Dvadesetjednogodišnja pjevačica iz Galicije osvaja Balkan svojim glasom, ljubavlju prema jeziku i kulturi nekadašnje Jugoslavije

“Čovjek nije drvo, i nesreća je njegova vezanost; ona mu oduzima hrabrost i umanjuje sigurnost,” zapisao je Meša Selimović u romanu Derviš i smrt. Za Selimovića, ostati na mjestu značilo je početak starenja, jer “čovjek je mlad dok se ne boji da počne.”

Ova dilema – ostati ili otići – otvara prostore između geografija, ali i unutarnjih svjetova. Jedna mlada Španjolka, Laura Marín, upravo je našla svoju stvarnost između dvije geografski udaljene, a duhovno povezane kulture – galicijske i balkanske.

Laura Marín, studentica španskog, galicijskog i portugalskog jezika na Filološkom fakultetu Univerziteta u A Coruñi, danas je prava zvijezda u zemljama Balkana. U Španiji vodi običan život – poznaju je prijatelji, kolege sa studija i porodica. No, u gradovima poput Beograda, Sarajeva i Novog Pazara zaustavljaju je na ulici. Mladi joj prilaze, žele zajedničku fotografiju, izražavaju divljenje prema njenom glasu i prate je na društvenim mrežama – 97.000 pratilaca na Instagramu i više od 288.000 na TikToku.

Ovaj fenomen je neobičan iz više razloga, ali najvažniji je nesrazmjer kulturnog interesa između zapadne i istočne Evrope. Dok je na Balkanu gotovo nemoguće da neko nije čuo za Cervantesa, Pedra Almodóvara, Penélope Cruz ili serije poput Los Serrano i Aquí no hay quien viva, u Španiji je znanje o balkanskom regionu ograničeno i još u razvoju. No, Laura Marín je izuzetak – osoba koja je povezala dva svijeta na način koji se rijetko viđa.

Rođena i odrasla u obalnom gradu Porto do Son, Laura je od malih nogu osjećala duboku vezu s galicijskim jezikom i identitetom. Galicijski, kao i balkanski jezici, nosi obilježje manjinskog jezika – a upravo ta svijest ju je otvorila prema drugim malim i bogatim kulturama. Još kao djevojčica, gledajući crtić The Bear in the Big Blue House na DVD-ima koje joj je majka kupovala na različitim jezicima, začula je pjesmu na “hrvatskom” jeziku koja ju je, kako kaže, “duhovno dotakla”.

Počela je istraživati balkansku muziku preko interneta. Prva imena koja su je osvojila bila su Radisa Urošević, Snežana Đurišić, Marta Savić, Seka Aleksić, Tanja Savić, Milica Todorović… U njima je prepoznala budućnost: “Gledala sam te žene, slušala te pjesme i rekla sebi: ovo je moj put, ovo mora biti moj posao.”

Zaljubila se u turbo-folk, žanr koji spaja ruralnu tradiciju sa savremenim zvukom – elektronskim ritmovima, sintisajzerima i emocijama. U njenom izrazu ima i elemenata ex- yu rocka, jazza, funka – posebno inspiracije bendovima poput Ekatarina Velika.

Bez formalnog obrazovanja, bez kontakta s ljudima s Balkana, i bez nastavnika jezika, Laura je do 16. godine govorila tečno “naški”, kako se danas neformalno naziva zajednički jezik regiona bivše Jugoslavije. Naučila je sama – uz YouTube, tekstove pjesama i upornu želju da razumije ono što pjeva.

Sa 14 godina je naučila prve akorde na gitari kako bi mogla pratiti sopstveni glas. Počela je snimati obrade pjesama i objavljivati ih na YouTubeu, a kasnije i na TikToku i Instagramu, pod profilom zovemselaura. Tokom pandemije, objavljivala je najmanje jedan video svakog vikenda. Reakcije su stizale – često i uvredljive i seksističke – ali nije odustajala. Danas se, kaže, na te početne kritike osvrće sa zrelošću i zahvalnošću što ih je prebrodila.

Godine 2023. dolazi velika prekretnica. Video koji je objavila dobio je više od dva miliona pregleda na Facebook stranici N1 Bosne i Hercegovine. Ubrzo nakon toga kontaktirao ju je menadžer Halida Bešlića. Laura je dobila priliku da stane na scenu s Bešlićem – u samom Sarajevu. Taj nastup opisuje kao ostvarenje sna.

Odlazak na Balkan postao je, kako kaže, “pokretačka snaga njenog života”. No, istovremeno ostaje svjesna odgovornosti koju nosi. Želi donijeti pravu odluku – nastaviti obrazovanje, možda postati profesorica galicijskog i portugalskog jezika, ali i pronaći pravog menadžera, stabilnu produkcijsku podršku i ostvariti karijeru koja neće izgorjeti u viralnosti.

Na pitanje kada će se potpuno posvetiti muzici, odgovara mirno i samouvjereno: “Ako me žele sa 18, željet će me i sa 25.” Odbija ponude za svirke po svadbama, reklamne kampanje i događaje koji ne odgovaraju njenoj viziji. Gradila je svoj identitet postepeno, i sada zna što želi. Stotine hiljada pratilaca širom balkanskih gradova prate svaki njen korak, a ona, svjesna očekivanja, ne dozvoljava da je brzina digitalnog svijeta požuri mimo njene volje.

Laura Marín živi između dva svijeta – Galicije i Balkana – koji, u njenoj priči, više ne izgledaju kao udaljene planete. Kroz muziku, jezik i istinsku ljubav prema kulturi, povezala je ljude i mjesta, pokazujući da mladost i umjetnost ne poznaju granice.

IZVOR: El Pais