Trgovinski rat koji je Donald Trump inicirao možda je trebao predstavljati američki povratak ekonomskoj dominaciji. Umjesto toga, izazvao je globalni haos, zbunio saveznike i stvorio prostor za Kinu da se predstavi kao pouzdan i konstruktivan akter na svjetskoj sceni.
Dok se Sjedinjene Američke Države pod predsjednikom Donaldom Trumpom sve više povlače u protekcionističku trgovinsku politiku, Kina koristi priliku da sebe predstavi kao stabilnog i pouzdanog globalnog partnera.
Kineski stratezi, oslanjajući se na slavnu Napoleonovu maksimu “nikada ne prekidaj neprijatelja dok pravi grešku”, bili su u početku skloni pasivnosti pred trgovinskim ratom koji je započeo američki predsjednik Donald Trump. Međutim, umjesto da mirno posmatra, Kina se odlučila na odlučan odgovor – i vojno, i diplomatski, i ekonomski.
Uoči uvođenja drakonskih tarifa od strane Trumpove administracije, Kina je spremno uzvratila, podigavši vlastite tarife na američke proizvode s početnih 34% na čak 84%. Uprkos pokušajima umanjivanja značaja sukoba iz Bijele kuće, ekonomski rat između dvije najveće svjetske ekonomije do srijede navečer dostigao je gotovo potpuni prekid međusobne trgovine, s američkim tarifama koje su skočile na čak 125%.
Kina se, iako izložena direktnom napadu, pokušava predstaviti kao žrtva i zaštitnik svjetskog trgovinskog poretka. Obraćanjem Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO), Peking pokušava dodatno ojačati tu sliku.
Istovremeno, Kina koristi situaciju kako bi ojačala diplomatske veze. Kineski zvaničnici su u posljednjim sedmicama posjetili evropske i azijske prijestolnice, poručujući da je Kina predani partner multilateralizma. Na konferenciji u Minhenu u februaru, ministar vanjskih poslova Wang Yi pozvao je na “ravnopravan i uređen multipolarni svijet”.
Kineske poruke odjekuju i u Briselu. Šef evropske trgovinske komisije Maroš Šefčovič je prilikom nedavne posjete Pekingu pozvan da stane rame uz rame s Kinom protiv američkog unilateralizma. Evropa, iako podozriva zbog kineskog odnosa prema Ukrajini i pitanju ljudskih prava, sve više razmatra saradnju s Kinom u cilju suprotstavljanja američkom ekonomskom avanturizmu.
Kina je za mnoge evropske zemlje atraktivan partner, naročito u sektorima poput električnih automobila i baterija. Španski premijer Pedro Sánchez je već treći put u dvije godine posjetio Peking, pokušavajući osigurati kineske investicije.
Ipak, prepreke ostaju. Evropska unija Kinu optužuje za trgovinsku neravnotežu, s deficitom koji je prošle godine premašio 300 milijardi eura. Postoji i bojazan da bi Kina, pod pritiskom američkih tarifa, mogla preplaviti evropsko tržište jeftinim proizvodima, dodatno ugrožavajući domaću industriju.
Kina se istovremeno okreće azijskom susjedstvu. Ministar trgovine Wang Wentao nedavno se sastao s japanskim i južnokorejskim kolegama, prvi put nakon pet godina. Fokus je na jačanju lanca snabdijevanja, digitalnoj i zelenoj ekonomiji, te obnovi trilateralnog trgovinskog sporazuma.
Dok azijske države traže stabilne trgovinske partnere, nepredvidiva priroda Trumpove politike sve više djeluje kao faktor rizika. Jedan japanski zvaničnik rezignirano je izjavio: “Bez obzira s kim razgovarate u američkoj administraciji, niko ne zna šta Trump zapravo želi.”
Trgovinski rat koji je Donald Trump inicirao možda je trebao predstavljati američki povratak ekonomskoj dominaciji. Umjesto toga, izazvao je globalni haos, zbunio saveznike i stvorio prostor za Kinu da se predstavi kao pouzdan i konstruktivan akter na svjetskoj sceni.
Međutim, pitanje ostaje: može li Kina zaista preuzeti tu ulogu, dok istovremeno odbija kritike o ljudskim pravima, podržava Rusiju i pojačava pritisak na Tajvan? I koliko će dugo moći balansirati između vlastitih interesa i potrebe za međunarodnim kredibilitetom?
