Bosna i Hercegovina putuje na Svjetsko prvenstvo u grupu B, gdje je čekaju Kanada, Katar i Švicarska. No, o taktici za te mečeve razmišljat će se sutra. Večeras se slavi trijumf volje, pobjeda nad velikanom i činjenica da su Zmajevi ponovo ujedinili zemlju u najljepšem mogućem ludilu. Italija odlazi kući, a Bosna i Hercegovina ide tamo gdje joj je po srcu i borbenosti mjesto, među najbolje na svijetu
Postoje noći, trenuci koji ostaju vječno u memoriji jednog naroda i datumi koji postaju dio nacionalnog ponosa. Zenica je večeras bila epicentar takvog potresa. Na stadionu Bilino Polje nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine srušila je četverostruke prvake svijeta. Italija je pala nakon dramatičnog ruleta jedanaesteraca, a Bosna i Hercegovina je, u deliriju kakav se ne pamti, osigurala kartu za Svjetsko prvenstvo.
Susret koji je trajao vječnih 120 minuta završio je rezultatom 1:1, da bi u penal-seriji Zmajevi pokazali hladnokrvnost kakvu posjeduju samo oni koji nemaju šta izgubiti, a imaju sve za dobiti. Sa konačnih 4:1 u raspucavanju, fudbalska sudbina nam se konačno osmjehnula, vraćajući nam dugove za sve puste godine nesreće.
Početak je bio prožet električnim nabojem. Naša selekcija je od prvog zvižduka Francuza Clementa Turpina pokazala da se ne boji renomea protivnika. Opsada gola Gianluigija Donnarumme počela je rano, ali sudbina je u 15. minuti pripremila najteži mogući scenario. Nikola Vasilj je neshvatljivom greškom predao loptu Nicoli Barelli, koji pronalazi Moisea Keana. Napadač Fiorentine nije praštao – hirurški precizan udarac sa vrha šesnaesterca zaledio je Bilino Polje. Hladan tuš pretvorio se u muk, ali ne zadugo.
Ono što je uslijedilo bila je demonstracija bosanskog inata. Izabranici Sergeja Barbareza, vođeni fanatičnom podrškom sa tribina, krenuli su u totalnu ofanzivu. Esmir Bajraktarević, večeras istinski dirigent našeg tima, nizao je ubačaje koji su sijali paniku u redovima Azzurra. Pokušavali su Džeko, Bašić i Katić, ali je Donnarumma čudesnim intervencijama čuvao prednost Italije.
Ključni trenutak regularnog dijela dogodio se u 42. minuti. Alessandro Bastoni, nemoćan pred brzinom Amara Memića koji je jurišao ka golu, ruši našeg reprezentativca kao posljednji igrač odbrane. Turpin nije oklijevao – crveni karton. Italija je ostala sa desetoricom, a miris preokreta počeo je da lebdi nad Zenicom.
Drugo poluvrijeme donijelo je novu energiju ulaskom mladog dragulja Kerima Alajbegovića. Ipak, srce je zamalo stalo u 60. minuti kada je Kean, nakon još jedne greške naše sredine, promašio čisti zicer. Kazna za Italijane stigla je u 79. minuti, u trenutku kada se činilo da Donnarumma ima hiljadu ruku. Amar Dedić je probio desnu stranu, centrirao za Džeku čiji udarac golman Italije kratko odbija, a na pravom mjestu se našao Haris Tabaković. Eksplozija radosti koja je uslijedila nakon njegovog pogotka za 1:1 vjerovatno se čula do Sarajeva.
Produžeci su bili hod po ivici žileta. Umor je lomio noge, ali srce je vuklo naprijed. Nikola Vasilj se iskupio za grešku s početka meča u posljednjim sekundama prvog produžetka, kada je nevjerovatnim refleksom zaustavio udarac Esposita i sačuvao nadu živom.
A onda – penali. Benjamin Tahirović, Haris Tabaković i Kerim Alajbegović pogađali su bez greške. S druge strane, pritisak zeničkih tribina slomio je Italijane; Esposito je šutirao pored gola, a Cristante je pogodio prečku. Odlučujući udarac pripao je Esmiru Bajraktareviću. Taj je dječak smireno je poslao loptu u mrežu i označio početak nezapamćenog slavlja.
Bosna i Hercegovina putuje na Svjetsko prvenstvo u grupu B, gdje je čekaju Kanada, Katar i Švicarska. No, o taktici za te mečeve razmišljat će se sutra. Večeras se slavi trijumf volje, pobjeda nad velikanom i činjenica da su Zmajevi ponovo ujedinili zemlju u najljepšem mogućem ludilu. Italija odlazi kući, a Bosna i Hercegovina ide tamo gdje joj je po srcu i borbenosti mjesto, među najbolje na svijetu.
FOTOGRAFIJA: Klix.ba
