Gradska uprava naglašava da su tvrdnje o „nelegalnoj gradnji“ HNK-a neutemeljene. Prema navodima iz saopćenja, Kantonalno tužiteljstvo HNK-a je 2023. donijelo odluku o neprovođenju istrage, uz obrazloženje da „nije počinjeno nikakvo kazneno djelo“. Sudske odluke Općinskog i Kantonalnog suda, dodaju, potvrdile su zakonitost svih postupaka i odbile zahtjeve za obustavu radova

Rasprava između Grada Mostara i Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Mostar o lokalitetu poznatom kao „Lakišića harem“ u centru Mostara ponovo se rasplamsala nakon što je Gradska uprava izdala saopćenje u kojem tvrdi da se „kroz narativ o navodnoj ugroženosti pokušava utjecati na emocionalno, neracionalno i protuzakonito postupanje“.

Povod su bile optužbe Islamske zajednice da se gradnjom zgrade Hrvatskog narodnog kazališta (HNK) zadire u prostor historijskog vakufa, te da se opstruira planirani projekat Interkulturnog centra „Mevlana“.

U opsežnom saopćenju Grad Mostar podsjeća da lokalitet na kojem se gradi zgrada HNK-a „ni u jednom službenom dokumentu od 1884. godine, gruntovnica, katastar ili urbanistička evidencija,  ne nosi naziv ‘Lakišića harem’“.

„Nijedan pravni dokaz za narativ koji se iznosi u priopćenjima Islamske zajednice ne postoji“, navodi se, uz tvrdnju da taj naziv nije zabilježen ni u dokumentima samog Medžlisa.

Gradonačelnik Mario Kordić ističe da se pojam „Lakišića harem“ ne spominje ni u zahtjevu MIZ-a iz 2006. godine, niti u popisu 205 nekretnina koje je Islamska zajednica Mostar 1997. zatražila od tadašnjih općinskih vlasti. „Da je taj lokalitet tada postojao kao relevantna pravna kategorija, bio bi naveden u jednom od tih dokumenata“, navodi Kordić.

Gradska uprava naglašava da su tvrdnje o „nelegalnoj gradnji“ HNK-a neutemeljene. Prema navodima iz saopćenja, Kantonalno tužiteljstvo HNK-a je 2023. donijelo odluku o neprovođenju istrage, uz obrazloženje da „nije počinjeno nikakvo kazneno djelo“. Sudske odluke Općinskog i Kantonalnog suda, dodaju, potvrdile su zakonitost svih postupaka i odbile zahtjeve za obustavu radova.

Grad Mostar tvrdi da podržava ideju Interkulturnog centra „Mevlana“, ali isključivo u skladu sa zakonom. „Predložen je alternativni lokalitet u Centralnoj zoni, u neposrednoj blizini HNK, gdje prostorni plan predviđa takav objekat“, navode. Na mjestu koje zahtijeva Islamska zajednica, kažu, „ne postoji planirana gradnja objekta te vrste“.

U saopćenju se naglašava da HNK nije privatna institucija, već javna ustanova kulture čiji su osnivači Grad Mostar i Hercegovačko-neretvanska županija, dok bi „Mevlana“ bila u vlasništvu i pod upravom vjerske organizacije.

„Očigledno je da se interes pojedinih saopćenja Medžlisa temelji na tezi da se više puta ponovljena laž može pretvoriti u istinu“, navodi Grad Mostar, upozoravajući da takve izjave „mogu izazvati tenzije i nepovjerenje među građanima“. Uprava poziva na „odgovorno, argumentirano i istinoljubivo komuniciranje s javnošću“ i naglašava da će „nastaviti dosljedno primjenjivati zakone i štititi princip jednakog tretmana svih zajednica“.

S druge strane, Izdavački centar Mevlana i Centar za istraživanje i razvoj islamske kulture Mostar izrazili su „veliku začuđenost“ tvrdnjama iz Grada. U svom odgovoru navode da se iza saopćenja krije gradonačelnik Mario Kordić i da je riječ o „površnim i pamfletskim opservacijama“ o „kapitalnom projektu interkulturne naravi“.

„Islamska zajednica je u najboljoj namjeri dostavila gradonačelniku relevantnu literaturu i historijske izvore o Lakišića vakufu, koji on očigledno nije imao priliku izučavati“, navodi se u odgovoru. Prema njihovim tvrdnjama, u pitanju su djela nastala na temelju neobjavljene arhivske građe „prvorazrednog značaja“, koja potvrđuje da je Lakišića harem postojao i da je površina vakufa iznosila 19 dunuma.

„Niti jedan naučni ni stručni autoritet nije osporio iznesene činjenice. Ova literatura je relevantna i obavezujuća, te je nužno pročitati prije donošenja bilo kakvih odluka“, ističe se u saopćenju. Islamska zajednica ponovno poziva gradske službe da „bez odlaganja izdaju potrebne dozvole za gradnju Interkulturnog centra Mevlana“, jer je, kako navode, riječ o projektu „pravnog i civilizacijskog značaja za grad Mostar“.

Spor oko Lakišića harema, koji traje više od decenije, u Mostaru odavno nadilazi pitanje urbanizma i prelazi u sferu simbolike, identiteta i historijskog nasljeđa. Dok Grad insistira na zakonitosti i prostornim planovima, Islamska zajednica poziva na priznanje historijske memorije i kontinuiteta vakufa koji su oblikovali urbani pejzaž grada.

Za sada se čini da Mostar, grad podijeljen ne samo rijekom Neretvom već i slojevima vlastite prošlosti, ostaje bez dogovora o tome kako da spoji kulturnu i pravnu istinu o prostoru na kojem se ukrštaju kazalište i harem, zakoni i sjećanja.