U središtu biblijske zemlje, u ruševinama drevnoga grada Šila, arheolozi već godinama provode sustavna iskapanja koja bi mogla imati globalno povijesno značenje. Prema biblijskoj predaji, upravo je Šilo bio prvo veliko vjersko središte Izraelaca i mjesto gdje se nalazio Kovčeg saveza, sveti predmet s pločama Deset zapovijedi, prije nego što je prenesen u Jeruzalem.

U Svetoj zemlji i njezinu širem okruženju arheologija posljednjih godina sve intenzivnije ulazi u dijalog s Biblijom. Nova iskapanja i tehnološki napredne analize ne nastoje “dokazati” svaku biblijsku rečenicu, ali pružaju dragocjen povijesni kontekst u kojem su ti tekstovi nastajali. U 2025. zabilježeno je više iznimnih otkrića u Palestini, Izraelu i Jordanu koja povezuju materijalne ostatke prošlosti s drevnim zapisima Starog i Novog zavjeta.

U središtu biblijske zemlje, u ruševinama drevnoga grada Šila, arheolozi već godinama provode sustavna iskapanja koja bi mogla imati globalno povijesno značenje. Prema biblijskoj predaji, upravo je Šilo bio prvo veliko vjersko središte Izraelaca i mjesto gdje se nalazio Kovčeg saveza, sveti predmet s pločama Deset zapovijedi, prije nego što je prenesen u Jeruzalem.

Tim stručnjaka koji kombinira savremene naučne metode s pažljivim čitanjem biblijskih izvora pronašao je veliku kamenu platformu za koju se vjeruje da odgovara opisu prostora na kojem su svećenici čuvali Kovčeg. Uz to, otkriveni su brojni ulomci keramike iz razdoblja oko 1100. godine prije Krista, kada je Šilo imao ključnu religijsku ulogu. Arheolozi ističu kontinuitet ritualne aktivnosti na tom mjestu te naglašavaju kako zasad nema izravnog dokaza o samom Kovčegu, ali sve više elemenata potvrđuje vjerodostojnost biblijskog opisa Šila kao svetog središta.

Jedno od najzanimljivijih otkrića 2025. dogodilo se ispod Bazilike Svetog groba u Jeruzalemu. Istraživači sa Sveučilišta Sapienza u Rimu i Izraelske uprave za starine pronašli su ostatke vrta iz 1. stoljeća: sjemenke maslina i vinove loze, pelud te niske kamene zidove koji upućuju na poljoprivrednu namjenu prostora. Nalaz se iznimno dobro uklapa u opis iz Ivanova evanđelja, prema kojemu se Isusov grob nalazio u vrtu. Za znanost je to vrijedan podatak o tadašnjem krajoliku Jeruzalema, a za vjernike snažna potvrda biblijskog konteksta.

Takva otkrića ponovno otvaraju staro pitanje odnosa nauke i vjere. Savremeni arheolozi sve češće naglaša vaju da njihov cilj nije potvrđivanje ili opovrgavanje vjerskih uvjerenja, nego rekonstrukcija povijesnog krajolika u kojem su nastajali biblijski tekstovi. U tom smislu, nalazi iz Jeruzalema posebno su vrijedni jer povezuju prirodne nauke, poput paleobotanike i analize peludi, s klasičnom arheologijom i tekstualnim izvorima.

Profesorica Francesca Stasolla, voditeljica istraživanja ispod Bazilike Svetog groba, istaknula je kako arheologija “ne dokazuje evanđelja, ali može potvrditi da su njihovi autori poznavali prostor i vrijeme o kojima pišu”. Otkriveni vrt pokazuje da se pogrebni i kultni prostori u Jeruzalemu nisu nalazili u izoliranim pustim zonama, nego su često bili integrirani u svakodnevni život grada, okruženi vinogradima, maslinicima i vrtovima.

Sličan pristup primjenjuje se i na druga velika nalazišta u Izraelu, poput Davidova grada ili Kumrana, gdje se kombiniraju klasična iskapanja, 3D snimanja, satelitska analiza terena i računalna obrada rukopisa. Upravo je takva interdisciplinarna metoda omogućila i novo datiranje pojedinih fragmenata Svitaka s Mrtvog mora, uz pomoć umjetne inteligencije. Softver sugerira da su neki biblijski tekstovi nastali i do 150 godina ranije nego što se pretpostavljalo. Za povjesničare to znači preciznije razumijevanjerazvoja židovske i rane kršćanske misli, dok za vjernike takvi rezultati mogu predstavljati dodatnu potvrdu duboke ukorijenjenosti biblijskih tekstova u stvarnim povijesnim okolnostima.

U Judejskoj pustinji, nedaleko od Nahal Zohara, arheolozi su pak otkrili golemu piramidalnu strukturu staru oko 2200 godina. Ispod urušenog kamenog humka pronađeni su papirusni svici na grčkom jeziku, kovanice iz vremena Ptolemejevića i Seleukida, oružje i alati, što upućuje na važnu trgovačku postaju na putu između Mrtvog mora i Mediterana. Iako nalaz nije izravno biblijski, pruža vrijedan uvid u političku i privrednu pozadinu razdoblja između Starog i Novog zavjeta.

Sličnu težinu ima i identifikacija jordanskog lokaliteta Talladh-Dhahab al-Gharbi s biblijskim Mahanaimom, gradom koji se spominje u Knjizi postanka i u pričama o kralju Davidu. Uklesani kameni blokovi s prizorima glazbenika, lova i gozbi upućuju na postojanje elitne građevine, možda kraljevske rezidencije iz 8. stoljeća prije Krista.

Uz to, otkriven je bizantski samostan u Kiryat Gatu s mozaikom koji citira Ponovljeni zakon, dok nova studija temeljena na umjetnoj inteligenciji sugerira da bi neki biblijski rukopisi s Mrtvog mora mogli biti stariji nego što se dosad mislilo.

Zajedno, ova otkrića pokazuju da arheologija i Biblija ne stoje u suprotnosti. Naprotiv, savremena istraživanja sve jasnije otkrivaju povijesni okvir u kojem su nastajali biblijski tekstovi, potvrđujući da se ispod slojeva zemlje često kriju priče koje su oblikovale temelje zapadne civilizacije.

Izvor: Večernji list