Dokument koji je procurio u javnost optužio je vojsku da radi “suprotno vlastitoj vojnoj doktrini”, napominjući da su glavni razlozi njenog neuspjeha bili iscrpljenost, pritisak na ljudstvo, nedostatak opreme i resursa, te neefikasna priprema za gerilsko ratovanje.

Interna vojna istraga izraelske operacije “Gideonove kočije” u maju zaključila je da operacija nije ispunila svoje glavne ciljeve u Pojasu Gaze.

Povjerljivi dokument, kako su izvijestili izraelski mediji, potvrdio je da vojska nije uspjela u svojim primarnim ciljevima poraza Hamasa i osiguranja oslobađanja izraelskih zarobljenika u opkoljenoj enklavi.

Velika ofanziva je prvobitno imala za cilj preuzimanje pune kontrole nad Pojasom Gaze, raseljavanje cijelog stanovništva na malo područje na jugu i obezbjeđivanje Palestincima samo dovoljno hrane da se spriječi glad.

Izraelska vojska je za taj plan mobilizirala desetine hiljada rezervista.

Iako su operaciju uglavnom pohvalili visoki vojni zvaničnici, interna istraga je zaključila da je “Izrael napravio svaku moguću grešku”.

Dokument koji je procurio u javnost optužio je vojsku da radi “suprotno vlastitoj vojnoj doktrini”, napominjući da su glavni razlozi njenog neuspjeha bili iscrpljenost, pritisak na ljudstvo, nedostatak opreme i resursa, te neefikasna priprema za gerilsko ratovanje.

Dodaje se da je vojska više puta djelovala u istim područjima sporim tempom, dajući prioritet smanjenju žrtava u odnosu na postizanje visoke stope uspješnih misija.

Dodaje se da vojska nije uspjela nametnuti vremenski pritisak i da je loše upravljala resursima, iscrpljujući vlastite trupe, a istovremeno šteteći međunarodnom imidžu i podršci Izraela.

Istraga je dodala da je Hamas imao koristi od ovih neuspjeha, dobijajući resurse, sigurnu operativnu bazu i efikasnu metodu borbe.

Izvještaj opisuje smjer djelovanja vojske kao onaj koji se oslanja na “logiku odvraćanja, a ne na odlučnu pobjedu”, napominjući da je vojska provodila operacije imajući na umu eventualno primirje i razmjenu zarobljenika, što je, kako se dodaje, iskoristio Hamas.

Prema internoj procjeni, “nespretno” planiranje i distribucija humanitarne pomoći vojske samo je dodatno omogućilo palestinski pokret.

Izrael je 2. marta nametnuo gotovo potpunu blokadu ulaska hrane i humanitarne pomoći u Gazu.

Tek je krajem maja počeo dozvoljavati hranu i pomoć, ali gotovo isključivo putem Humanitarne fondacije za Gazu (GHF) koju podržavaju SAD i Izrael.

Istraga je navela da je, kao rezultat “nesposobnosti” GHF-a u isporuci pomoći, palestinski pokret bio u mogućnosti da pokrene takozvanu “lažnu, ali efikasnu” globalnu kampanju gladovanja.

Uprkos sumnji u glad koja je pogodila preko dva miliona stanovnika Gaze, Integrisana klasifikacija prehrambenih faza (IPC), globalni monitor gladi koji podržavaju UN, zvanično je proglasila glad u blokiranom pojasu 22. augusta.

Štaviše, grupe za ljudska prava i aktivisti su mjesta za pomoć GHF-a proglasili “smrtonosnim zamkama”, u kojima je od početka distribucije ubijeno preko 2.294 Palestinca.