To što sam Bošnjak, to je dar mojih predaka I moga naroda, to što sam Bosanac to je dar moje zemlje, a što sam musliman to je dar Allaha Uzvišenoga i sve troje sam na neki način u sebi zatekao.

Stavovi, pogledi, promišljanja, polemike Nedžada Ibrišimovića na svojevrstan su način sakupljeni u knjigu eseja i intervjua Ruhani i šejtani inspiracija, prvi put objavljenu 1996. godine. U knjizi se nalaze autorove misli o piscima, čitaocima, državi, narodu, vjeri, umjetnosti, međunarodnim odnosima, nepravdi, licemjerstvu, intelektualcima koje ga, jednako kao i njegovo umjetničko djelo, udaljavaju od klišeiziranih tokova mišljenja i odmiču od prosječnosti stereotipa.

Evo nekih:

Sve su knjige već napisane, samo ih niko ne čita. Pa i oni koji čitaju ne znaju da čitaju! Eno Kur’an, riječi od Boga, sve slovo do slova ko krila meleka, pa ih mnoge ljudske oči ne vide.

Sladak je poljubac žene, još je slađii poljubac slobode, a najslađi je poljubac slobode!

Golem je dunjaluk, golemi su dunjalučki poslovi, golema je Amerika, golema je Kina, goleme su goleme pare i golemi su golemi interesi, samo je meni Bosna i Hercegovina taman.

Ako na svijetu postoje kakve budalaštine – onda su to mudrosti.

Zar je nečija pobjeda Bosnu razoriti? I zar se Bosna može pustim oružjem utući?

Evropa je bremenita: rađa dvojke, fašizam i komunizam… Najnovija izmišljotina zapadnog čovjeka jesu ljudska prava! Kakvu li će krvavu, bezdušnu dramu ljudima donijeti ljudska prava, to tek treba vidjeti.

Nakon 170 godina bošnjačkog spavanja bošnjačka svijest se probudila. Međutim, čim se probudila, u bošnjačku glavu je bačena granata od naših susjeda, od susjednih država i naroda koji nas okružuju. To je jedna neobična, paradoksalna i teška situacija, da jedan narod koji se probudi nakon 170 godina i u to jutro kad se probudio, odmah dobije granatu u glavu od naroda sa kojima živi i od zemalja koje ga okružuju.

Ova naša Bosna šale se ne može istrijebiti, a zato što je posijana dobrim sjemenom, ja se duboko nadam da će to sjeme donijeti velike i bogate, i lijepe plodove u budućnosti.

To što sam Bošnjak, to je dar mojih predaka I moga naroda, to što sam Bosanac to je dar moje zemlje, a što sam musliman to je dar Allaha Uzvišenoga i sve troje sam na neki način u sebi zatekao.

Sasvim komotno mogu da kažem da prošlost nije prošla, da smo mi odgovorni za svoju prošlost isto kao što smo odgovorni za svoju budućnost.

Ekologija, ta ideja zapada, potpuno je primjerena muslimanu i zapanjujuće je i nedopustivo je da ekologija nije naprosto bošnjačkomuslimanski običaj, nešto što prirodno prianja uz njegovo biće. Kad pogledam bosanske potoke, koji su sami po sebi fantastično blago i obilje ljepote i vidim njihovu užasavajuću prljavštinu i zagađenost, pitam se ima li u Bosni muslimana ikako!

Nedžad Ibrišimović napustio je ovaj svijet na današnji dan 2011. godine, a ukopan je u haremu Ferhadija džamije u Sarajevu.