Dio stručnjaka upozorava da bi NIS u sastavu MOL-a, mogao doživjeti sudbinu sličnu onoj koju je prošla INA, nekadašnji regionalni energetski lider. Prema riječima dekana zagrebačkog Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Vladislava Brkića, takvo bi preuzimanje dodatno učvrstilo MOL kao dominantnog igrača u cijelom lancu – od transporta i prerade nafte do prodaje derivata.

Mađarska naftna grupa MOL je finalizirala otkup udjela ruske firme Gazpromnjeft u Naftnoj industriji Srbije, objavila je ministrica rudarstva Srbije Dubravka Đedović Handanović.

“MOL i Gazpromnjeft su dogovorili uslove budućeg ugovora, i takav sporazum bit će upućen OFAC-u. Srbija je uspjela da poboljša svoju poziciju, odnosno da svoje vlasništvo poveća u NIS-u za pet posto”, rekla je Đedović Handanović.

Do ove prodaje došlo je nakon višesedmičnih pregovora koji su se vodili između ruske i mađarske firme. Cijena koju je MOL platio za većinsko vlasništvo nad NIS-om nije poznata.

Vlasti u Srbiji su tražile da dođe do izmjene vlasništva u NIS-u zbog odluke američkih vlasti da uvedu sankcije ovoj kompaniji, a zbog toga što su bili u vlasništvu ruske firme koja se od ranije nalazi pod sankcijama.

Mađarski MOL je od početka bio najozbiljniji kandidat za kupovinu dijela koji je bio pod vlasništvom Gazpromnjefta, a koji ukupno iznosi 44,85 posto udjela u kompaniji NIS.

Prema tvrdnjama Đedović Handanović, udio koji će u budućnosti držati MOL sada iznosi 39,85 posto, dok će udio kojeg drži Srbija biti 34,87 posto, imajući u vidu da je do sada taj udio bio 29,87 posto.

Ovaj potez MOL-u je donio ne samo kontrolu nad srpskom naftnom kompanijom, već i nad njezinom maloprodajnom mrežom u Rumuniji i Bugarskoj te otvorio prostor za daljnje širenje na tim tržištima. Istovremeno, dodatno je ojačana pozicija MOL-a, koji već ima većinski udio u hrvatskoj INA-i i posjeduje slovački Slovnaft.

I hrvatski naftovod Janaf sada se našao u osjetljivoj situaciji, jer je postao još ovisniji o poslovnim interesima snažno konsolidirane MOL-ove grupacije, s mogućnošću da dio njegovih kapaciteta dugoročno izgubi na važnosti.

Dio stručnjaka upozorava da bi NIS u sastavu MOL-a, mogao doživjeti sudbinu sličnu onoj koju je prošla INA, nekadašnji regionalni energetski lider. Prema riječima dekana zagrebačkog Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Vladislava Brkića, takvo bi preuzimanje dodatno učvrstilo MOL kao dominantnog igrača u cijelom lancu – od transporta i prerade nafte do prodaje derivata. Stvarni učinci, međutim, ovisit će o tome pod kojim će se uvjetima ruski kapital i utjecaj zamijeniti novom vlasničkom strukturom, piše Deutsche Welle.

Brkić smatra da bi moglo doći do daljnje koncentracije tržišne moći u Mađarskoj, Srbiji, Hrvatskoj i Slovačkoj, zbog čega bi regulatorna tijela trebala pojačano pratiti moguće posljedice za tržišno natjecanje i krajnje potrošače. Iskustvo INA-e, dodaje, pokazuje da ulazak velikog regionalnog partnera često znači premještanje ključnih upravljačkih funkcija, restrukturiranje proizvodnje i preispitivanje uloge pojedinih rafinerija u okviru šire mreže.

Uključivanjem pančevačke rafinerije u MOL moguće su promjene u obimu prerade i investicijskim prioritetima, ovisno o ukupnoj strategiji kompanije. Ipak, za razliku od hrvatskog slučaja, Srbija bi, zahvaljujući državnom udjelu i uvjetima koje nameću Sjedinjene Države u vezi s potpunim povlačenjem ruskog vlasništva, mogla ugovorno osigurati kontinuitet rada ključne infrastrukture i zadržati barem dio utjecaja na strateške odluke.

U Hrvatskoj se, pak, još pamti kako je gubitak stvarne kontrole nad INA-om označio početak dugotrajnog slabljenja domaće naftne industrije. Danas se, uz potencijalno jačanje MOL-a u regiji, otvara i pitanje buduće uloge Janafa, ali i položaja riječke rafinerije, jedine koja je ostala u funkciji nakon zatvaranja pogona u Sisku. Nije sigurno hoće li ona zadržati status ključnog opskrbnog centra ili će se, u okviru racionalizacije proširene MOL-ove mreže, suočiti s novim ograničenjima.

U tom kontekstu sve se češće spominje potreba da hrvatska država razmotri jačanje vlastite kontrole nad stratešnom energetskom infrastrukturom, kako bi se ublažili mogući negativni učinci odluka koje se donose izvan zemlje i osigurala dugoročna sigurnost opskrbe, osobito u nestabilnim geopolitičkim okolnostima.