Dok su svjetske oči uprte u Hute i rat u Crvenom moru, sudbina Jemena odlučuje se daleko na naftnim poljima Hadramauta. Južni separatisti, uz podršku Ujedinjenih Arapskih Emirata, preuzeli su kontrolu nad gotovo cijelim jugom zemlje, potiskujući ionako slabu međunarodno priznatu vlast. Rivalstvo između Rijada i Abu Dhabija dodatno raspiruje sukob, dok Huti jačaju na sjeveru. Jemen se ubrzano fragmentira, a borba za naftu i strateške morske prolaze gura zemlju prema nepovratnom raspadu

Provincija Hadramaut na jugu Arapskog poluotoka, a posebno naftna polja Masila, geografski je daleko od svjetskih prijestolnica, ali bi upravo tamo mogla biti odlučena budućnost Jemena. Ono što se posljednjih sedmica odvija na tom prostoru prevazilazi lokalni sukob: južni dio zemlje, u obimu nekadašnjeg Južnog Jemena, sada je praktično pod kontrolom separatista okupljenih u „Južnom prijelaznom vijeću“ (STC) i njihovih milicija. Sve je više onih koji smatraju da je raspad Jemena postao nepovratan proces.

U međunarodnim vijestima Jemen se najčešće spominje kroz djelovanje Hutija, pobunjeničkog pokreta sa sjevera zemlje koji je još 2004. započeo ustanak protiv centralne vlasti, iskoristio Arapsko proljeće 2011. godine i od 2014. kontrolira glavni grad Sanu. Huti, dio iranske „Osovine otpora“, u oktobru 2023. uključili su se i u rat protiv Izraela. Na teritorijama koje drže uspostavili su brutalan islamističko-militaristički režim.

Postoji i međunarodno priznata jemenska vlast, Predsjedničko vodstvo vijeće (PLC), koje je posljednjih godina djelovalo uglavnom nemoćno iz južne prijestolnice Adena. Međutim, i odatle su ih sada istisnuli separatisti STC-a. Paradoksalno, STC je formalno bio dio PLC-a osnovanog 2022. godine, ali ih je zajedništvo održavalo samo kroz zajedničko neprijateljstvo prema Hutijima. To jedinstvo je sada definitivno puklo, u korist Hutija i na štetu ionako oslabljenog PLC-a.

Današnja mapa Jemena pokazuje gotovo potpunu fragmentaciju zemlje. Sjeverozapad, gdje živi većina stanovništva, čvrsto drže proiranski Huti. Osam južnih provincija pod kontrolom je separatista STC-a, koje snažno podržavaju Ujedinjeni Arapski Emirati. U središnjim provincijama Marib i Taiz još se, uz pomoć plemenskih milicija, održava vlast PLC-a, čiji je glavni zaštitnik Saudijska Arabija.

Riječ je, dakle, i o eskalaciji rivalstva između Saudijske Arabije i Emirata, odnosa koji su već napeti i na drugim ratištima, poput Sudana, gdje dvije zemlje podržavaju suprotstavljene strane. To rivalstvo baca sjenu i na odnose s Washingtonom: saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman nedavno se žalio američkom predsjedniku Donaldu Trumpu na poteze Emirata, koje se sve češće optužuje da kroz podršku lokalnim akterima potiču raspad država u regiji.

Hadramaut je u tom kontekstu ključan. U toj provinciji nalazi se oko 80 posto jemenskih naftnih rezervi. Nedavna eskalacija izbila je kada su snage STC-a, prema vlastitim navodima, „oslobodile“ naftna postrojenja od milicija Hadramautske plemenske konfederacije, koje se smatraju bliskim Saudijskoj Arabiji. Emiratima bliske „Južne sigurnosne snage“ pritom su zauzele dodatne teritorije, uključujući i grad Seiyun.

STC je osnovan 2017. godine pod vodstvom Aidarusa al-Zoubaidija, s ciljem ujedinjavanja raznolikih južnjačkih separatističkih grupa. Uz emiratsku podršku, organizacija je ojačala, ali ostaje unutarnje podijeljena, uz prisustvo islamističkih frakcija i dugogodišnju aktivnost Al-Kaide na jugu.

Historijska pozadina dodatno produbljuje podjele. Južni Jemen bio je, nakon povlačenja Britanaca, jedina komunistička arapska država. Ujedinjenje sa sjeverom 1990. i rat 1994. godine ostavili su duboke resentimane. Danas južni separatisti ne žele samo autonomiju, već državu „Južnu Arabiju“, u kojoj se čak ni ime Jemen više ne bi spominjalo. U tom svjetlu, borba za Hadramaut i njegovu naftu postaje simbol i ključ raspada zemlje.