Vrhunskim privatnim univerzitetima poput Harvarda, MIT-a, Columbije i drugih, vlast ukida grantove i povećava poreze, dok istovremeno zabranuje dolazak stranim studentima, koji su decenijama plaćali skupe školarine.

Najmračniji scenarij za elitne univerzitete upravo se ostvaruje. Poteze Bijele kuće usmjerene protiv privatnih koledža teško je pratiti, ali ako ove univerzitete posmatramo kao kompanije, matematika postaje jednostavnija – a opasnosti jasnije.

Vrhunski univerziteti su finansijski giganti, ostvaruju profite od investicija koji se mogu porediti s firmama s Wall Streeta. Oni su ujedno i zdravstvene kompanije – Univerzitet Pensilvanije (UPenn) ostvaruje polovinu svojih prihoda od bolnica kojima upravlja. Komercijaliziraju izume koji nastaju u njihovim laboratorijama. Studentima prodaju četverogodišnje “pretplate” za smještaj i nastavu, a donatorima doživotno članstvo u elitnom klubu (čak i posthumno, ako su donacije dovoljno velike).

Po prihodima, UPenn je veći od BNY Mellona, a Columbia je velika kao Coinbase. No, ovi univerziteti posluju s profitnim maržama manjim od onih u trgovinama prehrambenim proizvodima. Ukratko, zarađuju mnogo, ali gotovo sve potroše.

To im ostavlja malo prostora za manevar kada su im izvori prihoda ugroženi – a trenutno su svi pod pritiskom administracije Donalda Trumpa. Harvard je podigao tužbu kako bi zaustavio nekoliko predsjednikovih napada. “Oni žele pokazati koliko su pametni, a dobivaju po guzici,” rekao je Trump novinarima u srijedu.

Američka vlada je od aprila povukla više od 3 milijarde dolara federalnih grantova i ugovora s Harvardom. Drugi univerziteti su još izloženiji: MIT dobija 48% svojih prihoda od vlade, dok Johns Hopkins dobija 42%, prema Urban Institutu. Ali to nije jedini problem.

Univerziteti se oslanjaju na svoj status da su oslobođeni poreza na tri načina – ne plaćaju ili plaćaju vrlo malo poreza na profite svojih fondova; donatori mogu odbiti donacije od poreza kao humanitarni doprinos; i mogu jeftinije pozajmljivati novac putem obveznica oslobođenih poreza. Više od polovine od 1,6 milijardi dolara u obveznicama koje je Harvard prodao 2024. bile su bez poreza. I taj će status izgubiti.

Strani studenti čine čak četvrtinu studenata na elitnim koledžima i uglavnom plaćaju punu cijenu, dok američki studenti dobijaju popuste, stipendije i federalnu pomoć. Napori Trumpove administracije da ih zabrani – uključujući memorandum koji je State Department uputio svojim ambasadama da prestanu zakazivati vizne intervjue, te kampanju sekretara Marca Rubija protiv kineskih studenata – uskraćuju univerzitetima njihove najunosnije “klijente”. Posebno su pogođeni postdiplomski programi koji se najviše oslanjaju na strane studente.

Osim toga, Trumpova administracija može početi nadgledati univerzitetske fondove i potencijalno ih prisiliti da prodaju investicije koje Bijela kuća ne podržava – poput inostranih ulaganja ili onih vođenih ESG principima. Takva “vatrogasna” prodaja otežala bi finansiranje operacija univerziteta, čak i prije nego što budu primorani da pokrivaju druge gubitke.

Univerzitetski fondovi uložili su ogroman dio novca u nelikvidnu imovinu – privatni kapital, kredite, nekretnine i rizične investicije – računajući da neće morati davati više od 5% godišnjeg budžeta univerziteta. Sada Wall Street očekuje da će univerziteti pokušati prodati dijelove tih ulaganja kako bi došli do gotovine.

Trumpova sveobuhvatna kampanja – ako preživi pravne izazove – mogla bi gurnuti univerzitete u finansijski slom. Do sada su se univerziteti zaduživali kako bi popunili praznine, a Silicijska dolina uskače da finansira istraživanja, ali ni jedno ni drugo ne može pokriti gubitke.

Ovaj scenarij bio bi težak i za američke banke, koje su razvile unosan posao pozajmljivanja na osnovu ugleda univerzitetskih fondova. Banke su posljednjih godina posuđivale novac investicionim firmama sa Wall Streeta, osigurane obećanjima Harvarda i drugih univerziteta da će finansirati naredne fondove.

Ukupan iznos ovih kredita nije poznat, ali oni čine sve veći segment tržišta koji zabrinjava globalne regulatore. Krediti osigurani univerzitetskim fondovima do sada su se smatrali sigurnima, a to više nije tako.