Stalno prilivanje i odlazak imigranata otežava preciznu etničku raščlambu Hamtramcka, posebno jer podaci popisa ne razlikuju etničke podgrupe. Procjene ukazuju da jemensko stanovništvo čini preko 30% i raste, Bangladežani oko 25% i stabilni su, crnci jedva 10% i opadaju, a Poljaci još manje. Ostatak čine razne druge grupe, uključujući Bošnjake, Albance i sve veći broj Ukrajinaca koji sada pristižu u isti grad u koji su njihovi preci bježali prije više od stoljeća, također bježeći od Rusa

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog, čovjek je posegnuo i skinuo grimiznu tkaninu, otkrivajući okupljenima znak. Bio je to hladan dan, kasno u zimi. Možda stotinu ljudi – gotovo svi muškarci – okupilo se na travnatom uglu ulice u Hamtramcku, Michiganu, gradu površine dva kvadratna kilometra koji stoji poput ostrva usred Detroita. Među njima su bili lokalni privrednici, izabrani zvaničnici, vjerski lideri i nekoliko radoznalih hipstera koji su s distance posmatrali kako jedan po jedan dostojanstvenik uzima mikrofon.

Bili su tu da ispišu istoriju mijenjajući je.

Prvi i jedini potpuno muslimanski gradski vijećnik upravo je izglasao preimenovanje Holbrook Avenue – jedne od glavnih arterija Hamtramcka – u Palestine Avenue, kao reakciju na izraelsko-hamasovski rat, koji je tada bio u četvrtom mjesecu. Ulica je prvobitno dobila ime po Dewittu Holbrooku, advokatu iz 19. vijeka koji je posjedovao farmu nedaleko od tog mjesta. Ime je opstalo oko 125 godina. Do tog dana.

Ovo preimenovanje bilo je prikladan simbol dramatičnih promjena koje su se nedavno dogodile ovdje. Stoljeće je Hamtramck bio poznat kao „Mala Poljska“ zbog svoje gotovo jednolične poljske i katoličke zajednice, toliko da je sam papa Ivan Pavao II posjetio grad 1987. godine. Još 1970. godine Poljaci su činili gotovo 90% stanovništva, dovoljno da održavaju desetine poljskih prodavnica, pekara, crkava i društvenih klubova.

No, prema podacima gradskih zvaničnika i istorijskih stručnjaka, do 1990. godine broj poljskih stanovnika pao je na 45% jer su se mnogi preselili u prostrane predgrađe. Do 2000. godine, taj broj je bio možda 25%. Sada se procjenjuje na jedva 10% od približno 28.000 stanovnika grada.

Hamtramck sada ima najveći postotak imigranata u Michiganu, najveću koncentraciju bangladeških imigranata u državi i drugi najveći postotak arapskog stanovništva nakon Dearborna. Prema podacima popisa, više od 40% stanovnika grada rođeno je u inostranstvu, a gotovo 70% su muslimani, uključujući gradonačelnika, šefa policije i cijelo gradsko vijeće, čiji su svi članovi muškarci. Znakovi u gradskoj vijećnici ispisani su na engleskom, arapskom i bengalskom jeziku. „Svijet na dva kvadratna kilometra“, glasi slogan grada.

Stalno prilivanje i odlazak imigranata otežava preciznu etničku raščlambu Hamtramcka, posebno jer podaci popisa ne razlikuju etničke podgrupe. Procjene ukazuju da jemensko stanovništvo čini preko 30% i raste, Bangladežani oko 25% i stabilni su, crnci jedva 10% i opadaju, a Poljaci još manje. Ostatak čine razne druge grupe, uključujući Bošnjake, Albance i sve veći broj Ukrajinaca koji sada pristižu u isti grad u koji su njihovi preci bježali prije više od stoljeća, također bježeći od Rusa.

Dugogodišnja prodavnica krofni „Family Donut Shop“ postala je restoran Taj Al-Yemen, koji na šalteru drži simboličan izbor krofni pod staklom. Poljski restoran Krakus sada je Sylhet Café, bengalska gostionica koja uzgaja svoje sastojke u vrtu na susjednom zemljištu nekadašnjeg Buickovog zastupstva. Stan’s Grocery, koji je prodavao poljske specijalitete poput kishke, paczkija i pierogija, prestao je s radom i uskoro je ponovo otvoren kao Royal Mart, bangladeška prodavnica koja nudi parathu, samosu i narezano voće satkora.

A sada se mijenjalo i samo ime glavne ulice kako bi odražavalo ne samo kulturu pridošlica, već i politiku koju su donijeli sa sobom.

