U najtežim časovima života naše zajednice on se snalazio i rješavao razna teška pitanja, puna odgovornosti, a izložen nišanu raznih protivničkih partija i njihove mafije.

Na današnji dan, 13. marta 1883. godine, rođen je dr. Mehmed Spaho, najistaknutiji bošnjački politički lider u Kraljevini Jugoslaviji i predsjednik Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO). Spaho je odigrao ključnu ulogu u očuvanju političkog subjektiviteta Bošnjaka između dva svjetska rata i ostavio neizbrisiv trag u historiji Bosne i Hercegovine.

Mehmed Spaho rođen je u Sarajevu u uglednoj porodici. Njegov otac Hasan-ef. Spaho bio je stručnjak za šerijatsko pravo koji je obavljao funkciju kadije u više gradova, uključujući Damask i Kairo. Stariji brat Fehim-ef. Spaho kasnije je postao reisu-l-ulema Islamske zajednice u Kraljevini Jugoslaviji.

Nakon završetka osnovnog i srednjeg obrazovanja u Sarajevu Mehmed je studirao pravo na Univerzitetu u Beču, gdje je 1908. godine stekao titulu doktora pravnih nauka. Po povratku u Bosnu i Hercegovinu radio je u pravosuđu i advokaturi, ali se ubrzo posvetio političkom angažmanu.

Spaho je 1914. godine izabran za vijećnika Gradskog vijeća Sarajeva, gdje se istakao kao zagovornik prava siromašnih slojeva stanovništva. Nakon raspada Austro-Ugarske 1918. godine postao je član Narodnog vijeća Bosne i Hercegovine i sudjelovao u političkim pregovorima o budućnosti južnoslavenskih naroda.

Njegov politički uspon započinje 1919. godine osnivanjem Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO), prve bošnjačke političke stranke u Kraljevini SHS. Od 1923. godine, kao predsjednik JMO-a, postaje nezaobilazna figura u političkom životu Jugoslavije. Obavljao je visoke državne funkcije, uključujući funkcije ministra šumarstva i rudarstva, ministra trgovine i industrije te ministra saobraćaja.

Spaho se snažno protivio centralizaciji Kraljevine Jugoslavije, zagovarajući ravnopravnost svih političko-historijskih jedinica unutar države. Njegov se otpor naročito manifestirao 1939. godine, kada je sporazum Cvetković–Maček predvidio podjelu Bosne i Hercegovine između Srbije i Hrvatske. Spaho je smatrao da bi to predstavljalo „smrtni udarac za muslimane“ i insistirao je na očuvanju teritorijalnog integriteta BiH.

Tokom političke karijere Spaho je preživio nekoliko pokušaja atentata, uključujući bombaški napad u Sarajevu i pucnjavu u Višegradu. Nađen je mrtav 29. juna 1939. godine u hotelu „Srpski kralj“ u Beogradu.

Članovi Spahine porodice i najbliži saradnici smatraju da je Spaho bio otrovan, da bi se uklonio kao moguća prepreka sporazumu Cvetković-Maček, po kojem je Bosna i Hercegovina trebala biti podijeljena. Spaho je imao dosta političkih neprijatelja. Prije same smrti, na njega su pokušana tri atentata, dok je, kako se navodi, četvrti pokušaj ipak bio uspješan.

Bošnjački književnik Edhem Mulabdić povodom Spahine smrti između ostalog je napisao:

“U četvrtak 29. juna 1939. godine umro je naprasnom smrću u Beograđu dr. Mehmed Spaho. Strašno je odjeknula ta tužna vijest u prve sate pred podne toga dana, svijet u prvi mah nije vjerovao. Bilo je sve pometeno od uzbuđenja. U petak 30. juna dženaza je dovežena iz Beograda u Sarajevo sa velikim počastima naroda, vlade i vojske. Ukopan je u haremu Gazi Husrev-begove džamije u Sarajevu kao jedan od najzaslužnijih prvaka muslimana Bosne i Hercegovine i grada Sarajeva. Malo je reći ‘kad nam je najviše potreban bio’… kako se onda govorilo na svakom koraku, onda nam ga kruta sudba ote iz naše zajednice. On je nama vazda trebao. U najtežim časovima života naše zajednice zadnjih 25 godina on se snalazio i rješavao razna teška pitanja, puna odgovornosti, a izložen nišanu raznih protivničkih partija i njihove mafije”.