U protekle dvije godine, otkako je Izrael započeo napad na Palestinu i dok se masakr u Gazi nastavlja, svaki put kada se govori o tome da će se Eurosong prilagoditi željama Izraela, spominje se sponzorstvo Moroccanoila. Ali gledajući činjenice, stav EBU-a nije samo vezan za sponzorstvo.
Evropska radiodifuzna unija – EBU bila je potpuno podređena Izraelu na Eurosongu 2025. Unija pokazuje podređeno ponašanje prema hebrejskoj zemlji ne samo zbog sponzorstva Moroccanoila, već i zbog očiglednih dvostrukih standarda i pretjerane zaštite Izraela kojem dozvoljava da odlučuje o prioritetima.
U protekle dvije godine, otkako je Izrael započeo napad na Palestinu i dok se masakr u Gazi nastavlja, svaki put kada se govori o tome da će se Eurosong prilagoditi željama Izraela, spominje se sponzorstvo Moroccanoila. Ali gledajući činjenice, stav EBU-a nije samo vezan za sponzorstvo.
Evropska radiodifuzna unija odbila je da otkrije iznos ugovora sa Moroccanoilom, glavnim sponzorom Eurosonga. Kozmetička firma koju pacifističke civilne grupe optužuju za proizvodnju na palestinskim teritorijama koje je okupirao Izrael ima jake veze s izraelskom vladom.
Ali to sigurno mora biti jedno od najvećih i najskupljih sponzorstava na svijetu, jer se čini da ne samo da EBU previše štiti Izrael, već i Evropska radiodifuzna unija (EBU) omogućava delegaciji te zemlje da potpuno kontroliše festival. Sve to vrijeme, kao i prošle godine, izraelska vojska je iskoristila subotnji finale kako bi nastavila masakriranje Gaze, uzrokujući više od 100 smrtnih slučajeva civila, kako izvještava elDiario.es. Dok je Evropa pjevala i plesala, Izrael je nastavio ubijati.
Način na koji je Izrael politizirao Eurosong i pretvorio ga u instrument propagande jeste da iskoristi promjenu u EBU sistemu teleglasanja, koji je već koristio Izraelu prošle godine mobilizirajući cionističku podršku širom svijeta (i od dijaspore svojih građana i od podrške desnice i krajnje desnice u različitim zemljama), a koji je sada usavršio i ojačao, te je ove godine pobijedio na teleglasanju i osvojio 12 bodova iz trinaest zemalja. Strategija koja je omogućila Izraelu da se približi pobjedi na takmičenju, završivši drugi, uprkos tome što je bio četrnaesti izbor profesionalnih žirija. U slučaju da postoji bilo kakva sumnja, izraelska vlada je potvrdila da je uložila mnogo u podsticanje birača da glasaju za njenu zemlju 2024. godine.
Pravila i propisi Eurosonga dozvoljavaju zemlji da koristi vlastite resurse kako bi profitirala od teleglasanja. U slučaju Izraela, takvo strateško oružje je dobro za imidž zemlje, za razliku od pravog oružja koje je, prema podacima Ujedinjenih nacija, već ubilo više od 50.000 Palestinaca, uključujući više od 15.000 djece. Problem je što EBU reorganizira cijeli festival kako bi Izrael imao odriješene ruke. Ove nedjelje, dan nakon finala, RTVE (javni televizijski emiter Španije) je zatražila od EBU-a da otvori još jednu debatu o teleglasanju za Eurosong, navodeći činjenice i navodeći da je glasanje “pogođeno oružanim sukobima”.
Još prije festivalske sedmice, EBU je utišao kritike Izraela blokiranjem svega što bi mu moglo naštetiti. Kako bi izbjegli pitanja koja organizatori ne vole, poput onoga koje je prošle godine postavio poljski novinar kojem je odbijena akreditacija za ovogodišnje izdanje nakon 21 godine praćenja festivala, EBU je odlučio ukinuti konferencije za novinare nakon polufinala. Na ovaj način nije bilo trenutaka napetosti poput onog koji je doživio 2024. godine s Edenom Golanom.
