Halal se u bosanskom koristi u razne svrhe, dok je u drugim i bliskim jezičkim tradicijama, ne samo u smislu upotrebne vrijednosti, već upravo na nivou značenjskog, u znatnoj mjeri marginalan, a vjerovatno i vrlo rijedak, pa se javlja u nekim novim civilizacijskim kontekstima s islamskim predznakom
Bosanski jezik primio je mnogo orijentalnih leksema u svoj sistem. To se naročito odnosi na one riječi koje su pokrile specificirana značenja i iz polja duhovne kulture, kakvo je npr. značenje riječi halal, pri čemu ova riječ ima nekoliko značenja: 1. neko vjerski dopušteno djelo (Je li nam halal jesti takvu hranu?); 2. pošteno stečeno (Stekla je imetak na halal način.); 3. oprost (Hoćemo li mu halalati?); 4. supružništvo (A onda on sa svojim halalom u đerdek.); 5. davanje nečega bez otkupa, naknade (Halal vam bilo!) – prema onome što daju konsultirani rječnici bosanskog jezika, i onome što se može evidentirati u jezičkoj praksi, s potencijom dodatnih semantičkih grananja. Ono što je posebno zanimljivo jeste da ova leksema u savremenom jeziku ima izuzetno visoku frekvenciju upotrebe, bez obzira na nekadašnje mnogobrojne postupke njezina potiskivanja, naročito u sferi tzv. službene upotrebe.
Pa i pored svih nedaća, halal se dobrahno sačuvao i u govoru bosanske omladine, kao i riječ suprotnog značenja, kakav je haram. A i haram ima također više od jednog značenja, kao npr. da označava sve što je po islamskom vjerskom naukovanju zabranjeno, odakle se izvodi i značenje grešnog, nedopuštenog u smislu čina, kao i dr. Halal kao pojam u savremenom društvu ima široku upotrebu, od halal imetka, halal bankarstva, do halal certifikata i halal turizma.
O izvedenim riječima od ove lekseme da se ne govori: halaliti, halaliti se, halalosum, ohalaliti, pa do frazeme halal ti vjera, izraza halal (ti, vam, im,mu, joj) bilo. Istina, u srpskoj praksi javlja se spomenuti frazeološki izraz u formi alal ti v(j)era. S kulturološkog i etnolingvističkog aspekta gledano, upravo izraz halal ti vjera odnosno alal ti vjera vrlo je zanimljiv jer implicira islamsku vjersku tradiciju koju “ohalaljuje” neko ko nije musliman, s implikacijom uglavnom hrišćanskog kulturnog miljea.
Dakle, halal se u bosanskom koristi u razne svrhe, dok je u drugim i bliskim jezičkim tradicijama, ne samo u smislu upotrebne vrijednosti, već upravo na nivou značenjskog, u znatnoj mjeri marginalan, a vjerovatno i vrlo rijedak, pa se javlja u nekim novim civilizacijskim kontekstima s islamskim predznakom.
Jezik je značajan odraz identiteta i mentaliteta.
Alen Kalajdžija diplomirao je 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je magistrirao 2007, a doktorirao 2012. godine. Predavao je kratko u osnovnoj i srednjoj školi, a imao je više angažmana u nastavi bosanskog jezika na univerzitetima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Objavio je četiri naučne monografije iz oblasti lingvističke bosnistike te zbirku kratkih priča. Uz više od 80 naučnih i stručnih radova te petnaestak kulturalnih kolumni objavio je približno 300 naučnopopularnih pojedinačno koncipiranih jezičkih savjeta o bosanskom jeziku. Na mjestu direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu proveo je dva mandata (2013–2021). Trenutno u Institutu ima izbor u zvanje naučnog savjetnika.