Vijećnik Khalil Refai – koji je kao dijete imigrirao iz Jemena, čije je izbor prije dvije godine učvrstio muslimansku većinu u vijeću i koji je predložio promjenu imena ulice – popeo se na ljestve i ceremonijalno skinuo tkaninu koja je prekrivala novi znak, postavljen iznad starog. Publika ispod njega zapljeskala je na prizor novog imena. Nije to bila službena promjena na kartama, već samo počasna oznaka. Ali poruka je bila jasna.

Greg Kowalski je 74-godišnji izvršni direktor Historijskog muzeja Hamtramcka. Rođen je Hamtramcku, proveo je život ovdje, napisao 11 knjiga o svom rodnom gradu, a kada umre, želi da njegov pepeo bude rasut po željezničkim prugama na rubu grada zbog njihove uloge u dovođenju tolikih imigranata prije stoljeće. Hamtramck, često kaže, izgrađen je imigracijom više nego gotovo bilo koje drugo mjesto u Americi. I ovaj grad postao je njegova strast. I jedna stvar koju je naučio jest da ovo nije prvi put da pridošlice u grad mijenjaju imena ulica poput Holbrooka. „Kada su Poljaci došli ovdje, i oni su počeli mijenjati imena“, rekao je. „Možete zamisliti da su se iste kritike koje čujete danas iznosile i tada.“

Osnovan kao opština 1798. godine, Hamtramck je dobio ime po Jeanu Francoiseu Hamtramcku, francusko-kanadskom imigrantu koji je služio u američkoj vojsci, postao heroj Revolucionarnog rata i čiji posmrtni ostaci su 1962. premješteni iz Detroita u javni park u gradu, gdje je jedino grobno mjesto u Hamtramcku.

Nekada se prostirao od sjevernih predgrađa do rijeke Detroit, ali brzo rastući Detroit počeo je anektirati velike dijelove Hamtramcka sve dok nije ostalo samo malo seosko jezgro, okruženo Detroitom sa svih strana. Lokalni lideri, odlučni u otporu, održali su izbore 1920-ih na kojima su stanovnici izglasali da postanu grad, čime je po državnom zakonu Detroitu gotovo onemogućeno da završi aneksiju.

Područje je bilo ruralno poljoprivredno zemljište naseljeno njemačkim imigrantima sve dok braća Dodge nisu 1910. godine otvorila ogromnu tvornicu automobila na južnoj strani grada, nudeći hiljade poslova svima koji bi se doselili. U roku od decenije, stanovništvo Hamtramcka eksplodiralo je s 3.500 na 48.000, od kojih su većinu činili Poljaci. Oni su bili prvi val imigranata koji su zamijenili prethodnu grupu u gradu. Neće biti posljednji.

Od samog početka, grad je bio izuzetak. Odbio je da bude progutan od svog većeg, moćnijeg susjeda, dok druge opštine i sela u regiji nisu mogli odoljeti. Ne samo da je ignorisao prohibiciju, već ju je otvoreno prkosio. „Bilo je više mjesta za piće ovdje tokom prohibicije nego poslije“, rekao je Kowalski. U jednom trenutku bilo je 200 barova na samo dva kvadratna kilometra.

Škole, vlada i susjedstva bili su integrisani decenijama prije okolnih zajednica. Poljski imigranti u regiji isprva su bili loše tretirani, kaže Kowalski, pa su, kada su preuzeli vlast, dočekivali sve ostale u gradu – Ukrajince, Albance, Bošnjake i posebno crnce. Grad je izabrao prve crnačke lidere u regiji, zaposlio prve crnačke policajce i detektive, te prve crnačke gradske radnike i učitelje.

Tvornica Dodge Main zatvorena je 1980., American Axle 2009., i otišle su hiljade lokalnih poslova. Hamtramck je postao privlačna destinacija za umjetnike i muzičare koji su tražili jeftino stanovanje i sigurnu alternativu tada kriminalom opterećenom Detroitu. Godinama je domaćin Blowouta, vikend festivala s stotinama lokalnih garažnih bendova koji sviraju u desetinama gradskih barova. Dom je nogometnog tima Detroit City FC, koji privlači ogromne gomile na dan utakmica. I dalje je mjesto Paczki Dana, lokalne poljske verzije Masnog utorka prije Korizme, s barovima punim krofni koji su postali lokalna tradicija. I još uvijek domaćin Hamtramck Labor Day Festivala, ogromnog trodnevnog koncerta, karnevala i gastronomske ekstravagance koja privlači desetine hiljada posjetilaca.

