„Najveća šteta je napravljena kod obnove islamske arhitekture, konkretno džamija, poslije zadnje agresije, a poseban problem su nove džamije koje se grade bez ikakvih estetskih i tehničkih kriterija. Tako imamo munare od 50 metara, jeftine oblike koja nema nikakvu vrijednost, veoma malo projekata kvalitetne savremene islamske arhitekture itd. Za razliku od Bosne, neke nama susjedne zemlje, poput Hrvatske, tome pristupaju puno ozbiljnije.“

Knjiga „Islamska umjetnost u Bosni i Hercegovini“ Kenana Šurkovića predstavlja prvi cjeloviti pregled estetskih, duhovnih i kulturnih vrijednosti islamske umjetnosti na tlu Bosne i Hercegovine. Premda se temelji na izabranim studijama autora s već potvrđenim akademskim autoritetom (Mujezinović, Handžić, Kreševljaković, Imamović i dr.), djelo ne djeluje kao prosta kompilacija, već kao pažljivo komponiran, tematski zaokružen narativ. Šurković ovim izdanjem nudi novi uvid u specifičan umjetnički izraz Bošnjaka muslimana, stvarajući osjećaj sustavne i estetski utemeljene spoznaje.

Značaj knjige, izašle u ediciji „Behar“ Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj (Zagreb, 2025.) leži prvenstveno u njenoj edukativnoj i dokumentarnoj vrijednosti, ona objedinjuje ključne poglede na islamsku arhitekturu, kaligrafiju, ornamentiku, obrte i umjetnost knjige, ali i na filozofiju forme i ljepote u islamu. Zašto se islamska umjetnost u BiH prikazuje kao integralni dio univerzalnog muslimanskog likovnog izraza, razgovaramo sa autorom Kenanom Šurkovićem.

BOSNA: Napisali ste knjigu koja prvi put u cijelosti sintetizira islamsku umjetnost u Bosni i Hercegovini? U recenzijama se naglašava da do sada nije postojala ozbiljna studija koja bi obuhvatila islamsku umjetnost u svim njenim oblicima. Koliko Vam je ta „praznina“ bila izazov, a koliko poticaj?

ŠURKOVIĆ: Godinama sam proučavao islamsku umjetnost u Bosni i nije mi bilo teško suočiti se sa tim problemima. Određen broj literature je postojao, ali je ona samo parcijalno obrađivala ovu tematiku. Naravno, i to mi je pomoglo, ali u glavnini sam se morao osloniti na svoja istraživanja. Najviše informacija sam dobio na samom terenu, odnosno, na lokacijama, pogotovo kad je arhitektura u pitanju. Sa druge strane, znao sam dobro šta posjeduju i naši muzeji pa sam i to uklopio u istraživanje.

BOSNA: Koje biste nalaze ili uvide iz knjige izdvojili kao najvažnije? Šta je novo u odnosu na dosadašnje istraživanje?

ŠURKOVIĆ: Istina, neke stvari sam otkrio, koje su bile totalna nepoznanica, kako široj publici tako i naučnicima, a do njih sam došao preko strane literature, i pogotovo kroz radove nekih turskih historičara koji su imali uvid u istanbulske arhive. Oni su tu otkrili dosta interesantnih stvari o osmanskoj umjetnosti u Bosni i bošnjačkim umjetnicima. Tako da najviše novih informacija ima u poglavljima o kaligrafiji, minijaturi i prepisivačkoj djelatnosti. Opet, neke stvari sam dodatno afirmisao tako što sam ukazao na njihovu važnost, a koje su do sada bile neopravdano zanemarene ili, jednostavno, neka umjetnička djela nisu prepoznata kao važna, a ja sam svojim dodatnim analizama ukazao na njihov značaj.

BOSNA: Ističete da islamsku umjetnost u Bosni treba uvijek posmatrati u širem osmanskom okviru, ali i u interakciji s kršćanskim i jevrejskim tradicijama. Koliko je ta interkonfesionalna dimenzija presudna za razumijevanje naše baštine?

