Kao utjecajan intelektualac i prominentan član izraelskog društva Yuval Noah Harari bio je kritikovan zbog oklijevanja da zauzme jasan stav prema izraelskom genocidu u Gazi. Mada kritizira i Izrael, mnogi mu zamjere što se jasnije nije odredio prema genocidu u Gazi.
Yuval Noah Harari izraelski je historičar, filozof i svjetski poznati autor bestselera Sapiens: Kratka povijest čovječanstva, Homo Deus: Kratka povijest sutrašnjice, 21 lekcija za 21. stoljeće, serijala Sapiens: Grafička povijest i Unstoppable Us te knjige Neksus: Kratka povijest informacijskih mreža od kamenog doba do umjetne inteligencije, koji će 23. oktobra gostovati u zagrebačkom Lisinskom, gdje će održati niz predavanja. Njegove su knjige prodane u više od 45 miliona primjeraka na 65 jezika, a smatra se jednim od najutjecajnijih intelektualaca današnjice.
Prema unaprijed pripremljenom programu, njegova predavanja bit će fokusirana na tehnološku, digitalnu i informacijsku revoluciju kakva nijeviđena u povijesti čovječanstva.Da bismo razumjeli njezine posljedice, moramo najprije shvatiti kako su se informacije prenosile kroz prošlost – od usmenih predaja drevnih civilizacija do digitalnih mreža koje danas oblikuju naše društvo.
“U 21. stoljeću, umjetna inteligencija olakašava širenje dezinformacija, oblikuje stvarnost u kojoj je sve teže razlikovati istinu od fikcije. Na ovom događaju istražit ćemo ključna pitanja našeg doba: Hoće li tehnologija biti saveznik ili prijetnja demokratiji? Možemo li izgraditi novu infrastrukturu povjerenja – i ko će je oblikovati”, navode organizatori.
Harari je neka vrsta ovovjekovnog “proroka” kojeg ushićeno, nekritički slijede mase na Zapadu. Samo što on nije “prorok nekog boga” nego “prorok bezbožništva”. Njegov historiji i budućnosti zasniva se na radikalnom evolucijskom ateizmu. Mnogo toga što Harari govori proizilazi iz njegovog evolucijskog ateizma u kombinaciji s njegovim predviđanjima o budućnosti kojom dominira kontrola masivnog računarskog internet sistema, sveznajućeg međusobno povezanog superračunarskog internet sistema.
Harari dogmatski tvrdi da nema Boga i da nema duše. Mozak je glavni procesor ljudskog bića. Dok Harari analizira historiju sapiensa, on također analizira historiju religije, a zatim i današnju dominantnu religiju na Zapadu, sekularni humanizam.
On tvrdi da je od 18. stoljeća biblijska vjera Židova i kršćana, barem među elitama, zamijenjena novom religijom sekularnog humanizma. To vrijedi za one koji su prihvatili ateistički humanizam. Harari opisuje ateistički humanizam kao zasnovan na ideji da je svaka osoba jednake vrijednosti. Njihova posebna vrijednost je u njihovoj autentičnoj slobodi. Svaka osoba donosi svoje slobodne izbore iz autentičnog intuitivnog shvaćanja onoga što je prikladno za nju.
Način na koji Harari opisuje masivni, međusobno povezani kompjuterski nexus je kao što vjernici opisuju Boga. On je sveznajući i sveprisutan. Tražite njegov savjet i slijedite njegove upute kao što vjernici traže od Svetog Duha i slijede Njegove upute.
Osim njegovih filozofskih, kontroverznih stavova, Harari se istaknuo sa kontroverznim stavovima u pogledu izraelskog genocida u Gazi. Kao utjecajan intelektualac i prominentan član izraelskog društva Yuval Noah Harari bio je kritiziran zbog oklijevanja da zauzme jasan stav prema izraelskom genocidu u Gazi. Mada kritizira i Izrael, mnogi mu zamjere što se jasnije nije odredio prema genocidu u Gazi. Čini se da Harari vješto balansira između toga da jasno osudi genocid i da bude glas izraelske većine koja rat smatra neophodnim. Harari je u svojim stavovima bliže tome da izjednači krivicu između Netanyahuove vlade i Hamasa.
