Gideon Levy u novoj kolumni raskrinkava iluziju bezrezervnog savezništva između Izraela i administracije Donalda Trumpa, prikazujući ga kao odnos koji suspendira svaku odgovornost i moralni sud. Kroz kritiku javnog susreta Netanyahua i Trumpa u Mar-a-Lagu, problematizira narativ o Netanyahuu kao „spasitelju Izraela“, postavlja pitanje stvarne odgovornosti za stanje u regiji i upozorava da slijepa podrška ne donosi mir, nego produbljuje nasilje. Poruka je jasna: bez suočavanja s ulogom Izraela u ratu i razaranju Bliskog istoka, stvarne promjene nisu moguće
Naš “bestie” nas bezrezervno podržava. Naš bestie misli da smo savršeni, da ne treba da budemo kritikovani, da su svi drugi krivi osim nas. Naš bestie je ujedno i bestie Benjamina Netanyahua, a i on je, u očima tog bestiea, savršen ratni heroj. Da nije bilo njega, bili bismo uništeni. Kada je riječ o osam od deset drugih premijera, Država Izrael bila bi izbrisana s lica zemlje. Tako kaže naš bestie. Netanyahu kaže da nikada nismo imali prijatelja poput tog, i u pravu je. Naša je velika sreća što nismo imali još jednog takvog prijatelja.
Javni dio susreta između Netanyahua i Donalda Trumpa bio je deluzionalan. Za mnoge Izraelce, to je bila ugodna i opojna deluzija. Može se razumjeti kako su se osjećali. Svaki prekid s izraelskom sadašnjošću je ugodan i opojan. U Mar-a-Lagu, stvarnost je bila sklonjena sa stola. Dva miliona ljudi koji gaze kroz blato i hladnoću nisu bili prisutni. Sjećanje na oko 100.000 mrtvih u Pojasu Gaze nije bilo prisutno. Ran Gvili, mrtvi talac, bio je jedini iz Pojasa Gaze koji je imao ikakvo prisustvo u Mar-a-Lagu.
Premijer za kojim je Međunarodni krivični sud u Hagu raspisao potjernicu zbog zločina protiv čovječnosti, čija je zemlja pod sumnjom za genocid pred Međunarodnim sudom pravde, koji na rukama ima krv masa nevinih ljudi, uključujući mase djece i hiljadu beba, prima se po šesti put u svom aktuelnom mandatu s velikim počastima, a nijedno od njegovih nedjela se ne spominje. Kako je uopće moguće primiti nekoga ko je tražen kao ratni zločinac, i kako je moguće veličati ga u trenutku kada su njegove ruke i ruke njegove države uprljane tolikom količinom krvi?
Vrlo je upitno da li je Izrael zaista bio u opasnosti da bude uništen, kako vjeruju mnogi njegovi prijatelji. Naprotiv. Još je upitnije da li je Netanyahu bio taj koji ga je spasio. Ali ako je to tako, ko ga je tačno doveo na rub uništenja? O tome se ne govori na imanju američkog predsjednika. Nije moguće prijetiti polovini svijeta i istovremeno osloboditi Državu Izrael svake krivice, svake odgovornosti.
Hamas je kriv, to se podrazumijeva, kao što je to jasno i kada je riječ o Hezbollahu i Iranu. Ali kako je moguće prijetiti Hamasu otvaranjem vrata pakla koja su u Pojasu Gaze širom otvorena već oko dvije i po godine a ne izgovoriti ni jednu jedinu riječ o tome ko je stvorio pakao Gaze? Kako je moguće žaliti se na Palestinsku samoupravu nakon što je Izrael učinio sve da je uništi? Ah da, palestinski školski programi. U jednom običnom danu, izraelske televizijske stanice izgovore više kleveta i huškanja protiv Palestinaca nego što svi palestinski udžbenici imaju protiv Izraelaca.
Potrebno je “odmaknuti se” umjesto fokusiranja na detalje i sagledati cjelokupnu sliku. Državi Izrael je administracija Donalda Trumpa dodijelila potpun, slijep i automatski imunitet. Ko god misli da je to dobra vijest, neka ode u Pojas Gaze. Trump, prijatelj, prijatelj je genocida. Kako je moguće osvojiti Nobelovu nagradu za mir uz takvu podršku ratu izgladnjivanja i istrebljenja?
Takav prijatelj također kvari onoga ko uživa u njegovom pokroviteljstvu. Istina, on sada pokušava učiniti mnogo više nego njegova dva liberalna i prosvijećena prethodnika, Barack Obama i Joe Biden, kako bi promijenio lice Bliskog istoka. Ta dvojica predsjednika nisu učinila ništa drugo osim što su izgovarala lijepu retoriku o miru, dok su Državu Izrael zasipala sve većim količinama oružja bez ikakvih uslova. Njihov nasljednik pokušava prodrmati stvari i promijeniti region, zbog čega zaslužuje priznanje a možda čak i Nobelovu nagradu ako u tome uspije.
Ali promjene se ne mogu donijeti samo prijetnjama Hamasu i bombardovanjem Fordowa. Već smo vidjeli kuda to vodi. Sve dok je Država Izrael stajala iza značajnog dijela bombardovanja i granatiranja i izgladnjivanja i okupacije i atentata na Bliskom istoku, promjene neće biti bez nametanja tih promjena Izraelu. Trump može postati “bestie”, pravi prijatelj, onoga dana kada to shvati.
