro pazi koju ćeš trgovinu obaviti!
”Mesnevija”, treći svezak, bejtovi: 4159–4211/III (drugi dio)
Prilagodio i obradio: Šaban GADŽO
Časopis „Bosna“ u dogovoru s hadži hafizom Mehmedom Karahodžićem prenosi u nastavcima dersove iz “Mesnevije” održane u Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu u Sarajevu.
Bio si dio sunca, oblaka i zvijezda.
Postao si duša, djelo, govor i misli.
Egzistencija životinja postala je iz smrti bilja.
Ispravan je poziv: „Ubijte me, o pouzdani!“
Kaže nam hz. Mevlana: Pravo je ono što je rekao Mensuri Halladž, k. s. – Ubijte me, o pouzdani! /Uktulūni, ja sikāt!, jer u toj smrti (sad će nam kazati drugi dio tog stiha) je novi život:
Kad nam je takva pobjeda, nakon mata,
pravo dođe da je: „u mome ubistvu – (novi) život!“
Kada je takva pobjeda nakon smrti (mata), nakon što umremo, onda je pravo to što je rekao Mensuri Halladž u drugom polustihu: – U mome ubistvu je život! /Inne fi katli hajati! (Novi, vječni život.)
Djelom, riječju, iskrenošću dobija se hrana meleka.
Tako, da pomoću ovih stvari, on se penje do Neba.
Eto tako, jede se biljna i životinjska hrana i to sve služi da napreduje tvoje tijelo. Ali onda, djelom –istinskim, pravim postupcima, zalažući se na Allahovom putu, vodeći računa o Njegovom zadovoljstvu, potom riječju koja ne odstupa od istine i iskrenošću – dobijaš hranu meleka. Evo kako dolazi ta hrana do tebe, a kad se to desi, onda pomoću ovih stvari, ti se penješ do Neba.
Baš kao što taj zalogaj, kad hrana čovjeka postane,
iz neživog se preobrazi u živo biće.
Vidite šta je ta pojedena stvar koju nam Gospodar daje kao hranu: bila je prije mrtva (recimo neka sjmenka) pa kad se to izmiješalo sa našim tijelom, ono se iz neživog preobražava u živo biće – penje se uvis i postaje dio duše.
Ovaj govor zahtijeva šire pojašnjenje,
koje će doći na jednom drugom mjestu.
„Karavan stalno s Neba pristiže,
da bi trgovinu vršio i nazad se vraća.
Karavan duša s Neba stalno pristiže: ulaze ljudi (kad dođe njihovo vrijeme) u svijet postojanja, da bi trgovinu vršio i nazad se vraća. Sad dobro pazi koju ćeš trgovinu obaviti!
Kako nam je fino rečeno: O vi koji vjerujete, hoćete li da vas uputim na trgovinu, koja će vas spasiti od bolne kazne? Pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku, i borite se (zalažite se) na Allahovom putu vašim životima i imecima – to je za vas bolje, ako znate… Posljedica toga je da će Allah oprostiti grijehe, uvest će dotičnog u vrtove Adna, ispod kojih teku rijeke. …a dat će vam i drugu blagodat koju jedva čekate: Allahovu pomoć i skoru pobjedu! Zato obraduj mumine! (v. Es-Saff, 10–13)
I mi smo u ovoj jednoj karavani došli na ovaj svijet. Obavimo trgovinu na ovaj način – žrtvujmo ovaj „snijeg“, koji Allah višestruko većom cijenom kupuje, dajući nam u naknadu vječni život! Prodajmo to na Božijem putu, halisen-muhlisen – samo Allaha radi.
Onda idi ugodno i veselo, sa slobodnim izborom,
a ne sa gorčinom i odvratnošću kao kradljivac.
Moglo bi se uz ovaj bejt i ovako kazati: Ako si na ovom svijetu na ovaj način obavio trgovinu, kako ti to ajeti-kerim kaže, onda idi ugodno i veselo, sa slobodnim izborom: Gospodar će ti dati, evo ovo što se u ajetima navodi. Kao što ćeš, ako Bog da, u Džennetu imati mogućnost da na tvoje traženje, na tvoje Kȕn!(Bȕdi!) bude to što tražiš; tako će i na ovom svijetu, Gospodar to dati tim Svojim robovima, koji su se ovako obistinili. Vidimo kako su Njegovi bliski robovi i pokazali to, po Allahovom emru, a ne sa gorčinom i odvratnošću kao kradljivac. Neće biti potrebno da na ovaj način provodi život, jer vidite, u hadisi-šerifu je rečeno (prenose Muslim i Buharija): Džennet je čovjeku bliži od vezica na njegovoj obući, a tako isto i Džehennem! To je tako blizu, pa obavimo trgovinu na ovaj način i odmah ćemo imati ovaj slobodan izbor. Ali ne zaboravi, ne pomišljaj da sad možemo tražiti šta mi hoćemo. Ne, tad jezik takve osobe postaje jezik s kojim Bog Uzvišeni govori, i on sve što i uradi, neće prekršiti emr Božiji. Zato Hidr, a. s., kaže Musau, a. s.: Ovo sve što sam uradio, nije to po mom nahođenju bilo – ovo je sve emr od Boga Uzvišenog.