ŠURKOVIĆ: Osmanska umjetnost je prepoznatljiva po svojim motivima i stilizacijama i u suštini nije važno ko je izrađivao te predmete, da li je to bio musliman, kršćanin, ili jevrej. Važno je bilo da taj predmet ulazi u određenu umjetničku kategorizaciju i da je prepoznatljiv kao djelo islamske umjetnosti. U Sarajevu su, u Osmanskom periodu, radili majstori različitih konfesija. Naravno dominirali su muslimani, ali isto tako i pravoslavci su, na primjer, mogli izrađivati ibrike, ili demirlije sa islamskim motivima, i sve bi to na kraju bilo dijelom opusa islamske umjetnosti. 

BOSNA: U knjizi posebnu pažnju posvećujete fenomenu banjalučke serdžade, gotovo zaboravljenom kulturnom blagu. Zašto ste je stavili u središte priče i šta nam ona danas govori o našem odnosu prema tradiciji?

ŠURKOVIĆ: Banjalučka serdžada je umjetnički i kulturološki fenomen i dokaz genijalnosti naših umjetnika iz tog perioda. Ona je toliko kompleksna i savršena, ako mogu tako reći, da potpada među tri najluksuznija i najeskluzivnija umjetnička predmata koji su izrađivani u čitavoj historiji islamske umjetnosti. Naravno, ovdje govorim o kategoriji molitvenih serdžada. Prema tome to je i jedini predmet iz naše historije umjetnosti koji nosi određen toponim u svom imenu. Do nedavno, nismo imali niti jedan primjerak u Bosni, zahvaljujući nekim poklonima i donacijama sada imamo pet primjeraka. Na svjetskim aukcijama godišnje se pojave dvije ili tri, što je veoma malo i govori da je mali broj sačuvan. Ja se Banjalučkim serdžadama bavim već nekih desetak godina i mislim da nisam vidio više o 50 primjeraka, što govori da su izuzetno rijetke, a samim tim i skupocjene.  

BOSNA: Zaštita i njegovanje islamske umjetnosti često se spominju samo u prigodnim govorima, dok u praksi svjedočimo zapostavljanju, pa čak i devastaciji baštine. Kako Vi vidite odnos naše države i društva prema zaštiti islamske umjetnosti, da li se ona doista njeguje ili, realnije rečeno, prepušta zaboravu?

ŠURKOVIĆ: Najbolje je reći da je islamska umjetnost zaboravljena, kako od strane političara, tako i kulturnih radnika. Neki mali pomaci su vidljivi tek u zadnje vrijeme. Osnivanje Muzeja islamske kulture i umjetnosti u Sarajevu će svakako doprinjeti tome da se shvati veličina i značaj islamske umjetnosti u Bosni. Kada sam rekao da je zaboravljena, vi imate slučajeve da neki veliki muzeji u Sarajevu, koji posjeduju ogromne zbirke islamske umjetnosti, tim zbirkama ne rukovode na adekvatan način, pogotovo ne u smislu promocije. Nažalost, mnogi važni predmetu „hvataju prašinu“ u muzejskim depoima, a da ljudi koji rade u istim uopšte nisu svjesni njihove vrijednosti.

BOSNA: Knjiga se temelji i na terenskom istraživanju i uvidu u privatne kolekcije. Možete li podijeliti neko iskustvo ili otkriće s tog puta koje Vas je posebno dojmilo?

ŠURKOVIĆ: Za mene su, na primjer, bile otkrovenje sarajevske mahalske džamije. To može zvučati čudno jer nam se one nalaze „ispred nosa“, međutim, malo ljudi zna uopšte kako one izgledaju iznutra te koji je značaj te veoma intimne arhitekture. Sa druge strane, ljudi do dan danas ne mogu da shvate značenje i veličinu Begove džamije u Sarajevu i da je to najznačajniji objekat osmanske arhitekture ikad izgrađen izvan granica današnje Turske. Da je izgrađena u Istanbulu, na primjer, da danas bi bila jedna od najvećih osmanskih džamija tog grada, što samo govori koliki je njen značaj za Sarajevo i Bosnu. Što se tiče zbirki, bio sam oduševljen nekim privatnim kolekcijama i time koliko su bogate i koliko su njihovi osnivači uložili truda i vremena da te predmete sakupe i sačuvaju. 

