Svjedočio je protiv sirijskih zvaničnika osuđenih za zločine protiv čovječnosti na njemačkom sudu u Koblenzu, a svoja iskustva je podijelio i s američkim Kongresom, na marginama Generalne skupštine Ujedinjene nacionalne skupštine i u britanskom ministarstvu vanjskih poslova.
Sirijski grobar čije je svjedočenje pomoglo da se dvojica Assadovih dužnosnika osude na prvom međunarodnom suđenju za mučenje sirijskih državljana razgovarao je ekskluzivno za Middle East Eye nakon što je otkrio svoj identitet.
Muhammad Afif Nafieh je bio prisiljen kopati masovne grobnice za vlasti pod Basharom al-Assadom od 2011. do početka 2018. godine kada je pobjegao sa svojom porodicom u Njemačku.
Svjedočio je protiv sirijskih zvaničnika osuđenih za zločine protiv čovječnosti na njemačkom sudu u Koblenzu, a svoja iskustva je podijelio i s američkim Kongresom, na marginama Generalne skupštine Ujedinjene nacionalne skupštine i u britanskom ministarstvu vanjskih poslova.
Govoreći za MEE prošle sedmice, Nafieh je opisao nemilosrdnu sedmodnevnu radnu sedmicu u kojoj je nadgledao sahranu sve većeg broja tijela.
Trajalo bi sedam godina. Tijela su često dopremana u kamionima hladnjačama od 16 metara, koji su mogli nositi i do 400 leševa istovremeno, i pokazivali su tragove mučenja.
“Na pogubljenima su korišteni svi alati i metode mučenja”, rekao je.
“Kada sam ih vidio, u mislima bih zamišljao koliko je bola ova osoba pretrpjela da bi došla do pogubljenja, koliko je umrla prije nego što je stigla do nas. Umro je stotinu puta prije nego što je stigao do posljednjeg odredišta.”
Prije rata u Siriji, Nafieh je bio općinski radnik u pokrajini Damask. On je bio odgovoran za organizovanje ukopa, ali je rekao da se nikada nije bavio tijelima u tom svojstvu, niti je ranije vidio leš.
To se promijenilo jednog dana 2011. godine kada su obavještajci stigli u njegovu kancelariju i postavili ga za snimanje ukopa tijela koja su počela pristizati.
Nafieh sumnja da je izabran jer je oduvijek bio predan svom poslu.
“Nikad nisam uzimao slobodno. Nikad nisam kasnio… čak i u slobodne dane, dolazio sam”, rekao je.
‘Ne’ je bilo zabranjeno
“Nisam mogao reći ne u takvom represivnom režimu. Riječ ‘ne’ je bila zabranjena. Reći da ste umorni? Zabranjeno. Reći da ste bolesni? Zabranjeno. Reći bilo šta od toga bilo je potpuno zabranjeno. To je bio totalitarni režim.”
Rekao je da nije mogao vjerovati šta je vidio prvi put kada su hladnjače stigle u Najhu, prvu masovnu grobnicu na kojoj je radio.
“Bio sam šokiran. Zašto ulaze na groblje?” pitao se.
“Otvorili su hladnjaču i to je bila katastrofa koju moj um nije mogao shvatiti. Ogroman broj tijela. Više od 300 ili 400 leševa.”
Nafiehov posao je bio da dokumentuje sahranu tijela, uključujući napomenu iz kojeg su odjela sigurnosti došla i koliko ih je bačeno u zemlju.
Hladnjače iz zatvora Sednaya
Napravljene su četiri kopije svakog izvještaja koji je uradio, a jedan primjerak poslat u predsjedničku palatu, zvaničnu rezidenciju tadašnjeg predsjednika Bashara al-Assada.
“Bashar al-Assad je znao sve što se dešava u filijalama”, rekao je Nafieh.
Nakon što je Najha bila popunjena, Nafieh je rekao da su ga dva obavještajna službenika odvela na sušno zemljište u Qutayfahu, drugoj lokaciji na periferiji Damaska, i upitao je da li misli da bi to bilo dobro groblje.
Bio je dalje od stambenih naselja nego Najha, daleko od znatiželjnih očiju, a Nafieh je rekao da ga je jedan od policajaca uputio da dovede svoj tim iz Najhe u Qutayfah.
“U Qutayfahu bismo dobili jednu ili dvije hladnjače sedmično. Onda su to postala dva kamiona, dva puta sedmično. Dobili bismo četiri kamiona”, rekao je.
Tijela su dolazila i iz zatvora Sednaya, gdje su, kako je rekao, ljudi pogubljeni u ponoć, a zatim pokopani u 3 sata ujutro, te iz raznih bolnica u oblasti Damaska.
Rekao je da mu je dozvoljeno da ide kući jednom mjesečno da vidi ženu i djecu i da je bio pod velikim utjecajem posla, smršao je i samo plakao.
“Nisam mogao spavati noću. Vrištao bih. Osjećao bih se kao da me ljudi koje sam sahranio gledaju”, rekao je.
Na kraju je Nafieh rekao da je počeo planirati svoj izlaz. Obavještajnim službenicima rekao da je bolestan.
Rekao je da je potplatio jednog oficira kako bi bio razriješen posla i ponovo plaćen 2018. prije nego što je zauvijek odletio iz Sirije.
“Želio sam ovo završiti”, rekao je. Nafieh se preselio sa suprugom i troje djece u Njemačku gdje je svjedočio na nacionalnom sudu u Koblenzu 2018. na prvom međunarodnom suđenju o mučenju sirijskih država koje je rezultiralo osudom dvojice sirijskih zvaničnika.
“Zakleo sam se da ugnjetavanje u Siriji neće ostati bez odgovora”, rekao je.
Assadov pad
Osim što je svjedočio u Koblenzu, Nafieh je radio sa Sirijskom radnom grupom za hitne slučajeve, organizacijom za zagovaranje sa sjedištem u SAD-u osnovanom 2011. godine koja vodi kampanju za demokratsku tranziciju i pravdu i odgovornost u Siriji.
Nafiehovo svjedočenje, zajedno s drugim, uključujući i svjedočenje ‘Cezara’, bivšeg sirijskog forenzičkog službenika koji je prokrijumčario desetine hiljada fotografija tijela na kojima se vide dokazi o mučenju, pomogle su u donošenju ekonomskih sankcija koje su SAD uvele Siriji 2019.
U aprilu 2023. obratio se Komitetu za vanjske poslove američkog Kongresa, gdje je pozvao zakonodavce da pomognu u vršenju pritiska na arapske zemlje u regionu da se normaliziraju s Assadovom vladom.
Sada poziva na ukidanje međunarodnih sankcija Siriji.
“Želim da zahtijevam od američke vlade da ukine sankcije Siriji. Jer Sirija je zemlja čiji je režim pao”, rekao je.
“Želim zahtijevati od Sjedinjenih Država u svoje ime, u ime slobodnih Sirijaca i u ime svih koji su svjedočili za čovječanstvo, da ukinu sankcije. Siriji to ne treba.”
Nafieh je ranije skrivao svoj identitet radi svoje sigurnosti i sigurnosti svoje porodice. Ali nakon pada Assada u decembru, rekao je da je sada spreman da izađe u javnost.
“Prije pada režima nikada nisam pokazao svoje lice, jer su i bez otkrivanja identiteta ili pokazivanja lica uhapšeni rođaci moje supruge , njihove žene, kao i moje sestre uhapšene.
“Pa sada, nakon pada režima, bila je to velika radost. Hteo sam da otkrijem svoj identitet.”
