Na videosnimci objavljenoj na Al Jazeeri, Ward je nakon spašavanja budna i svjesna. U trenutku kada su joj spasioci pružili ruku spasa, uzviknula je: “Allahu ekber!” Kad su je pitali ko je bio s njom, odgovorila je kroz suze: “Moja majka je bila tamo”, pokazujući rukom prema zgarištu. Na pitanje gdje su joj braća i sestre, jedva je izgovorila: “Ne znam.”

U ranim jutarnjim satima ponedjeljka, svijet je ponovo svjedočio neizrecivoj tragediji – ovom prilikom kroz suze, riječi i ranjenu siluetu šestogodišnje djevojčice Ward Jalal al-Šiek Jalil, čije je ime u samo nekoliko sati postalo simbol boli, patnje i okrutne cijene sukoba u Pojasu Gaze.

U izraelskom zračnom napadu na školu Fahmi al-Džarđavi, koja je služila kao sklonište za stotine raseljenih civila, ubijeno je najmanje 36 osoba – među njima 18 djece. Ward je preživjela. No, njena majka i svi njeni braća i sestre – prema nekim izvorima šest, prema drugima petoro – ubijeni su u istom napadu. Njezin otac se bori za život u jedinici intenzivne njege.

Slika male Ward, prekrivene krhotinama i pepelom, dok je vatra još gutala ostatke zgrade, obišla je svijet. Njeno lice, izranjavano ne samo fizički nego i emocionalno, postalo je refleksija patnje palestinske djece koja, u okrutnoj stvarnosti rata, umjesto učenja u školskim klupama, uče kako preživjeti među ruševinama.

Na videosnimci objavljenoj na Al Jazeeri, Ward je nakon spašavanja budna i svjesna. U trenutku kada su joj spasioci pružili ruku spasa, uzviknula je: “Allahu ekber!” Kad su je pitali ko je bio s njom, odgovorila je kroz suze: “Moja majka je bila tamo”, pokazujući rukom prema zgarištu. Na pitanje gdje su joj braća i sestre, jedva je izgovorila: “Ne znam.”

Izraelska vojska je nekoliko sati nakon napada objavila saopćenje u kojem tvrdi da je škola prethodno bila “obrazovna ustanova”, ali da je sada korištena kao “centar za zapovijedanje i nadzor” militantnih grupa Hamas i Islamski džihad.

Nisu pruženi nikakvi dokazi koji bi potkrijepili te tvrdnje. Lokalni izvori i humanitarne organizacije izvijestili su da su se u školi nalazile isključivo raseljene porodice, mahom žene, stariji i djeca.

Zračni napadi, kako navodi izraelska strana, provode se uz “upotrebu preciznog naoružanja” s ciljem minimiziranja civilnih žrtava. No, stvarnost na terenu govori drugačije.

Istog dana, u drugim napadima diljem Gaze, život je izgubilo još najmanje 60 Palestinaca. Jedna deseteročlana porodica stradala je kada se srušeni dio obližnje zgrade obrušio na njihov šator. U Džabaliji, na sjeveru Gaze, još 15 osoba ubijeno je kada je izraelski projektil pogodio stambenu zgradu.

Gotovo cijela južna Gaza dobila je novu izraelsku naredbu za evakuaciju, kao uvod u napad na “terorističke ciljeve”. No postavlja se pitanje: kamo bi ljudi poput Ward i stotine hiljada drugih raseljenih trebali otići kada je cijela teritorija pod opsadom, bez sigurnih zona, bez izlaza i bez obećanja da će sutra dočekati živi?

Human Rights Watch i druge međunarodne organizacije već su više puta upozorile da masovna stradanja civila nisu samo kolateralna šteta, već posljedica sistematskog kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Izraelska vojska, koja optužuje Hamas za korištenje “živih štitova”, istovremeno se suočava s optužbama da i sama koristi civile – ovaj put kao mete.

Svjetski lideri i diplomatije redaju se u izjavama. Kritike se gomilaju, ali bez stvarnog političkog učinka. Vlada Benjamina Netanyahua ne pokazuje znakove povlačenja, dok međunarodne inicijative za prekid vatre bivaju ignorirane ili svedene na simboliku. Paralelno, broj poginulih raste, kao i broj priča poput one o djevojčici Ward.

U bolnici, dok joj pokušavaju sanirati fizičke ozljede, niko još ne zna kako će – i hoće li – se zacijeliti psihičke rane. Bez porodice, bez doma, bez osjećaja sigurnosti, Ward nije samo pojedinačna tragedija. Ona je generacija. Generacija koja raste među ruševinama, bez knjiga, bez učiteljica, bez igre. Samo s pamćenjem eksplozija, krikova i gubitaka.

Prema podacima UNICEF-a i UN-ovih agencija, u Gazi je u proteklim mjesecima ubijeno više od 14.000 djece. Djeca čine gotovo polovinu stanovništva Gaze, što ovaj sukob čini, prema mnogim stručnjacima, “ratom protiv djetinjstva”.

Svjetske organizacije za zaštitu djece poput Save the Children upozoravaju da je mentalno zdravlje preživjele djece već nepovratno narušeno – mnogi pate od teških oblika posttraumatskog stresnog poremećaja, anksioznosti i depresije. Psiholozi govore o “generaciji djece koja nikada neće biti ista”, ako uopće prežive.

U širem kontekstu sukoba, možda najveće pitanje koje se postavlja jeste: kome su djeca neprijatelji? Šestogodišnja Ward nije član militantne organizacije, ne nosi oružje, ne odlučuje o politici. A ipak, njen je život razoren.