Zabilježeno je više slučajeva samoubistava među brokerima i investitorima, posebno u New Yorku i Hong Kongu. Mnoge je taj kolaps psihološki uništio. Ljudi koji su prekonoći izgubili sve – od kuća do penzionih fondova – suočili su se s dubokim osjećajem sramote i beznađa.

Tokom historije bilo je nekoliko „Crnih ponedjeljaka“ povezanih s padovima berzi, ali onaj iz 1987. godine smatra se najgorim. 19. oktobra tog dana svjetska finansijska tržišta doživjela su kolektivni kolaps, brišući gotovo polovinu svjetskog novčanog bogatstva.

Kako je sve počelo? Brzi ekonomski rast u Sjedinjenim Državama počeo je da usporava, a Dow Jones indeks industrijskih dionica odražavao je sve manji optimizam, postepeno padajući od svog maksimuma postignutog u augustu, dva mjeseca ranije. Berze širom svijeta već su bile poljuljane kada je hongkonški Hang Seng indeks doživio slom. Talas panike potom se prenio na Evropu, a nakon što su američki ratni brodovi granatirali iranske naftne platforme kao odgovor na raketni napad na američki brod, alarmi su se oglasili i na Wall Streetu.

Nakon što je prethodne sedmice izgubio oko 10 posto vrijednosti, Dow Jones je na Crni ponedjeljak pao za 508 poena, odnosno 22,6 posto, brišući 500 milijardi dolara – što je tada bio najveći jednodnevni gubitak u historiji tržišta kapitala.

U Australiji i Novom Zelandu, krah se pamti kao Crni utorak, jer je zbog vremenske razlike tamo već bio naredni dan kada je panika stigla na južnu hemisferu. Australijska berza izgubila je preko 40 posto vrijednosti, dok je novozelandska zabilježila dramatičan pad od gotovo dvije trećine u odnosu na vrhunac iz iste godine.

Jasno i jednostavno objašnjenje za taj izuzetan događaj nikada nije pronađeno, što je otvorilo prostor za pojam „crni labud“ (Black Swan) – događaj ogromnog utjecaja koji je gotovo nemoguće predvidjeti i koji nadilazi sve uobičajene obrasce očekivanja.

Neki su analitičari tvrdili da je Crni ponedjeljak bio sukob straha i pohlepe, dok su drugi za uzrok okrivili nove kompjuterske programe za automatsku trgovinu, koji su masovno prodavali dionice čim bi cijene počele padati, čime su dodatno ubrzali slom. Bez obzira na uzroke, posljedice su bile katastrofalne, svjetska finansijska tržišta su potonula, a investitorima je trebalo mnogo vremena da se oporave.

Crni ponedjeljak ostavio je vrlo konkretne i često tragične posljedice na brojne lične sudbine širom svijeta. Iako se ekonomski analitičari uglavnom fokusiraju na makroekonomske pokazatelje i finansijske mehanizme koji su doveli do kolapsa, ljudska dimenzija tog događaja uglavom je ostala u sjeni.

Mnogi mali investitori, osobito u SAD-u, Australiji i Japanu, izgubili su čitave životne ušteđevine u samo nekoliko sati. Ljudi koji su početkom 1980-ih ulagali u dionice preko investicijskih fondova, uvjereni da tržište može samo rasti, gledali su kako im se vrijednost kapitala odjednom prepolovila.

U medijima iz tog vremena zabilježeno je više slučajeva samoubistava među brokerima i investitorima, posebno u New Yorku i Hong Kongu. Mnoge je taj kolaps psihološki uništio. Ljudi koji su prekonoći izgubili sve – od kuća do penzionih fondova – suočili su se s dubokim osjećajem sramote i beznađa.

Veliki korporativni giganti preživjeli su zahvaljujući državnim i bankarskim intervencijama, ali hiljade manjih firmi koje su bile vezane za berzanske kredite ili ulaganja u dionice propale su. Porodične kompanije u SAD-u i Kanadi, koje su koristile svoje dionice kao kolateral za kredite, našle su se u situaciji da izgube i imovinu i poslovanje.

Na Wall Streetu, u Londonu i Tokiju, hiljade finansijskih analitičara, brokera i ekonomista ostalo je bez posla. Banke i brokerske kuće su zatvarale čitave odjele, a mnogi finansijski radnici morali su promijeniti zanimanje – neki su postali učitelji, trgovci, pa čak i svećenici.

Za mnoge, Crni ponedjeljak označio je kraj sna o “novom kapitalizmu” 1980-ih, koji je promovirao brzu zaradu i neograničeni rast.

U psihološkom smislu, pad iz 1987. godine izazvao je dugotrajni strah od berzi među malim ulagačima. Ljudi su godinama izbjegavali investirati u dionice, radije birajući štednju ili nekretnine. U SAD-u se taj fenomen naziva “generation scarred by Black Monday” – generacija koju je Crni ponedjeljak trajno učinio opreznijom i sumnjičavijom prema tržištima kapitala.

S druge strane, mnogi su profitirali. Investitori koji su kupovali dionice neposredno nakon pada, ostvarili su ogromne zarade u godinama koje su uslijedile, jer se tržište oporavilo već 1989. godine. Mladi brokeri koji su tada naučili kako preživjeti ekstremnu krizu, kasnije su postali među najuspješnijim ljudima na Wall Streetu.