Joe Sacco, pionir strip-novinarstva i jedan od svjedoka savremenih ratova, već više od tri decenije putuje najnasilnijim tačkama svijeta i bilježi kako se sukobi rađaju, hrane i ponavljaju

Od Gaze do Bosne, od Indije do američkog juga, Sacco insistira na jednom zaključku: politika je motor nasilja, a moćnici koriste strah i mitologije da bi učvrstili vlast i produbili podjele. Njegov novi grafički roman, The Eternal Disturbance (Vječni metež), donosi priču o neredima u Indiji 2013. godine, kada je talas brutalnosti između hindusa i muslimana iza sebe ostavio stotine mrtvih i hiljade raseljenih.

Sacco je mjesecima obilazio Uttar Pradesh, razgovarao s vjerskim vođama, lokalnim političarima, žrtvama i svjedocima nasilja. „U svakoj priči o sukobu vidite isti obrazac, političari ubacuju više drva u vatru, preusmjeravaju bijes masa i kanaliziraju nasilje u vlastitu korist“, kaže Sacco u razgovoru za španski ABC. Podsjeća da su se nakon krvavih nereda u Muzaffarnagaru politički lideri bez zadrške utrkivali u raspirivanju straha i da je upravo takav populizam godinu kasnije pomogao izbore Narendri Modiju.

Iako su teme njegovog rada rasute preko kontinenata, Sacco vidi jednu zajedničku nit: instrumentalizaciju narativa. „Uvijek me zanimalo kako se ono što se zaista dogodilo pretvara u ono što moćnici žele da se vjeruje. Činjenice postaju alat. Mitovi postaju gorivo. A nasilje, uvijek, postaje metoda upravljanja“, govori.

Joe Sacco je u kolektivnoj memoriji Bosne i Hercegovine ostao upisan kao jedan od najvažnijih međunarodnih svjedoka opsade Sarajeva, Goražda i genocida u Srebrenici. Njegovo višegodišnje bavljenje Bosnom nije bilo ni površno ni prolazno; Sacco je došao kao novinar, ali je ostao kao svjedok koji se nije zadovoljavao generalizacijama i diplomatskim razlikama u interpretacijama rata.

Njegovi stripovi, posebno „Safe Area Goražde“ i „The Fixer“, predstavljaju jedne od najdubljih i najautentičnijih prikaza svakodnevnog života u Bosni tokom rata. Sacco nije bilježio samo političke odluke i vojne ofanzive, nego je crtao lica ljudi, njihove ožiljke, strahove, moralne dileme i međusobnu sumnju koja je prožimala razorene zajednice. Uspio je u onome što rijetko uspijeva klasičnom novinarstvu: zabilježiti emocionalnu topografiju opsade, iscrpljenost ljudi koji su živjeli od sirene do sirene, od podruma do podruma, ali i njihovu nevjerovatnu sposobnost da prežive, kušaju normalnost i svaki dan nanovo grade krhku nadu.

Njegova priča o Edinu, sarajevskom „fixeru“, nije samo priča o jednom čovjeku koji je strancima pomagao da razumiju teren; to je portret zemlje u kojoj su moral i preživljavanje ušli u stalni sukob, gdje su novinari, borci i civili dijelili isti strah, ali ne i iste mogućnosti. Sacco je u Bosni shvatio, kako je često govorio, da se rat ne može razumjeti iz daljine, niti se istina može sagledati kroz političku retoriku.

Zato su njegove bosanske knjige ostale trajna opomena: da su najveće tragedije 1990-ih bile moguće jer su moćnici gledali, a nisu djelovali; jer su zločini bili dokumentirani, a nisu spriječeni. Sacco je iz Bosne poslao istinu. I ta istina, urezana u crno-bijele kadrove, i danas je među najdosljednijim svjedočanstvima našeg stradanja.

Za Saccoa, današnji populizam samo je nastavak tendencija koje su se počele oblikovati jotridesetih godina prošlog stoljeća. Usporedbe s usponom fašizma nisu slučajne: „Sadašnja politička retorika je teatar ekstremizma. Vidimo to u SAD-u sa antiimigrantskim jedinicama poput ICE-a, u verbalnoj militarizaciji političara, u normalizaciji govora koji slavi smrt. Sve je hiperbolično, sve je perverzno.“

Pritom, on ne krivi samo strukture moći. „Ljudi glasaju za ove ideje jer je lakše pronaći jednog krivca nego ponuditi rješenja za kompleksne probleme. Lakše je optužiti imigranta nego objasniti zašto milioni Amerikanaca nemaju zdravstveno osiguranje ili gube domove“, kaže Sacco. Posmatrajući lidere poput Trumpa ili Modija, vidi opasne karakterne crte: „Kod mnogih se prepliću narcizam, sociopatski obrasci i patološka potreba za dominacijom. U eri klimatskih promjena i straha od ekonomske neizvjesnosti, oni strah prodaju kao politički proizvod i pobjeđuju.“

Sukobi u Indiji, kao i oni u Izraelu i Palestini, ne mogu se razumjeti bez kolonijalnog nasljeđa. Granice podijeljene olovkom, teritoriji nametnuti odozgo, politike koje nisu imale za cilj mir nego kontrolu, sve su to, kaže Sacco, „uspavane bombe“ koje i danas eksplodiraju. „Ne možemo kriviti Zapad za sve, ali ne možemo ni ignorirati da su ostavili ogroman trag problema. Još gore, taj isti Zapad često se pravi da ništa nije vidio.“

Najbolji primjer toga je, tvrdi Sacco, današnja Palestina.

Već tri decenije Sacco prati palestinsku stvar, od Palestine do Notes from Gaza, i nikada nije bio pesimističniji. „Navodni prekid vatre samo je omogućio Izraelu da nastavi isto, bez međunarodnog pritiska. Od tada je ubijeno 250 Palestinaca. Genocid se odvija pred očima svijeta. I to nije samo odgovornost Izraela. To je odgovornost cijelog Zapada“, kaže.

U novom projektu, koji radi s novinarom Chrisom Hedgesom, Sacco intervjuira palestinske izbjeglice u Egiptu. Priče su slične i potresne: svi su izgubili domove, mnogi i porodice. „Najstrašnije je što se počinju pitati da li su uopće ljudi. Ako bi bili, misle oni, neko bi spriječio ono što im se radi. Ali niko ne sprječava“, govori Sacco.

Prošle godine priključio se i Artu Spiegelmanu u stvaranju priče o Palestini, Never Again and Again. „Nismo radili u žurbi. Razgovarali smo, slušali muziku, crtali. Spiegelman je perfekcionista do kraja. Kad radite s nekim takvim, uvijek učite“, dodaje.

Za razliku od mnogih strip-autora, Sacco počinje od teksta. Prvo ispisuje sve što želi reći, razrađuje replike, bilješke i dramaturgiju stranice, a tek onda dijeli kadar i crta. „Ne radim sa ‘storyboardima’. Tekst mi je kostur. Tek kad ispišem sve, vidim kako će se emocija prenijeti kroz crtež.“

I možda upravo to objašnjava zašto Sacco ostaje jedinstven, njegovo novinarstvo nije samo vizuelno, nego i duboko, dokumentarno, istraživačko. On crta ono što drugi zaborave, zapisuje ono što moćnici pokušavaju prekriti, a svjedočanstva pretvara u trajnu sliku otpora. U svijetu u kojem je nasilje postalo politička valuta, a kolonijalni duh i dalje određuje živote miliona, Sacco ostaje jedan od rijetkih autora koji i dalje insistira na jednoj radikalnoj ideji: ljudskosti.

IZVOR: Abc, Bosna.hr