Već je prekasno. Zato je došlo vrijeme da užasu damo ime – a njegovo puno ime je genocid, istrebljenje jednog naroda. Ne postoji drugi način da se to opiše. Pred našim zgroženim očima, Izrael u Pojasu Gaze čini genocid. Nije to počelo sada; počelo je 1948. godine. No sada se nakupilo dovoljno dokaza da tom monstruoznom čedu u Gazi damo njegovo puno ime.
Došlo je vrijeme. Više nije moguće okolišati i izbjegavati dati odgovor. Više se ne možemo skrivati, izmicati, mumljati, umirivati i zamagljivati stvarnost. Ne možemo se više držati pravničke sofistike o „pitanju namjere“ niti čekati presudu Međunarodnog suda pravde u Hagu, koja bi mogla stići tek kad bude prekasno.
Već je prekasno. Zato je došlo vrijeme da užasu damo ime – a njegovo puno ime je genocid, istrebljenje jednog naroda. Ne postoji drugi način da se to opiše. Pred našim zgroženim očima, Izrael u Pojasu Gaze čini genocid. Nije to počelo sada; počelo je 1948. godine. No sada se nakupilo dovoljno dokaza da tom monstruoznom čedu u Gazi damo njegovo puno ime.
Ovo je trenutak očaja, ali i trenutak oslobođenja – više ne moramo izbjegavati istinu. U ponedjeljak, u podrumu jednog hotela u Istočnom Jerusalemu, dvije važne izraelske organizacije za ljudska prava objavile su da je kocka bačena. B’Tselem i Ljekari za ljudska prava izjavili su da su došli do zaključka da Izrael vrši genocid. To su izrekli pred desetinama novinara iz cijelog svijeta i sramotno malim brojem predstavnika izraelskih medija.
Neporecivo pouzdani i hrabri, učinili su historijski korak. Bilo je očito da njihovim glasnogovornicima to nije bilo lako. Nelagoda je bila opipljiva u zraku konferencijske sale.
B’Tselem je svoj izvještaj nazvao „Naš genocid“ – i jeste genocid, i jeste naš. Dramatična izjava je u Izraelu gotovo potpuno ignorirana. Ali i to dokazuje težinu situacije. Genocid gotovo uvijek negiraju oni koji ga čine.
Značenje je duboko. Živjeti u zemlji čiji vojnici vrše genocid je neizbrisiva mrlja, iskrivljeno lice koje nas gleda iz ogledala, lični izazov za svakog Izraelca. Ovaj pojam otvara duboka pitanja o državi i našoj ulozi u zločinu. Podsjeća nas odakle dolazimo i postavlja teška pitanja kuda idemo. Najlakši dio sada je teret dokaza. Pravna potvrda može stići iz Haga, ali moralni dokazi se gomilaju svakoga dana.
Mjesecima, šačica onih u Izraelu koji u Pojasu Gaze vide pitanje namjere – patila je. Da li Izrael zaista namjerava počiniti genocid, ili je možda nenamjerno izazvao posljedice? Ovo pitanje je sada suvišno. Nije količina ubijanja i razaranja ta koja ga je izbrisala s dnevnog reda, već sistematski način na koji se sve provodi.
Kada uništite 33 od 35 bolnica – namjera je providna i rasprava je završena. Kada sistematski brišete čitava naselja, sela i gradove – sumnje u vaše namjere prestaju postojati. Kada svakodnevno ubijate desetine ljudi koji stoje u redu za hranu – metoda je dokazana bez ikakve sumnje. Kada koristite izgladnjivanje kao oružje – znakova pitanja više nema.
Ništa više ne nedostaje da se shvati da ono što se dešava u Gazi nije kolateralna šteta jednog ružnog rata – već njegova suština. Masovno izgladnjivanje, uništavanje i smrt su cilj – i odatle je put do zaključka kratak: genocid.
Izrael jasno namjerava uništiti palestinsko društvo u Pojasu Gaze, pretvoriti ga u mjesto nepodesno za život. Namjera mu je izvršiti etničko čišćenje, bilo putem genocida, bilo putem prisilnog preseljenja – a najradije oboje. To ne znači da će plan u potpunosti uspjeti, ali se kreće u smjeru tog konačnog rješenja. Premijer Benjamin Netanyahu, otac tog plana i njegov glavni izvršilac, naziva ga „potpunom pobjedom“ – a ta pobjeda znači genocid i preseljenje stanovništva. Netanyahu i njegova vlada neće pristati ni na šta manje. U međuvremenu, među opozicionim jevrejskim partijama nema nikoga ko se zaista tome protivi.
U Izraelu više nema nikoga ko će zaustaviti ovaj marš ka genocidu; postoje samo oni koji ga ignorišu. Koliko god zastrašujuće zvučalo, postoji opasnost da se neće završiti u Gazi. Ideološka i operativna infrastruktura za to već je postavljena i na Zapadnoj obali. Građani arapskog porijekla u Izraelu mogli bi biti sljedeći na redu. Nema nikoga da to zaustavi – i mi to moramo zaustaviti.
IZVOR: Haaretz