BOSNA: Gazi Husrev-begova džamija i tradicija bošnjačkih kaligrafa u Istanbulu i šire zauzimaju značajno mjesto u knjizi. Gdje vidite vrhunce islamske umjetnosti nastale na ovim prostorima?

ŠURKOVIĆ: Arhitektura monumentalnih džamija u Bosni ne zaostaje za onima u Turskoj, iz razloga što su produkt carskih arhitektonskim radionica, i oni su kao gotov produkt (projekat) realizirani ovdje u Bosni. Znači, ono što nazivamo arhitekturom centra, realizovano je i na području Bosne. Begova džamija, na primjer, je posljednje veliko djelo ranocarigradskog stila arhitekture i zbog toga je posebno istaknuta u historiji osmanske umjetnosti, a to ističu i sami turski historičari. Sa druge strane, imali smo vrhunsku kaligrafsku produkciju u svim stoljećima, a posebno u 16. i 19. jer o tim periodima znamo i najviše. 

BOSNA: U knjizi pokazujete kako se islamska umjetnost u Bosni razvijala od 15. do kraja 19. stoljeća. Koliko danas imamo snage i svijesti da tu tradiciju čuvamo, obnavljamo i reinterpretiramo u skladu s vremenom? Odnosno, kada govorimo o islamskoj umjetnosti danas, često prevladava kič, od arhitektonskih improvizacija do trivijaliziranih orijentalnih dekoracija. Je li riječ o nedostatku znanja i senzibiliteta ili o dubljem kulturološkom problemu odnosa prema estetici i duhovnosti?

ŠURKOVIĆ: Islamska umjetnost se u kontinuitetu u Bosni razvijala 450 godina. Naravno, zastoj se napravio u 20. stoljeću. U zadnje vrijeme postoji nekoliko kaligrafa koji pokušavaju oživjeti tu tradiciju, i mislim da im ide veoma dobro. Relativno često imamo izložbe kaligrafije, a i sve se više ljudi interesuje za tu vrstu umjetnosti. Međutim, najveća šteta je napravljena kod obnove islamske arhitekture, konkretno džamija, poslije zadnje agresije, a poseban problem su nove džamije koje se grade bez ikakvih estetskih i tehničkih kriterija. Tako imamo munare od 50 metara, jeftine oblike koja nema nikakvu vrijednost, veoma malo projekata kvalitetne savremene islamske arhitekture itd. Za razliku od Bosne, neke nama susjedne zemlje, poput Hrvatske, tome pristupaju puno ozbiljnije. Mogu slobodno reći da Hrvatska trenutno ima najijepše džamije u Evropi, kada je je u pitanju savremena arhitektura, dok je stanje u Bosni po tom pitanju katastrofalno.

BOSNA: Koliko islamska umjetnost doprinosi ne samo kulturnom nego i duhovnom identitetu Bošnjaka i Bosne uopće?

ŠURKOVIĆ: Ona je dio identiteta bošnjačkog čovjeka i u tom smislu je neizdvojiv dio našeg kulturnog bića. Ona nas definiše kao ljude, mi i danas odrastamo uz nju, i ona nam može biti čak i moralna vodilja, da budemo bolje osobe, jer umjetnost oplemenjuje ljudsku dušu. Ako vi svaki dan prolazite pored Begove džamije, na primjer, ili u kući imate neki stari bosanski ćilim, ti oblici koje vizuelno upijate mogu samo pozitivno uticati na vas i na vaše promišljanje o okolini.

BOSNA: Knjigu završavate u vremenu koje je obilježeno konzumerizmom i zaboravom. Kako općenito vidite perspektivu islamske umjetnosti danas? Postoji li most između tradicije i savremenog izraza?

ŠURKOVIĆ: Naravno da ima, danas egzistira ono što nazivamo „savremenom islamskom umjetnošću“ i ona zaista jeste most između starog i novog, odnosno, starog koje će uvijek biti aktuelno i imati svoju vrijednost i novih ideja koje mogu dodatno oplemeniti islamsku umjetnost. Jer umjetnost je kao i nauka, uvijek se razvija i donosi nove oblike. Na nama je da te kvalitete i vrijednosti integriramo u svakodnevni život kako bi oplemenili našu okolinu.