Rijetko se gdje navodi da je Republiku Hrvatsku prva priznala Ukrajina, još u decembru 1991. godine, i to Službenim zapisom (odlukom Prezidija Vrhovne Rade Ukrajine) — Postanова Prezidija Vrhovne Rade Ukrajine o priznanju državne nezavisnosti Republike Hrvatske od  11. decembra 1991.

Krajem 1991. i početkom 1992. godine svijet je svjedočio dramatičnom raspadu Jugoslavije i stvaranju novih država na njenom tlu. U takvom političkom previranju Hrvatska i Bosna i Hercegovina krenule su putem međunarodnog priznanja, nastojeći osigurati pravni subjektivitet, teritorijalni integritet i međunarodnu sigurnost u momentima kada su se već, prvo jedna pa druga zemlja našle pod snažnim udarom velikosrpske agresije.

Nakon što je Hrvatska 25. juna 1991. proglasila nezavisnost, borba za međunarodno priznanje odvijala se paralelno s najtežim mjesecima rata. Prvi talas priznanja stigao je početkom 1992. godine, kada su neke od ključnih evropskih država odlučile preuzeti politički rizik i formalno priznati Hrvatsku.

Među prvima su to učinile Island i Njemačka. Island je 19. decembra 1991. objavio odluku o priznanju, postavši prva evropska država koja je nedvosmisleno stala iza hrvatske nezavisnosti. Njemačko priznanje uslijedilo je svega nekoliko dana kasnije, čije je izvršen snažan pritisak na tadašnju Evropsku zajednicu da kao cjelina donese istu odluku.

Presudni trenutak dogodio se 15. januara 1992. godine, kada je Evropska zajednica kolektivno priznala Hrvatsku, čime je otvoren put da to učine i ostale države svijeta. U narednim sedmicama i mjesecima uslijedio je talas priznanja od zemalja izvan Evrope, među kojima su Sjedinjene Američke Države, Kanada, Australija i brojne zemlje Latinske Amerike.

Međutim, rijetko se gdje navodi da je Republiku Hrvatsku prva priznala Ukrajina, još u decembru 1991. godine, i to Službenim zapisom (odlukom Prezidija Vrhovne Rade Ukrajine) — Postanова Prezidija Vrhovne Rade Ukrajine o priznanju državne nezavisnosti Republike Hrvatske od  11. 12. 1991., svega nekoliko mjeseci nakon što je i sama Ukrajina postala nezavisna država.

Za razliku od Hrvatske, proces međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine bio je direktno povezan s referendumom o nezavisnosti održanim 29. februara i 1. marta 1992. godine. Velika izlaznost i jasna većina koja se izjasnila za suverenu i nezavisnu državu stvorili su pravnu osnovu za pokretanje procedure međunarodnog priznanja i to samo nekoliko sedmica prije izbijanja oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Ali nekoliko je zemalja Bosnu i Hercegovinu priznalo prije Referenduma, i to: Bugarska 31. januara, Turska 7. februara, Španija 12. marta i Iran 31. marta. Općina Novi Grad zbog toga je jednoj svojoj ulici dala ime po Republici Bugarskoj, državi koja je prva priznala nezavisnost Bosne i Hercegovine.

Ključni datum, međutim, bio je 7. odnosno 8. april 1992. godine. Toga dana, Sjedinjene Američke Države i tadašnja Evropska zajednica kolektivno su priznale Bosnu i Hercegovinu, dajući joj pun međunarodni legitimitet u trenutku kada je agresija već bila uveliko pokrenuta.

Rano međunarodno priznanje imalo je presudnu političku i vojnu dimenziju za obje države. U slučaju Hrvatske, značilo je otvaranje vrata diplomatskoj i materijalnoj podršci Zapada, kao i jačanje međunarodne svijesti o razmjerama jugoslavenske krize. Za Bosnu i Hercegovinu, priznanje je predstavljalo pravni temelj na kojem su oružana agresija i počinjeni genocid nad Bošnjacima dobili međunarodni karakter.

U oba slučaja, države koje su prve priznale Hrvatsku i BiH odigrale su važnu historijsku ulogu, dajući legitimitet njihovim težnjama za nezavisnošću i omogućivši im da se, uprkos ratnim okolnostima, afirmiraju kao punopravne članice međunarodne zajednice. Obje su zemlje, zajedno sa Slovenijom, postale punopravne članice UN-a, 22. maja 1992. godine.