Istine i laži o Dobrovoljačkoj

Kukanjac je 1994. godine govorio o događajima u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 3. maja 1992. godine. Ono što je rekao očigledno se nije svidjelo tadašnjem političkom establišmentu.

Danas se navršavaju 33 godine od događaja u nekadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici. Trećeg maja 1992. tokom povlačenja pripadnika JNA iz kasarne na Bistriku, došlo do vatrenog okršaja između Teritorijalne odbrane BiH i Jugoslavenske narodne armije (JNA).

Izlazak kolone pripadnika JNA iz Sarajeva prethodno je dogovoren u zamjenu za puštanje na slobodu dan ranije otetog i zarobljenog predsjednika Predsjedništva Republike BiH Alije Izetbegovića na Sarajevskom aerodromu.

Tog dana, prema svjedočenju generala Milutina Kukanjca, tadašnjeg komandanta Druge vojne oblasti JNA u slučaju “Dobrovoljačka”, ubijeno je šest pripadnika JNA, dok je u konvoju ukupno bio 261 pripadnik JNA. Istragom Tužilaštva BiH utvrđeno je da je tokom napada ubijeno sedam i ranjeno 14 osoba, nakon što su onesposobljene za borbu.

Kukanjac je 1994. godine govorio o događajima u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 3. maja 1992. godine. Ono što je rekao očigledno se nije svidjelo tadašnjem političkom establišmentu.

“Pošto se mnogo manipulisalo, lagalo, izmišljalo o tome kol’ko je stradalo u Dobrovoljačkoj ulici, vrijeme je jednom da se kaže tačno, a to mogu samo ja. U toj Dobrovoljačkoj ulici oni su napali sanitetsko jedno vozilo i poginuo je jedan vojnik, Tomović Zdravko iz Han Pijeska. Tri pukovnika: Sokić Miro, Radulović dr. Budimir i Mihailović Boško. Jedan potpukovnik, Jovanić Boško i jedna žena, muslimanka Šuko Nurmela… Znači, šest osoba je stradalo od 261. Valjda su ovi u Beogradu izgubili strpljenje što mi nismo stradali, što ne stradamo. Te laži koje su prosute oko Dobrovoljačke nešto je najsramnije što se može čuti. Ja sam se borio da to objelodanim. Novosti nisu smjele, Politika – ma ni govora. Televizija Srbije – ma ni govora. Radio Beograd – ma kakvi. Do dan-danas”, kazao je Kukanjac.

Kukanjac je umro 16. januara 2002. godine. Ono što je rekao u razgovoru sa Ristom Đogom nikada nije objavljeno ni na RTRS-u.

O lažima koje godinama prate dešavanja u Dobrovoljačkoj, prije nekoliko godina je u listu Danas pisao Rade Radovanović.

– A laž je u tome da i ove, kao i prethodnih godina, mediji u Srbiji kao i oni u Republici Srpskoj, objavljuju sve i svašta o slučaju Dobrovoljačka, o zločinu u Sarajevu 3. maja 1992, kada je u napadnutoj koloni pripadnika JNA ubijeno, uporno se tvrdi – 42 ljudi. Banjalučki Republički centar za istraživanje ratnih zločina nudi i specifikaciju žrtava: poginulo je 10 oficira, 28 vojnika i četiri građanska lica. Istina, međutim, izgleda drugačije. Prilikom napada na kolonu vozila u kojoj su bili pripadnici JNA, 3. maja 1992. u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, poginulo je, po sudskoj verziji sedmoro, a po svedočenju generala JNA Milutina Kukanjca, koji je i sam bio u pomenutoj koloni pa žrtve navodi po imenu – šestoro ljudi, piše Radovanović.

Da bi se razumjelo u ovom slučaju, mora se znati šta se dešavalo – ne 3. nego 2. maja 1992. u ratnom Sarajevu.

– Tokom aprila 1992. u Sarajevu je ubijeno 225 ljudi, ali će drugi maj 1992. ostati zabilježen u istoriji kao poslednji propali pokušaj još uvijek formalno postojeće JNA da zauzme centar grada, podijeli ga i stavi pod svoju kontrolu. Napad je počeo u ranim jutarnjim satima granatiranjem sa već uveliko utvrđenih položaja na brdima oko Sarajeva. Čitav sat i po, Mladićevi i Karadžićevi artiljerci tući će iz svih tenkova, topova i ostalih oruđa po Predsjedništvu, Skupštini, Narodnom pozorištu, Domu sindikata… Po najužem gradskom jezgru, po Opštini Stari grad, ali i po Novom Sarajevu. Bio je to početak ostvarenja monstruoznog plana – kasnije označenog kao najduža opsada jednog grada u novijoj istoriji – 1.395 dana! – što će životima platiti 14.011 građana Sarajeva, među kojima i više od 1.600 dece…, piše Radovanović i nastavlja:

