Zanimljiv je narativ koji Huti prezentuju svom siromašnom stanovništvu prilikom ulaska u ovaj novi rat. Prema njemu, oni ne interveniraju u korist svog saveznika Irana; vođstvo Huta očigledno smatra da to ne bi bilo dovoljno popularno. Umjesto toga, rat protiv Izraela stavljaju u prvi plan kao borbu za Palestince, ističući pritom da je Islamska Republika oduvijek bila predvodnik te borbe. Na taj način mobiliziraju vlastito stanovništvo i prikupljaju poene u arapskom i muslimanskom svijetu. To ne znači da Hute ne brine mogućnost da njihov ključni saveznik i vojni oslonac, režim u Teheranu, bude trajno oslabljen, čime bi nestao spasilački konopac za njihovu izolovanu kvazi-državu

Bodež za pojasom i mahanje puškama iznad glava: to je ustaljena medijska slika jemenskih Huta koji su se prije nekoliko dana uključili u rat na strani Irana, koristeći rakete i dronove usmjerene ka Izraelu, napade koji su do sada bili osujećeni. Međutim, ova nekadašnja pobunjenička grupa, koja se službeno naziva Ansar Allah i od 2014. godine kontrolira trećinu Jemena s dvije trećine ukupnog stanovništva, vojno je visokotehnološki opremljena i pokazuje dosljedno strateško promišljanje. Šta Huti zapravo planiraju i zašto se aktiviraju upravo sada?

Bilo je samo pitanje vremena kada će se Huti i vojno svrstati uz Iran, koji su Sjedinjene Američke Države i Izrael napali 28. februara. Uzeli su sebi mjesec dana vremena, demonstrirajući ono što se naziva „strateškim strpljenjem“. Ulazak u rat događa se u trenutku kada se u Washingtonu odlučuje o eskalaciji ili „dealu“, bilo kroz stvarno pregovaračko rješenje ili tek prividno. Huti signaliziraju da, u slučaju nastavka rata, mogu dodatno podići globalnu cijenu sukoba. Njihovo najjače oružje je prijetnja još većom disrupcijom i nestabilnošću, čime daju dodatnu težinu iranskoj poziciji.

Do sada, što se može promijeniti svakog časa, Huti su gađali isključivo u pravcu Izraela, posljednji put u srijedu ujutro. U ovoj fazi još nisu napadali trgovačke brodove u Crvenom moru, kao što je bio slučaj tokom rata u Gazi. To bi se moglo interpretirati kao nespremnost da se prekrši primirje za Crveno more dogovoreno sa SAD-om u maju 2025. godine.

Ipak, upitno je hoće li ostati na ovoj, iz njihove perspektive, kontroliranoj fronti. Postepeni ulazak u sukob ujedno je i signal Saudijskoj Arabiji, s kojom su Huti 2022. godine sklopili primirje koje se u Jemu donekle održalo. Može se pretpostaviti da diplomatija između Rijada i Sane od početka rata radi punom parom. Za Saudijsku Arabiju, ali i Egipat zbog Sueckog kanala, ključno je spriječiti širenje rata na Crveno more.

Prošlog četvrtka, 26. marta, navršilo se jedanaest godina od ulaska Saudijske Arabije u rat u Jemenu, čime su Huti potisnuti iz južne metropole Adena, ali ne i iz glavnog grada Sane. Tim povodom vođa grupe, Abdelmalik al-Huti, održao je govor fokusiran na unutrašnja pitanja. Huti nisu međunarodno priznati kao vlada Jemena, ali vode de facto državu koju moraju ekonomski održavati. Od Saudijske Arabije zahtijevaju 57 milijardi dolara odštete za rat vođen od 2015. do 2022. godine, te traže da Saudijci isplaćuju plate državnim službenicima u Jemenu koji je pod sankcijama. To su ključne teme tekućih pregovora između Rijada i Sane.

Kasno navečer 27. marta, neposredno prije ispaljivanja prvih raketa na Izrael, Huti su objavili svoje „crvene linije“ čije bi prekoračenje izazvalo njihov puni ulazak u rat: prva je eskalacija rata od strane SAD-a i Izraela, pod čime se vjerovatno misli na američku kopnenu ofanzivu; druga je priključenje drugih država američko-izraelskoj borbi, što bi se moglo odnositi na saradnju članica NATO-a u Hormuškom tjesnacu ili arapske protunapade na Iran; treća linija su napadi na Iran ili druge islamske države, vjerovatno zemlje u kojima su aktivni iranski proksiji poput Libanona i Iraka, koji bi dolazili iz pravca Crvenog mora.

Huti bi, slično Irancima u Hormuškom tjesnacu, mogli nanijeti ogromnu štetu svjetskoj ekonomiji ako blokiraju moreuz Bab al-Mandab između Jemena i Roga Afrike, ili ga učine nesigurnim za plovidbu. Time bi nestala još jedna globalna trgovačka ruta. Hutima kod ove prijetnje sigurno nije cilj samo podrška savezničkim mulama u Teheranu. Oni strahuju, kao i svi članovi takozvane iranske „osovine otpora“, da će se prije ili kasnije naći na izraelskoj listi za eliminaciju.

Njihov strateški položaj pogoršao se utoliko što je Izrael priznanjem Somalilanda u decembru 2025. godine postavio moguće uporište na Rogu Afrike. U Berberi u Somalilandu i Ujedinjeni Arapski Emirati imaju vojnu bazu te blisko sarađuju s Izraelom po pitanjima regionalne sigurnosti.

Zanimljiv je narativ koji Huti prezentuju svom siromašnom stanovništvu prilikom ulaska u ovaj novi rat. Prema njemu, oni ne interveniraju u korist svog saveznika Irana; vođstvo Huta očigledno smatra da to ne bi bilo dovoljno popularno. Umjesto toga, rat protiv Izraela stavljaju u prvi plan kao borbu za Palestince, ističući pritom da je Islamska Republika oduvijek bila predvodnik te borbe. Na taj način mobiliziraju vlastito stanovništvo i prikupljaju poene u arapskom i muslimanskom svijetu. To ne znači da Hute ne brine mogućnost da njihov ključni saveznik i vojni oslonac, režim u Teheranu, bude trajno oslabljen, čime bi nestao spasilački konopac za njihovu izolovanu kvazi-državu.

Međutim, opsežna studija Century Foundationa objavljena u februaru pokazuje da Huti više ne zavise isključivo o iranskim isporukama oružja. Posljednjih godina izgradili su vlastitu unutrašnju proizvodnju, koja se oslanja na uvoz tehnologije dvojne namjene iz azijskih država. Kada je riječ o vojnoj industriji i tehničkim sposobnostima, Huti su u mnogo boljoj poziciji nego što to sugerišu njihove atavističke medijske slike.

Tokom agresije na Gazu, nakon napada Hamasa na Izrael u oktobru 2023. godine, Huti su ispalili stotine raketa i dronova na Izrael uz rastuću efikasnost, a tada su počeli i napade na trgovačke brodove. SAD su pod predsjednikom Joeom Bidenom u januaru 2024. i pod Donaldom Trumpom u martu 2025. izvršile masovne napade na područja pod kontrolom Huta, dok je Izrael gađao infrastrukturu u luci Hodeidah i u Sani. Trump u primirje iz maja 2025. nije uključio Izrael. Smatra se da su Huti američkim napadima vojno oslabljeni, ali nipošto poraženi.

Kao i u slučaju Irana ili Hezbollaha, njihova sposobnost rekonstitucije vjerovatno je bila potcijenjena.

IZVOR: Der Standard