Čini se da je glavni menadžer i organizator festivala također nametnuo “zakon šutnje”, na što smo upozorili na verTeleu nakon što smo pokušali razgovarati s nekoliko njihovih predstavnika, što je rezultiralo time da nijedan od umjetnika ni u jednom trenutku nije komentirao učešće Izraela. Morat ćemo vidjeti šta će se desiti od sada nadalje. Ukratko, moglo se predvidjeti čak i prije sedmice u Baselu, a kako se konačno i pokazalo, da će prisustvo Izraela još jednom uprljati festival, uz neprocjenjivo prihvatanje i saradnju EBU-a.
Pretjerana revnost za očuvanjem imidža jevrejske zemlje demonstrirana je žalosnom scenom koja se dogodila tokom finala, kada je obezbjeđenje festivala oborilo, privelo, pa čak i napalo propalestinskog demonstranta.
Ovo nije jedini način kako EBU brine o interesima Izraela. Dovoljno je samo pogledati društvene mreže i pronaći video sadržaj koji su postavljali gledaoci finala i polufinala Eurosonga, u kojima je nastupio Yuval Raphael, pa shvatiti da je ono što su gledaoci vidjeli na televiziji bilo drugačije od onoga što su uživo doživjeli u areni.
Naravno, ovo hapšenje nije viđeno na ekranu, što je uobičajeno i normalno na televiziji. Ono što nije sasvim razumljivo jeste da, ako je bilo zvižduka i negodovanja među publikom dok je Izrael nastupao, a bile su istaknute i palestinske zastave (jer je ove godine EBU dozvolio publici da istakne i druge zastave, za razliku od umjetnika koji su bili prisiljeni da idu samo sa zastavama svoje zemlje), televizijski prijenos nije prikazivao nijednu zastavu, a također je bio prigušen zvuk u pozadini i očigledno je uključivao unaprijed pripremljeni aplauz i navijanje. Upoređujući video snimke iznutra sa samog festivala i one televizijske, čini se jasnim da je EBU falsifikovao nastup Izraela, pokazujući javnu podršku kada su zapravo protestovali protiv njegovog učešća.
Opsesija EBU-a bila je da glumi normalnost s učešćem Izraela, skrivajući se iza jednake zastupljenosti i tretmana koji bi sve delegacije i zemlje trebale dobiti na festivalu koji sama Unija i dalje opisuje kao “apolitičan”, uprkos tome što je bjelodano jasno kako Izrael politizuje Eurosong. Izrael je postao povlašena zemlja.
Ova neefikasnost EBU da Izrael dovede u istu ravan sa svima ostalima jednako je očigledna kao i činjenica da je EBU oglušila o zahtjeve četiri zemlje da se otvori interna debata o učešću Izraela, jednostavno čekajući da se festival održi i tako temu skine s dnevnog reda, izbjegavajući to pitanje. Prva javna korporacija koja je to zatražila bila je upravo RTVE, početkom aprila. Za samo mjesec dana, i uprkos tome što su se Slovenija, Island i Irska također pridružile, EBU nije dao prioritet ovom pitanju, odgovorivši samo Irskoj da će to učiniti “u dogledno vrijeme “.
Međutim, EBU je trebalo samo nekoliko sati da odgovori na žalbu koju je izraelski emiter KAN podnio protiv RTVE. Španski javni emiter predstavio je Izrael u drugom polufinalu u četvrtak, izvještavajući o broju poginulih u Gazi i pozivajući na mir, KAN je protestovao u petak, a u subotu – nekoliko sati prije finala – EBU je poslao pismo RTVE koje su potpisali predsjednik Referentne grupe za Eurosong, Švicarac Bakel Walden, i izvršni supervizor festivala, Martin Osterdahl; u kojem je prijetio španskoj korporaciji kaznama ako njeni voditelji to ponove. RTVE-ov potez bio je emitiranje poruke neposredno prije početka emitiranja prijenosa Eurosonga, čime je zaobišao EBU-ova pravila emitiranja. KAN je na svojim društvenim mrežama izjavio da je “uprkos upozorenju” RTVE emitovao poruku i da je u znak odmazde njihov profesionalni žiri Španiju satvio na psoljednje mjesto.