Ali grad je također upao u ekonomsku katastrofu, s ogromnim penzionim obavezama i velikim godišnjim budžetskim deficitom, što je dva puta dovelo do imenovanja državnog upravitelja za finansije. Izbori su godinama bili pod nadzorom američkog Ministarstva pravde zbog optužbi za zastrašivanje birača među novim imigrantima. Školski okrug bio je meta brojnih tužbi bivših zaposlenika. I više od 40% stanovništva trenutno živi u siromaštvu, prema podacima popisa.

Ipak, Hamtramck je bio bolji od Bangladeša za Bengalce koji su počeli stizati 1980-ih i oživjeli najgore četvrti na istočnoj granici s Detroitom. Bio je daleko bolji od njihove osiromašene domovine za Jemence koji su im se pridružili u velikom broju i povećali stanovništvo grada za više od četvrtine u samo jednoj deceniji. I bio je spas za nedavni val Ukrajinaca i Afganistanaca koji bježe iz svojih ratom razorenih domovina.

Od početka, neki stanovnici brinuli su da će nova muslimanska većina pokušati nametnuti svoje stroge vjerske i kulturne norme gradskoj upravi kako budu preuzimali vlast. I izabrani zvaničnici ponekad su davali povoda tim strahovima.

Prvo je 2004. godine odobren ezan koji odjekuje sa brojnih džamija u gradu, ponekad bez obzira na ograničenja glasnoće. To je izazvalo žestoke debate, ali su stanovnici na kraju podržali odluku vijeća u tijesnom glasanju. Zatim je 2008. godine muslimanski kandidat za gradonačelnika predvodio uspješnu kampanju birača za ukidanje gradske uredbe o ljudskim pravima, tvrdeći da bi dovela do trans pedofilije i bestijalnosti.

To je kasnije pratilo glasanje gradskog vijeća 2023. za dozvolu halal klanja životinja na stambenim posjedima, što je izazvalo viđenja ovaca i pataka kako lutaju četvrtima kao da su u bijegu. Ta odluka izazvala je negodovanje organizacija za prava životinja i njihovih podržavalaca.

Uslijedila je zabrana zastave ponosa 2023. godine koju je izglasalo gradsko vijeće, što je donijelo osudu lokalnih političkih lidera, nacionalnih LGBTQ+ organizacija i nepovoljno izvještavanje međunarodnih medija.

Dodajte tome prizor žena pokrivenih u javnosti, odvojenih islamskih prostora za muškarce i žene, zatvorenih zajednica gdje se ne govori engleski, i neki dugogodišnji stanovnici žalili su se da se pridošlice ne trude asimilirati, prilagoditi se okolini. Postati „Amerikanci“.

Gradonačelnik Amer Ghalib, jemenski imigrant koji je prije tri godine postao prvi muslimanski gradonačelnik grada, tvrdi da pridošlice imaju pravo na svoje kulturne izbore kao i svaki drugi američki građanin.

„To je način na koji vole da se oblače, posebno u zajednici s puno Jemenaca“, rekao je 45-godišnjak, sjedeći u svojoj gradskoj kancelariji. Jemenski ceremonijalni bodež stajao je sa strane; iza njega stajala je američka zastava. „Mnogi ljudi koje znam ne žele da njihove žene budu izložene nama ili da ih mi vidimo. Tako je to kod kuće. Gdje god odu, puštaju ih da se pokrivaju. To je kulturna stvar. I baš kao što želite da mi poštujemo vaš životni stil, morate poštovati druge i način na koji se oblače.“

Ali neki dugogodišnji stanovnici negoduju kada se te kulturne tradicije sukobljavaju s modernim zapadnjačkim društvenim normama, posebno kada je riječ o ulozi žena. Catrina Stackpoole, progresivna bivša članica gradskog vijeća koja tuži grad zbog zabrane zastave ponosa, nada se da će ti ograničavajući običaji izblijediti kako djeca imigranata postaju sve više asimilirana.

„U općem svakodnevnom komuniciranju, ljudi su veoma ugodni, veoma topli“, rekao je Zlatan Sadikovic, 65-godišnji vlasnik Oloman Caféa, koji je došao iz Bosne prije tri decenije. „Ne govorim njihov jezik, oni ne govore moj jezik. Ali ja mahnem, oni mahnu i nasmiješe se. Kao da je to život u malom selu. Svi žive u harmoniji. Nema nikakve napetosti.“

CIJELI TEKST: DETROIT FREE PRESS