Moralna neosjetljivost
“Moramo pobijediti u ovom ratu duša. U ratu protiv Hamasa, Izrael ima dužnost braniti svoju teritoriju i svoje građane, ali mora braniti i svoju humanost. Naš rat je s Hamasom, a ne s palestinskim narodom. Palestinski civili zaslužuju uživati u miru i prosperitetu u svojoj domovini, i čak i usred sukoba, njihova osnovna ljudska prava trebaju biti priznata od strane svih strana. Ovo se odnosi ne samo na Izrael, već i na Egipat, koji dijeli granicu s Pojasom Gaze i koji je djelimično zatvorio tu granicu. Trenutno su umovi i Izraelaca i Palestinaca ispunjeni do vrha vlastitom boli: nema prostora ni da se prizna bol druge strane. Ali stranci koji nisu sami uronjeni u bol trebali bi se potruditi da saosjećaju sa svim ljudima koji pate, umjesto da lijeno vide samo dio strašne stvarnosti. Posao stranaca je da pomognu u održavanju prostora za mir”, kazao je Harari za The Guardian u oktobru 2023. godine, kada je već uveliko počelo izraelsko razaranje Gaze.
Izraelski historičar podržao je akademike i mirovne aktiviste u svojoj domovini u napadu na “ravnodušnost” nekih američkih i evropskih progresivaca prema zločinima Hamasa, optužujući ih za “ekstremnu moralnu neosjetljivost” i izdaju ljevičarske politike: „šokantno čuti neke od odgovora koji ne samo da nisu osudili Hamas, već su svu odgovornost prebacili na Izrael“ optužujući ih za „nedostatak solidarnosti u vezi sa strašnim napadima na izraelske civile“.
Na skupu u Tel Avivu prošle godine Yuval Noah Harari svoj govor nije započeo najnovijim događajima iz Gaze ili velikom izjavom o tome kako bi se sukob između Izraelaca i Palestinaca mogao riješiti. Umjesto toga, učinio je ono što Harari najbolje radi: smjestio je sve to, sve što ljudi obično uzimaju zdravo za gotovo, u vrlo, vrlo dug historijski okvir. „Nekada davno nije postojao ni jevrejski narod, ni palestinski narod“, rekao je Harari. „Prije sto miliona godina, ova zemlja je bila dom dinosaurima.“
Uoči godišnjice napada Hamasa na Izrael 7. oktobra, Harari je u oktobru 2024. dao intervju Galu Beckermanu iz The Atlantica.
Harari je u tom intervjuu rekao da je Izrael je na raskrsnici: “Ne mislim da je njegovo postojanje ugroženo. Mislim da je njegov identitet ugrožen. Duša zemlje je sada bojno polje, a ishod će odlučiti ne samo o obliku Izraela u mnogim, mnogim godinama koje dolaze, već i o obliku judaizma. Mislim da je judaizam na raskrsnici. Možda nismo bili na takvom mjestu 2.000 godina, od kraja ere Drugog hrama. Era Drugog hrama završila se nakon što su Zeloti preuzeli vlast s mesijanskim vizijama i gotovo uništili jevrejski narod, gotovo uništili jevrejsku religiju, koja se potom morala ponovo izmisliti. I vratili smo se u puni krug. Judaizam kakav poznajemo rođen je iz pepela Jeruzalemskog hrama u neuspjeloj pobuni protiv Rimljana koju su Zeloti podstakli. Za mene je mjesto rođenja judaizma rabin Yohanan ben Zakkai, jedan od velikih mudraca, koji bježi iz Jerusalema i dolazi rimskom generalu Vespazijanu, koji je kasnije postao rimski car, i traži od njega uslugu: ‘Molim te, daj mi Yavne i njene mudrace.’ I Vespazijan se slaže. Ovo je više mit nego historija. Ali ovo je osnivački mit judaizma. Yavne je bio mali grad nedaleko od današnjeg Tel Aviva, i tu je Ben Zakkai osnovao centar za učenje, što je promijenilo prirodu judaizma. Šta Jevreji rade narednih 2.000 godina? Uče – sjede u Yavneu i uče. Idu u Egipat; uče. Idu u Brooklyn; uče. I na kraju je krug skoro zatvoren. Vraćaju se. Vraćaju se u Jerusalem. I Zeloti su sada ponovo preuzeli Jerusalem. I pitanje koje me stalno muči: Šta su Jevreji naučili u tih 2.000 godina? Zašto je Ben Zakkai morao da traži od Vespazijana Yavne? Mogao je jednostavno pitati Vespazijana: Reci mi, kako gradite vojsku? Kako vodite ratove? Vi Rimljani, vi ste tako dobri s moći, s nasiljem. Mi Jevreji, mi želimo naučiti nasilje. Mi želimo naučiti moć. A Vespazijan je to mogao reći Ben Zakkaiju. Zašto je trebalo 2.000 godina učenja u ješivama da se vratimo u isti trenutak i u osnovi usvojimo vrijednosti rimske legije? Jer ako razmislim o vrijednostima ljudi poput Itamara Ben Gvira, Bezalela Smotricha, Netanyahua – to su vrijednosti rimske legije”, kazao je Harari.