– Pomenutog drugog maja 1992, nakon kanonade sa brda, uslijedio je napad na centar grada, uz korišćenje tenkova, oklopnih transportera i pješadijskog naoružanja. Ovom iznenadnom akcijom JNA je pokušala da osvoji zgradu Predsjedništva i ostale državne institucije. Stratezi raspada bivše Jugoslavije tako su htjeli da pokažu kako legalno izabrana vlast, tada već međunarodno priznate i nezavisne BiH, članice Ujedinjenih nacija, ne vlada ni u Sarajevu. Međutim, na pokušaj proboja i paljbu iz tenkova i oklopnih transportera, u području Skenderije, oko Predsjedništva i iz ulica centra grada – grupe sarajevskih teritorijalaca odgovaraju projektilima iz zolja, osa, ručnih bacača, automatskog oružja… Poslije cjelodnevnih sukoba 2. maja, tako je pogođeno i uništeno nekoliko oklopnih transportera i tenkova, a u njima ginu vojnici i oficiri JNA… Koliko njih – tog 2. maja 1992? Njih 35 (trideset petoro!) – odnosno, tačno onoliko koliko iznosi razlika između 42 mrtva (kako se tvrdi) i 7 (sedam ) – koliko je utvrđeno da je stvarno izginulo u Dobrovoljačkoj ulici, 3. maja 1992.

O slučaju “Dobrovoljačka” stav je dao Haški sud koji je ustanovio kako je kolona JNA u Dobrovoljačkoj ulici bila legitimna vojna meta. Haško tužilaštvo je, istražujući ovaj događaj, utvrdilo da je kolona JNA koja se povlačila iz centra Sarajeva prema kasarni u Lukavici imala sve elemente legitimnog vojnog cilja.

Nakon toga, sud u Londonu u oslobađajućoj presudi članu ratnog Predsjedništva RBiH Ejupu Ganiću, koji je uhapšen u martu 2010. godine, odlučio je da taj konvoj “nije imao nikakvo pravo na zaštitu niti su vojnici u tih 30 vozila bili ratni zarobljenici”.

Godinu poslije, na aerodromu u Beču, na temelju potjernice koji je raspisala Srbija, uhapšen je i general Armije RBiH Jovan Divjak. Srbija je podigla optužnicu identičnu kao i protiv Ganića. Četiri mjeseca poslije, austrijsko pravosuđe odbacilo je zahtjev Srbije za izručenje generala Divjaka i on je pušten na slobodu.

Tužilaštvo BiH je utvrdilo 2012. da bivši član Predsedništva BiH Ejup Ganić, generali Armije RBiH Jovan Divjak, Hasan Efendić i drugi koji su se dovodili u vezu s napadom na kolonu JNA nisu odgovorni za ratni zločin nad pripadnicima JNA u koloni napadnutoj u tadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici 3. maja 1992.

Međutim 20. novembra 2018. godine Tužilaštvo BiH donosi odluku da se Naredba o obustavi istrage o dešavanjima u “Dobrovoljačkoj” od 17.01.2012. godine stavlja van snage u odnosu na pet osoba i naređuje ponovno otvaranje istrage.

Do sada još niko, ni od domaćih ni međunarodnih sudova, nije proveo istragu vezano za otmicu prvog predsjednika nezavisne države Republike BiH Alije Izetbegovića, iako postoji na stotine dokaza o tome ko su planeri i počinioci.

Republika Bosna i Hercegovina dobila je 6. aprila 1992. godine međunarodno priznanje, kada ju je Evropska zajednica, preteča Evropske unije priznala kao samostalnu i nezavisnu državu u njenim postojećim granicama. Priznanjem Bosne i Hercegovine, ona je postala subjektom međunarodnog prava. Priznanje iz Brisela, potaklo je i Sjedinjene Američke Države da priznaju nezavisnu i suverenu Bosnu i Hercegovinu. Priznanje iz Washingtona stiglo je dan kasnije, 7. aprila.

Međutim, ni ta činjenica nije zaustavila komandanta Sarajevskog korpusa bivše JNA generala Vojislava Đurđevca da 2. maja zarobi predsjednika Izetbegovića, te da ga sutradan u današnjoj Ulici Hamdije Kreševljakovića razmijeni za Kukanjca i ostale pripadnike JNA.

“Alija, zašto ti ne dođeš u Predsjedništvo?”, pitao je tog 2. maja 1992. Ganić Izetbegovića u telefonskom razgovoru.

“Zato što mi ne daju da dođem. Ja sam ovdje prisilno doveden u Lukavicu. Ja sam ovdje zarobljenik”, kazao je Izetbegović.

General Đurđevac nikada nije procesuiran iako je aktivno učestvovao u Agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Đurđevac je imao naređenje da likvidira Izetbegovića, a u tom slučaju već pripremljen za preuzimanje vlasti bio je izdajnik i osuđeni ratni zločinac Fikret Abdić.