Upućujem ti gorke riječi,
da bih te od gorčine oprala.
Kaže domaćica slanutku, odnosno učitelj svom učeniku, odnosno Gospodar svim ljudima. Ta iskušenja koja izgledaju ovako gorka, ustvari su sredstvo čišćenja: Upućujem ti gorke riječi, da bih te od gorčina oprala.
Putem hladne vode smrznuto grožđe se oslobodi.
Hladnoću i smrznutost odloži.
Ako je tvoje srce puno gorčina počelo krvariti,
to je znak da ćeš se svih gorčina riješiti i kutarisati.
PRIMJER VJERNIKOVOG SABURA, KAD POSTANE UPUĆEN U TAJNU HAJR-BELAJA
(Kako se sad ponaša takva osoba.)
Nelovački pas nema ogrlice.
Sirov i neuzavreo, nema ukusa.“
Ako pas nije sposoban da bude lovac, on onda nema okovratnik. Jedna stvar, koja je sirova i nepečena, nije slatka, nije ukusna.
Slanutak na to reče: „Kad je tako, o gospođice,
ja ću s radošću vreti. Valjano mi u pomoć priteci!
Sad kad je on čuo šta mu je sve kazala domaćica, odnosno kad je pravi murid čuo šta mu kaže učitelj, on s radošću pristaje na terbijet (na odgoj duše), pa kaže: Pomozi mi, priteci mi u pomoć, jer sada pristajem na sve to!
Ti si u ovom vrenju kao moj graditelj.
Kutljačom me udari, jer vrlo prijatno udaraš.
Poput slona sam. Po glavi me rani i obilježi,
tako da ne sanjam Indiju i njene vrtove.
Tako da sebe predam vrenju,
da puta nađem u to naručje.
(U okrilje Voljenog.)
Jer čovjek se u bogatstvu osili
i postaje buntovan poput slona koji sanja.
Sanja Indiju pod uticajem nefsi-emmare (strasti). On pokušava da se odupre vodiču i da pobjegne u tu svoju domovinu koju sanja, u okrilje nefsi-emmare, duše koja naređuje zlo.
Kad slon u snu vidi Indiju,
vodiča slonova ne sluša i vragolije ispoljava.“
Dakle, odupire se vodiču, zato kaže slanutak (murid): Udri me kutljačom – što dublje me potopi u tu vodu koja vrije, da ne bih poput slona sanjao Indiju, pa onda počeo ispoljavati evo ovu vragolastost, bježeći od tebe.
DOMAĆICINA ISPRIKA SLANUTKU I MUDROST U TOME, ZAŠTO GA JE STAVILA DA VRIJE
Ta gospođica mu reče: „Prije ovoga,
i ja sam bila kao ti – parče zemlje!
Kad sam ispila čašu vatrenog džihada,
onda sam prihvaćena i pogodna postala.
Ovako govori učitelj učeniku: Ja sam prošao prije ovoga svega put kojim tebe sada vodim; bio sam parče zemlje kao i ti, ali kad sam ispio čašu vatrenog džihada, kad sam pristao na ovu borbu sa samim sobom, ta borba je spržila ovaj privid, ovaj moj ego, tek tad sam prihvaćen i pogodan (poželjan) postao.
Dalje nastavlja domaćica, odnosno učitelj:
Jedno vrijeme sam se varila u loncu vremena,
a drugo vrijeme u loncu tijela.
Bila sam jedno vrijeme u svijetu duša, dok se ta duša nije spojila sa tijelom. To je sad taj period koji hz. Mevlana naziva loncem vremena, a nakon što sam ušla u tijelo, nakon što sam udahnuta u ovaj kalup, u tom drugom vremenu boravila sam u loncu tijela.
Uslijed ova dva vrenja, osnaženi su moji osjećaji.
Prvo duša postadoh, a potom tvoj učitelj.