Govoreći o cionizmu, Harari objašnjava da je ta riječ decenijama ocrnjivana.
“Kada čujem ljude kako porede cionizam sa rasizmom, to je samo po sebi rasistička izjava, jer je cionizam jednostavno nacionalni pokret jevrejskog naroda. A ako mislite da je cionizam rasistički i odvratan, u osnovi kažete da Jevreji ne zaslužuju da imaju nacionalne osjećaje. Turci mogu imati nacionalne osjećaje, Nijemci mogu imati nacionalne osjećaje, ali kada Jevreji imaju nacionalne osjećaje, to je rasizam. Cionizam u osnovi kaže tri jednostavne stvari koje bi trebale biti nekontroverzne. Kaže da su Jevreji nacija, a ne samo izolovani pojedinci. Postoji jevrejski narod. Druga stvar koju cionizam kaže je da, kao i svi drugi narodi, i jevrejski narod ima pravo na samoopredjeljenje, kao Palestinci, kao Turci, kao Poljaci. I treća stvar koju kaže jeste da Jevreji imaju duboku historijsku, kulturnu i duhovnu vezu sa zemljom između rijeke Jordan i Mediterana, što je historijska činjenica” kaže Harari i dodaje da su kroz cionističku historiju, u proteklih 150 godina, ljudi imali različite ideje od kojih su neke definitivno bile rasističke i vrlo nasilne, neki cionisti su negirali postojanje palestinskog naroda i pravo Palestinaca na samoopredjeljenje.
Cionizam i nacionalizam
“Ali ovo nije logičan zaključak iz premisa cionizma. Možete priznati da postoji jevrejski narod. Ima pravo na samoopredjeljenje. Ima historijsku vezu sa zemljom. I istovremeno, postoji palestinski narod. On također ima pravo na samoopredjeljenje, a također ima duboku historijsku, duhovnu i kulturnu vezu sa zemljom između Mediterana i rijeke Jordan. A sada je političko pitanje, šta učiniti s ove dvije činjenice? I postoje potencijalna rješenja, rješenje s dvije države, o čemu možete raspravljati, gdje će tačno granica prolaziti i kakva će biti prava Palestinaca koji ostaju na izraelskoj teritoriji? I o svemu tome možemo razgovarati. Ali u osnovi, cionizam ne negira postojanje i prava palestinskog naroda”, objašnjava Harari svoje viđenje cionizma.
Izraelski historičar je u jednom podcastu prošle godine u Londonu ustvrdio da zapravo nema ništa „jedinstveno loše“ u onome što se događa u Gazi, što bi umjesto toga trebalo posmatrati kao dio šireg kolapsa globalnog svjetskog poretka.
Ovaj kolaps, rekao je Harari, „koji je dominirao većim dijelom svijeta posljednjih decenija“ „sada se brzo demontira prije svega od strane zemlje koja ga je i stvorila – Sjedinjenih Američkih Država“.