KAN također nije upozoren nakon što se njegov komentator “šalio” na račun nastupa Armenije u drugom polufinalu u četvrtak. Stavljajući u kontekst činjenicu da Stari grad Jerusalem čine četiri naselja, a da je najmanje od njih takozvana ‘Armenska četvrt’ gdje prisustvo ovih ljudi datira više od 1.500 godina, komentator je rekao: „Ne mogu vjerovati da smo ovim momcima dali cijelo naselje u Jerusalemu“, a zatim dodao, misleći na naslov pjesme: „Survivor, tako smo se osjećali nakon što smo pogledali ovu pjesmu.“ EBU nije poduzeo nikakvu akciju, čak nije ni upozorio KAN zbog ponovnog kršenja pravila, a sam izraelski emiter je kasnije odbacio kritike tvrdeći da je to bila “šala”.
KAN je stekao naviku da krši pravila EBU-a koja bi trebala regulisati njegove članove kao javne emitere. Kao što smo naveli u našoj analizi, Mreža solidarnosti protiv okupacije Palestine je u ovom dokumentu, kojem je verTele imao pristup, sakupila više od stotinu primjera kako je izraelska javna televizija prekršila statute EBU-a podržavajući vojsku, hvaleći etničko čišćenje u Gazi i zataškavajući i normalizujući genocid, između mnogih drugih prekršaja.
Nakon dvije poruke RTVE, u polufinalu prilikom predstavljanja Izraela i u finalu prije početka prijenosa, te službene i javne žalbe KAN-a, španski javni emiter i njegovi novinari postali su mete EBU-a. To potvrđuju i španski novinari koji su radili u dvorani St. Jakobshalle u Baselu (Švicarska), koji su incident izvijestili na svojim društvenim mrežama, pa čak i objavili incident, kao što je to učinila i njihova kolegica Andrea M. Rosa del Pino u svom prijenosu uživo za novine El Mundo.
Dvostruki standardi EBU-a prema Izraelu doveli su do toga da njihova delegacija kontrolira sve, oni određuju što se tiče festivala, a šta ne. Nije stvar samo u važnosti sponzora, koji je sigurno ogroman, već i u činjenici da je delegacija koja je prošle godine uznemiravala i zastrašivala druge, a prošla nekažnjeno, uticala na ovogodišnju komunikaciju, izvođenje gala večeri, pa čak i reakcije EBU-a na druge zemlje, sa Španijom i RTVE na meti.
Izrael je još jednom mobilizirao glasove u svoju korist, uvjeren da bi pobjeda na Eurosongu i domaćinstvo festivala na njegovoj teritoriji sljedeće godine bio najbolji mogući propagandni manevar. A 2025. godine, EBU je iz prve ruke vidjela kako bi njena popustljivost mogla olakšati pobjedu Izraela. Čini se da EU nastavlja s kockanjem i preuzimanjem rizika koji bi za mnoge značio kraj Eurosonga jer bi – teoretski – većina zemalja odbila učestvovati na festivalu ako bi se on održao na izraelskom tlu. Iza kulisa, čini se da je namjera vidjeti hoće li Netanyahu ispuniti svoj plan privatizacije KAN-a, što bi, kada prestane biti javni emiter značilo da bi morao napustiti EBU bez potrebe za isključenjem.
Situacija je toliko alarmantna, a stav EBU-a prema Izraelu toliko servilan, da je čak podstaklo pitanje da li bi bilo bolje da je Izrael pobijedio, nakon prošlogodišnjeg upozorenja. Možda da je jevrejska zemlja postigla svoj cilj i da je EBU vidjela kako je njena lažna nepristrasnost olakšala pobjedu države koja masakrira stanovništvo druge države, cijela situacija bi konačno eksplodirala Uniji u lice, uništivši Eurosong i obnovivši od nule festival koji u svom motou zastupa samo “Ujedinjeni za muziku”.
