Državni mediji su objavili da je KPK, vladajuća partija najmnogoljudnije nacije i druge ekonomske sile svijeta, premašila brojku od 100 miliona članova – tačnije 100.270.000 do kraja 2024. godine. Time se svrstala na drugo mjesto u svijetu po broju članova, odmah iza vladajuće stranke Indije, Bharatiya Janata Party (BJP), koja broji oko 140 miliona članova, ali uz daleko blaže kriterije pristupanja

Na 104. godišnjicu osnivanja Komunističke partije Kine (KPK), u impozantnom muzeju pokraj Olimpijskog stadiona u Pekingu, na ekranu se ponavlja promotivni video o slavnoj istoriji partije – od osnivanja 1921. do „borbe protiv pandemije u solidarnosti“.

U tišini se čuje solo truba koja intonira Internacionalu, a potom se na sredini ekrana pojavljuje kineski predsjednik Xi Jinping, odjeven u Maoističku jaknu, svečano poručujući: „Nijedna sila ne može zaustaviti kineski narod i kinesku naciju da marširaju naprijed.“ Snimak se resetuje, a redovi posjetilaca – porodice, studenti, radne grupe – nastavljaju obilazak muzeja koji je u cijelosti posvećen veličanju Partije.

Povod je značajan: Državni mediji su objavili da je KPK, vladajuća partija najmnogoljudnije nacije i druge ekonomske sile svijeta, premašila brojku od 100 miliona članova – tačnije 100.270.000 do kraja 2024. godine. Time se svrstala na drugo mjesto u svijetu po broju članova, odmah iza vladajuće stranke Indije, Bharatiya Janata Party (BJP), koja broji oko 140 miliona članova, ali uz daleko blaže kriterije pristupanja.

Međutim, ovaj simbolični rekord dolazi u trenutku sve izraženijih unutrašnjih i spoljnopolitičkih izazova za kinesko rukovodstvo. Među najakutnijim su starenje članstva i sve veća međunarodna sumnjičavost prema članovima Partije, naročito u kontekstu tenzija s Washingtonom i optužbi za uticaj u globalnim poslovima.

„Kao panoptikum, Partija je svuda u kineskoj politici, a opet ostaje relativno skrivena“, zapisao je Richard McGregor u knjizi The Party iz 2011. godine. Citirajući jednog profesora s pekinškog Renmin univerziteta, autor dodaje: „Partija je kao Bog – svuda je, čak i kada je ne vidimo.“ No danas, nakon 13 godina vladavine Xija Jinpinga, Komunistička partija je ne samo svuda – ona je i sve vidljivija.

Muzej otvoren 2021. godine predstavlja čistu propagandu: vodi posjetioca kroz kineski uspon iz „poniženja“ kolonijalnog XIX stoljeća do svemirskih ambicija XXI stoljeća. Citati Xi Jinpinga vise sa zidova poput mantri, dok prostorijama dominira narativ o velikoj kineskoj renesansi pod njegovim vođstvom. Istaknuto je i razdoblje vladavine Deng Xiaopinga, koji je krajem 1970-ih otvorio vrata tržišnim reformama, privatnim preduzećima i ekonomskom bumu.

„I mi smo imali ovakve stvari kod kuće“, kaže sedamdesetogodišnji Ding Wenqing unucima ispred replike stana iz osamdesetih, sa bojlerom, televizorom i frižiderom. Bivši vojnik i član Partije već pola vijeka, tog dana je obaviješten da će dobiti simbolično priznanje za svoj jubilej. „Normalna stvar u istoriji“, kaže on. „KPK postoji da unaprijedi živote ljudi. A Kina je već svjetska sila.“

Iako partijsko članstvo ne određuje samo politički život, već je utkano u sve pore društva – od kvartovskih savjeta do uprava vodećih korporacija – izazovi su očigledni. Prema posljednjim statistikama, skoro trećinu članstva čine osobe starije od 61 godine, dok mlađi od 35 čine tek jednu četvrtinu. Broj mladih članova se 2024. smanjio za dodatnih 2,4%. Žene, s druge strane, i dalje čine samo 30,9% članstva.

Xi Jinping je od 2012. godine proveo temeljnu reorganizaciju partije, u cilju „ojačavanja čistoće“ i „kvaliteta iznad kvantiteta“. Pristupanje je znatno otežano: produžene su probne faze, pooštreni kriteriji, a 2023. uvedene su smjernice za izbacivanje „nesposobnih članova“ koji ne pokazuju „vjernost, disciplinu i ispravno ponašanje“.

U 2024. godini disciplinski su kažnjene čak 680.000 osoba, uključujući 73 visoka zvaničnika, dva bivša ministra odbrane i jednog bivšeg direktora Raketnih snaga kineske vojske. Ove čistke, iako službeno predstavljene kao antikorupcijske mjere, mnogi tumače kao političke obračune.

Za mnoge mlade, poput 24-godišnjeg studenta prava Liu Chenyua, pristupanje Partiji i dalje ima pragmatičan smisao. „Želim više prilika da pomognem ljudima“, kaže on, svjestan da proces može trajati i do tri godine. Prema zvaničnim podacima, krajem 2024. na čekanju je bilo 21,5 miliona aplikacija – porast od 2,1% u odnosu na godinu ranije.

Biti član nosi brojne benefite: istraživanja pokazuju da članovi KPK zarađuju u prosjeku 20% više, imaju lakši pristup stambenim kreditima i veću imovinsku sigurnost. No članstvo podrazumijeva i obaveze: do 2% mjesečne plate ide na članarinu, prisustvo partijskim sastancima je obavezno, kao i redovno izučavanje Xi Jinpingovih govora.

Ipak, ono što otvara vrata u Kini, sve češće izaziva sumnjičenje van njenih granica. U SAD-u je najavljena mogućnost ograničavanja viza za osobe povezane s Partijom, što izaziva zabrinutost kod članova kineske dijaspore.

Yue Hong, nedavno penzionisana profesorica, smatra da „današnje vrijeme nije kao nekad“. Rođena 1963, nikad nije postala član, ali su njeni roditelji – majka, ratna veteranka iz Koreje, i otac – bili posvećeni članovi. U muzeju često zastane pred slikom Mao Zedonga iz 1949. godine na Tiananmenu, kada je proglasio: „Kineski narod je ustao.“

„Nekad su ideje Partije bile usklađene sa stvarnim potrebama naroda“, kaže Yue. „Danas više nema te jedinstvenosti.“

Međutim, Partija ide dalje. Uz preko 100 miliona članova i sveobuhvatnu prisutnost u životima građana, ostaje pitanje: da li rast broja članova znači i snagu, ili je to tek broj koji prikriva duboke pukotine u jednopartijskom sistemu suočenom s izazovima nove ere?

IZVOR: El Pais