Kako se Hugo Ferdinand Boss kompromitirao prihvatajući proizvodnju uniformi za SS
Crne, sjajne čizme, jakna preko pantalona, uvijek potpuno crna, i upadljiva crvena traka sa svastikom oko ruke. Na kapi, ispod njemačkog orla, srebrna lobanja. Uniforme SS-a, Schutzstaffel formiranih 1925. kako bi štitile Adolfa Hitlera i druge visokorangirane naciste, bile su dizajnirane s preciznom namjerom: da ulivaju strah i ostave snažan utisak na svakoga ko bi se našao pred onima koje će kasnije nazivati „Himmlerovim crnim vitezovima“.
Sam Führer bio je taj koji je želio takav izgled, diktirajući svoje ideje dizajnerima, slikaru Karlu Diebitschu i grafičkom dizajneru Walteru Hecku, autoru logotipa dvostrukog „SS“ u gotičkim slovima. I Hitler je odabrao ko će ih proizvoditi: njemačkog poduzetnika iz Metzingena kod Stuttgarta, vlasnika kompanije koja će nakon rata postati jedan od najpoznatijih modnih brendova na svijetu, Hugo Ferdinand Boss.
Boss se, po svemu sudeći, angažovao s posebnim entuzijazmom, toliko da je u početku radio u tajnosti, kršeći zakone Vajmarske Republike koji su zabranjivali političkim grupama nošenje uniformi. Taj zanos na kraju rata doveo ga je pred optužbe za kolaboracionizam i doprinos nacističkoj ratnoj mašineriji. Oduzeto mu je pravo glasa i u prvom stepenu osuđen je na kaznu od 100.000 maraka, koja je potom ukinuta u drugom postupku. Boss se branio tvrdeći da jeste radio za režim ali isključivo iz nužde, jer je njegova firma tada tonula u finansijske probleme.
Poduzetnik, bivši kaplar iz Prvog svjetskog rata, osnovao je svoju firmu 1923. godine, specijaliziranu za sportsku i zaštitnu odjeću. Ali već 1930. doživio je težak finansijski kolaps, ostao je bez kapitala i sa samo šest šivaćih mašina. Narudžba od rastuće nacističke stranke omogućila mu je oporavak, pretvorivši njegovu kompaniju u jednu od najaktivnijih tekstilnih tvornica Njemačke tokom tridesetih godina. Ipak, teza o „čistoj ekonomskoj potrebi“ ubrzo se raspala, kada su počela izlaziti svjedočanstva preživjelih radnika iz tih godina.
Sumnje i pritisci natjerali su novu generaciju vlasnika, sina Siegfrieda i zeta Eugena Holyja, koji su preuzeli firmu nakon Bossove smrti 1948., da potraže istinu. Nakon godina neprijatnosti naručili su istraživanje, ali ga nikada nisu objavili. Zato je, decenijama kasnije, uslijedila nova studija, ovoga puta u rukama Romanа Koestera, profesora vojne historije na Univerzitetu oružanih snaga u Minhenu. On je rezultate objavio u knjizi „Hugo Boss, 1924–1945. Historija jedne tekstilne fabrike između dva režima“.
Koester, ističući da mu se učinilo da firma iskreno želi rasvijetliti prošlost, detaljno je analizirao računovodstvene knjige i historijske izvore i potvrdio ono što su tvrdila brojna svjedočenja i poslijeratni sudski postupci. Hugo Ferdinand Boss ne samo da se obogatio zahvaljujući nacizmu, proizvodeći pored SS uniformi i odore Hitlerjugenda, njemačke vojske i najprije SA, nego je bio i uvjereni nacista, član stranke od 1931. goidne, dvije godine prije nego što je Hitler postao kancelar. Njegova kompanija nije bila jedina koja je radila uniformu, ali bila je najangažovanija, toliko da je 1934. lansirala posebnu kolekciju vojnih uniformi. Tako je Boss dobio nadimak „Hitlerov stilista“, iako dizajn uniformi nije bio njegov.
Kao firma uključena u ratni napor, dobijala je teško dostupne sirovine. A kada su njeni radnici mobilisani na front, Boss je mogao zaposliti deportirane ljude i ratne zarobljenike. U jednom trenutku imao je 180 prinudnih radnika (od ukupno 300 zaposlenih), uglavnom žena iz istočne Evrope, primoranih da rade u nehumanim uslovima. Bili su izloženi brutalnosti čuvara i živjeli su u koncentracionom logoru pored fabrike u Metzingenu. Poljska radnica Maria Klima, koja je imala samo 14 godina kada je prisilno radila u krojačkoj radionici, svjedočila je o 12-satnim smjenama i čestim, teškim zlostavljanjima, čak i bolesnih.
Nakon Hitlerovog pada i francuske okupacije područja oko Metzingena, Boss je nastavio rad, mijenjajući strane i proizvodeći radna odijela za francusko vazduhoplovstvo, vojsku i Crveni krst. No ništa od toga nije ga poštedjelo procesa i optužbi da je doprinio nacističkom zločinu. Kompanija je, nakon objave Koesterove istraživačke knjige, konačno priznala svoju ulogu. Ubrzo potom, na početnoj stranici zvaničnog web-sajta pojavila se izjava izvinjenja: „Izražavamo iskreno žaljenje osobama koje su patile zbog načina rada Hugo Ferdinanda Bossa tokom nacističke ere.“
IZVOR: Focus Storia
