Kad su nakon rata mislili da im se ništa ne može dogoditi jer “nikome nisu skrivili ništa”, preostali Nijemci u Hrvatskoj ubrzo su shvatili koliko su se prevarili. Umjesto mira dočekali su sabirne centre koji su pretvoreni u koncentracijske logore, a smrtnost je, prema procjenama, dosezala i 20 posto
Ta manje poznata, ali iznimno teška povijesna činjenica jedna je od središnjih poruka dokumentarne izložbe istraživača, leksikografa i publicista Gorana Beusa Richembergha, posvećene 80. godišnjici organiziranog progona i stradanja njemačke nacionalne manjine u Hrvatskoj.
Izložba, nastala u okviru njemačke zajednice iz Osijeka, u suradnji sa Središnjim muzejom Podunavskih Švaba u Ulmu te uz finansijsku podršku Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, okuplja dokumente, fotografije i arhivsku građu koji svjedoče o gotovo potpunom nestanku nekad brojne zajednice. Dosad je predstavljena u više hrvatskih gradova, a interes javnosti pokazuje koliko je ova tema dugo bila potisnuta.
„Njemačke udruge u Hrvatskoj odlučile su zajednički obilježiti ovu obljetnicu kako sudbina njihovih predaka ne bi pala u zaborav. Nakon egzodusa i evakuacije oko 100 hiljada Nijemaca 1944. godine, oni koji su ostali vjerovali su da će ih susjedi zaštititi jer su znali tko su i kakvi su bili tijekom rata. No već u studenome iste godine predsjedništvo AVNOJ-a donijelo je odluku o protjerivanju svih pripadnika njemačke manjine i oduzimanju njihove imovine, čime im je nametnuta kolektivna krivnja“, ističe Beus Richembergh.
Hiljade civila iz gradova i sela Hrvatske te Bosne i Hercegovine prikupljane su u sabirne centre, s namjerom deportacije prema Austriji i Njemačkoj. Kada su britanske okupacijske snage zaustavile ulazak prognanika, ti su ljudi vraćani natrag, a sabirni centri postupno su pretvarani u koncentracijske logore. Takvi logori djelovali su do početka 1947. godine, a među njima su bili Valpovo, Šipovac, Krndija, Velika Pisanica, Tenja, Josipovac te logori u Baranji.
„Procjenjuje se da je u tim logorima bilo zatočeno između 12 i 18 hiljada civila, a mnogi su umrli od gladi, bolesti i nehumanih životnih uvjeta. I oni koji su preživjeli često se nisu imali kamo vratiti – imovina im je u međuvremenu oduzeta i podijeljena kolonistima“, nastavlja Beus Richembergh.
Posljedice progona osjećale su se desetljećima. Beus podsjeća da su mnogi preživjeli mijenjali imena i prezimena, selili se u druge krajeve i pokušavali započeti novi život, dok su oni koji su mogli iselili u Njemačku, Austriju ili treće zemlje. Iseljavanje je trajalo sve do 1970-ih godina, a demografski gubitak bio je ogroman: od oko 190 hiljada ljudi njemačkog podrijetla na području NDH, već 1948. godine u Hrvatskoj ih je ostalo oko 10 hiljada, a 1991. svega 2600. Time je, kaže, praktično izgubljen korijen jedne nacionalne zajednice, prekinut njezin kulturni, prosvjetni i identitetski kontinuitet.
O sudbini Nijemaca nakon rata desetljećima se šutjelo, no posljednjih tridesetak godina nastao je velik broj znanstvenih i stručnih radova. Problem je što ta građa uglavnom nije dostupna široj javnosti. Upravo zato dokumentarna izložba ima važnu ulogu – da pojasni široj javnosti ovu temu i potakne javno suočavanje s prošlošću.
Autor pritom naglašava kako je svjestan povijesnog konteksta i zločina počinjenih tijekom okupacije, ali podsjeća da se ovdje govori o civilima koji nisu imali osobnu krivnju. Iz perspektive današnjih standarda ljudskih prava, dodaje, njihova sudbina mora se promatrati drugačije nego u revolucionarnim ratnim vremenima.
Građa prikazana na izložbi rezultat je višedesetljetnog istraživačkog rada njemačke zajednice u Hrvatskoj i njihovih partnera u inozemstvu.
Suradnja s istraživačima iz Njemačke te pomoć Središnjeg muzeja Podunavskih Švaba u Ulmu bila je ključna u prikupljanju ilustracija, fotografija i arhivskih dokumenata. Danas u Hrvatskoj djeluju četiri udruge njemačke i austrijske manjine – u Zagrebu, Osijeku, Siraču i Vukovaru – koje zajednički rade na očuvanju i revitalizaciji identiteta zajednice koja je gotovo nestala.
Izložba Gorana Beusa Richembergha stoga nije samo povijesni pregled, nego i podsjetnik na civile čija je sudbina desetljećima bila gurnuta pod tepih te na potrebu da se o takvim temama
IZVOR: Večernji list
