Masakr na plaži Bondi potresao je svijet, ali je istovremeno poslužio kao savršena kulisa za političku i propagandnu eksploataciju tragedije. Gideon Levy u ovom oštrom komentaru razotkriva licemjerje i dvostruke standarde: dok je globalna pažnja usmjerena na ubistvo 15 ljudi u Sydneyju, daleko veći i kontinuirani masakri u Pojasu Gaze ostaju potisnuti i zaboravljeni. Kroz snažne slike i nemilosrdnu kritiku izraelske politike, autor pokazuje kako se pojedinačna tragedija koristi da zamagli sistematsko nasilje, ostavljajući Palestince same, nevidljive i prepuštene ruševinama svojih života

Izrael nikada ne propušta priliku da iz svakog terorističkog napada izvuče politički i propagandni kapital. Kakva šteta što teroristi nisu bili Palestinci. To bi olakšalo propagandu i povećalo dobitnu liniju.

Dok su dvojica ubica na plaži Bondi masakrirala nevine, na plaži u Khan Yunisu jedna je žena metlom pokušavala izbaciti vodu koja je poplavila šator koji naziva domom. Stajala je i vikala, pokazujući svojoj drhtavoj djeci njihovu iznošenu, poderanu i vodom natopljenu odjeću, ali je niko nije slušao. Svijet se prebacio na masakr u Sydneyju.

U danima koji su uslijedili, svijet je izražavao šok zbog gnusnog zločina ubistva 15 Jevreja. Svi su bili zgroženi onim što se dogodilo. Masakr na Bondiju zaslužio je takav globalni šok.

Ali taj je šok bio praćen licemjerjem, ciničnom upotrebom i dvostrukim standardima. Prije svega, naravno, premijer Benjamin Netanyahu, koji je požurio da za masakr okrivi australijskog premijera Anthonyja Albanesea. Netanyahu zna ponešto o preuzimanju lične odgovornosti, zbog čega je žurno optužio svog kolegu zato što se usudio priznati palestinsku državu; navodno postoji veza između praznog priznanja imaginarne države i masakra.

Izrael nikada ne propušta priliku da iz svakog terorističkog napada izvuče politički i propagandni kapital. Odmah su kružile i aluzije na upozorenja Mossada koja je Australija navodno ignorirala. Australijanci ne znaju kako se boriti protiv terorizma i ne žele to činiti. Samo pogledajte nas; ovdje uopće nema terorističkih napada.

Jedan je ministar otišao na sahrane u Sydney, prešavši udaljenost Jerusalem–Sydney mnogo brže nego što je ijedan ministar prešao udaljenost od Jerusalema do Nir Oza, kao predstavnik vlade koja nije prisustvovala nijednoj sahrani svojih građana iz rata u Gazi. „Kako to da australijska vlada nije poslala predstavnike na sahrane Jevreja?“, gunđali su u Izraelu. Drskost je prešla svaku granicu.

Komično olakšanje došlo je u liku australijsko-sirijskog heroja koji je spasio Jevreje. Netanyahu je čak pokušao govoriti o „jevrejskom herojstvu“, sve dok nije stigla neugodna informacija o identitetu Ahmeda al-Ahmeda, pa su na trenutak utihnule sve tvrdnje da su svi muslimani i Arapi u svijetu krivi zbog urođene sklonosti ubijanju.

Je li moguće da postoji Arap koji pokazuje humanost i hrabrost? Još jedna kula od karata se srušila, ali samo na trenutak, naravno. Rasprave o antisemitizmu odmah su ponovo preuzele primat, čak i kada je bilo jasno da su ubice bili pripadnici ISIS-a, koji se ne bore samo protiv Jevreja nego protiv čitavog Zapada.

Čak je i uobičajeno optuživanje Irana naišlo na nezgodnu činjeničnu prepreku: ISIS i Iran su neprijatelji. Kakva šteta što teroristi nisu bili Palestinci. To bi olakšalo propagandu i povećalo dobitnu liniju.

Ipak, teroristički napadi ove vrste služe izraelskoj propagandi: stavljaju Jevreje i Izraelce u ista kola katastrofa. Kako je lijepo okupiti se kada je, navodno, čitav svijet protiv nas.

Izmišljena zajednička sudbina jednog australijskog rabina i jednog izraelskog vojnika u Pojasu Gaze koristi se kao oružje protiv najljućih kritičara Izraela: pogledajte nas, kako smo jadni, cijeli svijet je protiv nas i kolje nas.

Iznad svega lebdi oblak dvostrukih standarda: masakr 15 ljudi na plaži u Sydneyju u stanju je zamagliti užasno velike masakre u Gazi.

Na plaži Bondi bila su dvojica ubica. U Gazi iza masakara stoje cijela država i vojska. Najmanje 36 ljudi, među njima 18 djece, poginulo je u majskom napadu na školu u Beit Hanounu. Bilo je mnogo drugih masakara poput tog, uključujući i tokom „primirja“, u kojem su već ubijene stotine nevinih stanovnika Gaze.

Masakr na plaži Bondi ne može zasjeniti sve masakre u Pojasu Gaze. Palestinci mogu samo suznih očiju posmatrati iz svojih urušavajućih šatora, koji ne štite njihove stanare od bičevitih vjetrova, kako je svijet potresen Bondijem, a njih zaboravlja zastrašujućom brzinom.