Islamska filozofija, kako je prikazana u ovom djelu, pokazuje izuzetnu sposobnost da se bavi univerzalnim pitanjima kroz različite perspektive. Na primjer, Avicennina razrada pojma nužnog bića u odnosu na moguće biće postala je kamen temeljac ne samo islamske, već i zapadne srednjovjekovne filozofije.
Knjiga Mathieu Terriera i Fârèsa Gillona, „Dvojezična antologija filozofije u islamu“, predstavlja značajan doprinos razumijevanju filozofske tradicije u islamu, često zanemarene u zapadnjačkom filozofskom kanonu.
Već u prvom poglavlju, naslovljenom „Bit, ne-bit i postojanje“, čitatelji se suočavaju s dubokom i kontinuiranom meditacijom o ontološkim pitanjima koja prožimaju historiju islamske filozofije. Kroz radove ključnih mislioca poput Sijistanija (oko 910.–poslije 971.), Avicenne (980.–1037.), Kirmanija (oko 996.–poslije 1020.), Suhrawardija i Ibn Arabija, autori razvijaju slojevitu analizu biti, njezinih modaliteta, odnosa s ne-biti i manifestacijom. Ova raznolikost pristupa, unatoč zajedničkoj tematskoj osnovi, svjedoči o unutrašnjoj koherentnosti i spekulativnoj plodnosti islamske filozofske tradicije.
Ova knjiga na više iod 700 stranica nije samo akademski poduhvat, već i iznimno pedagoško sredstvo, posebno prikladno za studente i nastavnike srednjih škola. Strukturirana u devetnaest poglavlja, djelo pokriva ključne filozofske discipline, uključujući ontologiju, etiku, epistemologiju, političku filozofiju i eshatologiju – doktrinu o posljednjim stvarima.
Svako poglavlje započinje sažetim uvodnim okvirom koji olakšava razumijevanje temeljnih pojmova, dok bibliografske bilješke pružaju dodatne izvore za daljnje istraživanje. Na kraju knjige nalaze se biografske bilješke o prevedenim autorima i korisna kronološka crta, što čitateljima omogućuje jednostavnu orijentaciju prema njihovim specifičnim interesima. Ovaj pristup čini djelo pristupačnim bez žrtvovanja naučne rigoroznosti, čime se potvrđuje kao izvrsna polazna tačka za upoznavanje s bogatstvom islamske filozofije.
Islamska filozofija, kako je prikazana u ovom djelu, pokazuje izuzetnu sposobnost da se bavi univerzalnim pitanjima kroz različite perspektive. Na primjer, Avicennina razrada pojma nužnog bića u odnosu na moguće biće postala je kamen temeljac ne samo islamske, već i zapadne srednjovjekovne filozofije.
S druge strane, Suhrawardijeva filozofija svjetla donosi jedinstven metafizički okvir koji spaja ontologiju s duhovnom simbolikom. Ibn Arabi, pak, svojim konceptom „jedinstva bića“ (wahdat al-wujud) nudi viziju koja transcendira uobičajene dualizme, potičući duboku refleksiju o odnosu između Boga, svijeta i čovjeka.
Značaj ovog djela leži i u njegovoj sposobnosti da premosti jaz između islamske i zapadne filozofske tradicije. Dok zapadni kanon često marginalizira doprinose islamskih mislioca, Terrier i Gillon pokazuju kako su ti filozofi ne samo učestvovali u univerzalnim filozofskim raspravama, već su ih i obogatili originalnim doprinosima. Ova knjiga stoga nije samo poziv na ponovno otkrivanje islamske filozofije, već i na preispitivanje eurocentričnih narativa o povijesti filozofije.
Ovo monumentalno djelo predstavlja ključni resurs za sve koji žele produbiti svoje razumijevanje filozofske misli u islamu. Njegova pedagoška vrijednost, znanstvena dubina i sposobnost da učini složene koncepte pristupačnima čine ga nezaobilaznim štivom za studente, nastavnike i sve one koji su znatiželjni saznati više o bogatoj i raznolikoj tradiciji islamske filozofije. (IZVOR: Le Monde)
