U svijetu u kojem se ratovi više ne vode samo oružjem, glad postaje sofisticirano i brutalno oružje. Zajednički nazivnik svih ovih slučajeva je jasan – civili su meta. Glad, kada je politički kontrolisana i vojno iskorištena, nije samo tragedija. To je ratni zločin. I svaki put kada to dopustimo, riskiramo da nas povijest opet gurne u spiralu u kojoj se borbe ne vode samo puškama, već i praznim tanjirima.
Glad nije samo prirodna katastrofa niti rezultat loših usjeva. U najtamnijim poglavljima ljudske povijesti, glad je bila oružje. Namjerno izazvana, kontrolirana i usmjerena protiv civilnog stanovništva, korištena je da bi se slomio otpor, izbrisala kultura ili jednostavno pokorio narod. Kroz pet zlokobnih primjera vidimo kako je glad postala instrument rata, sredstvo etničkog čišćenja i zločina protiv čovječnosti.
Lenjingrad: Opsada tišine i smrti
Drugi svjetski rat. Njemačke i finske trupe okružuju Lenjingrad. Gotovo 900 dana grad je odsječen od ostatka svijeta. Bez hrane, bez goriva, bez lijekova. Smrznuti leševi postali su svakodnevnica uličnih prizora, a korice kruha – valuta preživljavanja. Preko milion civila umrlo je od gladi. Hitler nije želio osvojiti grad – želio ga je izbrisati iz postojanja. A za to mu nije trebala bomba, već glad.
Holodomor: Kad država ubija vlastiti narod
Sovjetska Ukrajina, 1932. i 1933. godina. Staljinov režim pokreće prisilnu kolektivizaciju. Seljacima se oduzimaju usjevi, zabranjuje napuštanje sela, a svaka mrvica hrane se nadgleda. Rezultat? Milioni mrtvih. Bez metka ispaljenog – ljudi su umirali. Holodomor nije bio posljedica suše, već hladne, birokratske i politički motivirane odluke da se glad koristi za slamanje otpora. Danas, mnogi ga s pravom nazivaju genocidom.
Bengal 1943: Glad pod krunom
Britanska kolonijalna vlast tokom Drugog svjetskog rata suočena je s japanskom prijetnjom. Umjesto pomoći, dolazi naredba: uništiti brodove, presjeći logistiku. U pozadini strateškog plana – tri miliona ljudi umiru od gladi. Winston Churchill, tadašnji britanski premijer, odbija poslati pomoć, smatrajući da su Indijci „sami krivi“. Jedna od najvećih humanitarnih katastrofa u povijesti nastala je iz strateške hladnoće imperija.
Sarajevo: Grad bez daha
Opsada Sarajeva bila je najduža u modernoj povijesti – 1425 dana. Osim snajpera i granata, stanovnici su trpjeli – glad. Humanitarna pomoć je blokirana, konvoji napadani, a cijene hrane astronomski rasle. Dječiji crteži iz tog vremena prikazuju hljeb kao mitski predmet. Sarajevska glad nije bila slučajnost. Bila je dio plana – iscrpiti, uništiti, natjerati na kapitulaciju. Nisu uspjeli.
Gaza 2023–2025: Glad uživo
U realnom vremenu, pred očima cijelog svijeta, ljudi u Gazi umiru od gladi. Izrael je blokirao isporuke hrane, goriva i lijekova. Humanitarne organizacije upozoravaju da je glad korištena kao oružje – namjerno i sistematski. Djeca umiru u bolnicama bez struje i infuzije. Ljudi stoje u redovima za brašno i konzervu. Neki umiru čekajući. Ovdje se glad ne skriva. Ona je taktička, ciljana, dokumentirana. I svi to gledamo.
Kad hrana postane front
U svijetu u kojem se ratovi više ne vode samo oružjem, glad postaje sofisticirano i brutalno oružje. Zajednički nazivnik svih ovih slučajeva je jasan – civili su meta. Glad, kada je politički kontrolisana i vojno iskorištena, nije samo tragedija. To je ratni zločin. I svaki put kada to dopustimo, riskiramo da nas povijest opet gurne u spiralu u kojoj se borbe ne vode samo puškama, već i praznim tanjirima.
Glad kao ratni zločin
Prema Ženevskoj konvenciji IV (1949.), koja štiti civilno stanovništvo u ratu, namjerno uskraćivanje hrane civilima smatra se teškim kršenjem međunarodnog humanitarnog prava. Član 54. Dodatnog protokola I (1977.) zabranjuje korištenje izgladnjivanja civila kao metode ratovanja, kao i uništavanje objekata neophodnih za njihov opstanak – uključujući zalihe hrane, izvore vode i poljoprivredna područja.
Također, prema Rimskoj povelji Međunarodnog krivičnog suda (član 8, stav 2.b.xxv), izgladnjivanje civila kao metoda ratovanja, uključujući uskraćivanje objekata koji su neophodni za preživljavanje, jasno je definirano kao ratni zločin.
Unatoč ovoj jasnoj zakonskoj zabrani, slučajevi izgladnjivanja i dalje se pojavljuju. Pravda dolazi sporo, ako ikada. No, međunarodni pravni okvir jasno označava: glad nije samo humanitarna tragedija – to je krivično djelo.
Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY) je u više presuda naveo korištenje uskraćivanja hrane kao jednog od oblika ratnih zločina tokom opsada, uključujući Sarajevo i Srebrenicu. U slučaju Tužitelj v. Dragomir Milošević, opsada Sarajeva ocijenjena je kao kampanja terora nad civilima, pri čemu je uskraćivanje osnovnih životnih potrepština bilo dio strategije.
Međunarodni krivični sud (ICC) je u više optužnica, posebno u kontekstu konflikta u Sudanu i Južnom Sudanu, dokumentirao izgladnjivanje kao sredstvo prisile nad civilnim stanovništvom. Optužnice uključuju odgovorne vojne i političke lidere, iako su procesi još uvijek u toku.
Iako nijedan slučaj izgladnjivanja još nije doveo do presude isključivo po toj osnovi, ovi primjeri pokazuju da je međunarodna pravda otvorila vrata za buduće procese. U sve većem broju slučajeva, glad se više ne tumači samo kao nusprodukt rata – već kao zločin s namjerom.