Evo kako pokazuje hz. Mevlana ko je pravi šejh: Uslijed ta dva vrenja… (ova koja smo spomenuli) osnaženi su moji osjećaji (a to su ovi i vanjski i unutarnji kuvveti). Prvo duša postadoh, a potom tvoj učitelj. Vidite kako ovi veliki Allahovi robovi (mi možda na to ne obraćamo pažnju, ali smo, vjerovatno, imali priliku da to vidimo) imaju isto težak hal: jedan se žali, a drugi to tako lijepo podnosi. I mi taj smiraj osjetimo u prisustvu takve osobe. Zašto? Zato što su ovi unutarnji osjećaji kod njih oživljeni, tj. to unutarnje zadovoljstvo je prisutno, a ne ovo vanjsko. I vidite, ako nam je uskraćeno nešto od ovih vanjskih zadovoljstava, pogledajte kako nam je teško postaviti naš život, mora biti, možda, neka igra, televizija i slično, treba da neko s nama bude u našem društvu, ne mogu sam to da podnesem, i tako… Dok drugi mirno sjedi, nema nikakvih problema, jer on iz dubine crpi ovaj kuvvet. Mi ne znamo o čemu se radi, ali u prisustvu tih ljudi to osjetimo. Prvo duša postadoh… (vidite, vraća na ovu unutarnju dimenziju), a potom tvoj učitelj.
U anorganskom stanju uobičavala sam sebi reći:
Ti se trudiš da zadobiješ ilum i manevi sifate.
Znači kad sam bila u tom stanju to sam uobičavala sebi reći – ti tražiš duhovna svojstva (manevi sifate).
Kad sam dobila dušu, sada me pustite, da vrijem još više,
da bih se lišila toga animaliteta.
Pustite me da se skuham i pečena budem, da bih se lišila životinjske prirode. I onda, u ova tri bejta na kraju, ovako nam kaže:
Traži od Boga, da se u pogledu ovih suptilnosti,
ne poklizneš i da sretno stigneš do kraja.
Opet upozorava hz. Mevlana koliko je ovo klizav teren: Kakve sam ti sve suptilnosti rekao, kakve tajne otkrio, e sad ti sa sviješću idi preko ove Šahovske ploče (dunjaluka), kako je to jedne prilike rekao hz. Mevlana: Na ovoj šahovskoj ploči dunjaluka, Iblis je izuzetno vješt igrač. Pazi ga se! On ti je matirao babu!
Čovječe, na svakom polju, kao u igri šaha, možeš biti matiran. Možda si danas jak, ali pazi dobro, neki pogrešan potez može proizvesti ovo pokliznuće! Ali traži od Boga pomoć i On će te pomoći: Traži od Boga, da se u pogledu ovih suptilnosti, / ne poklizneš i da sretno stigneš do kraja.
Jer od Kur'ana su mnogi odlutali.
Od tog čvrstog konopca u bunar pali.
Upućuje na dva ajeti-kerima: Time, on mnoge u zabludi ostavlja, a mnogima na Pravi put ukazuje. (Bekara, 26) Drugi ajeti-kerim: Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu. (Isra, 9)
Pazi, čovječe, kako prilaziš Kur'anu, jer znamo, to nam je rečeno, da – kjafiru povećava kufr (nevjerovanje, nezahvalnost), a muminu povećava iman. Sve je pri tebi i pri meni, i jedno i drugo, pa da nam Allah pomogne da na pravi način pristupimo Njegovim znakovima koji nas okružuju i koji su u nama. Ovoj Otvorenoj Knjizi u Eflaku (u ovome svemu što nas okružuje) i ovoj Knjizi između korica, Njegovom Kitabu, Kur'ani-kerimu.
I posljednji bejt.
Konopac nije krivac, o inadžijo,
kad pri tebi nema jake želje za visinom.
Dobro zapamtimo ovu poruku! Jer, gore govori da je Kur'ani-kerim kao konopac, a mnogi su od tog čvrstog konopca u bunar pali (ispustili su taj konopac)… E onda ovako kaže hz. Mevlana: Konopac nije krivac (nije to do Kitaba) o inadžijo (o, ti, buntovniče!), kad pri tebi nema jake želje za visinom (nema pri tebi ove želje, bojiš se). Jer, kako osvajaš visinu malo-pomalo, ispod tebe je sve veća i veća provalija i onda, u neka doba, ne dao Bog, zaključiš – ma, odoh ja dolje u dolinu, dolje sam sigurniji.
In-ne nedž-mes tu-ne rem-les tu-ne hab
Vah-ji Hakk-vallahu ea-lem bis-savab!
Ovo nije gatanje po zvijezdama,
niti čvaranje po pijesku, niti je san;
ovo je ,,vahji-hakk” (božansko otkrovenje);A Allah, dž. š., najbolje zna šta je pravo!
El-Fatiha!
Drugi dio 98. dersa iz trećeg sveska Mesnevije, koji je h. hafiz Mehmed Karahodžić održao 20. 07. 2022. u Mevlevijskom kulturnom centru – Jekovac.
