Nijedan direktor bilo kojeg od vodećih svjetskih festivala nije se usudio eksplicitno spomenuti Gazu u proteklih 22 mjeseca – do Filmskog festivala u Locarnu (završen 16. augusta) u Švicarskoj, kada je italijanski umjetnički direktor Giona A. Nazzaro prekinuo tišinu i postao prvi zapadni direktor festivala koji je eksplicitno izrazio solidarnost s palestinskim narodom.
Upravo zavrešeni Sarajevo Film Festival nije se proslavio podrškom palestinskom narodu u Gazi. Nije bilo izjava podrške, nije bilo aktivizma, nisu se sjetili šetači po crvenom ćilimu da je Sarajevo prije 30 godina bilo i gladno i žedno i pod granatama kao danas Gaza. Ako se iko trebao sjetiti, trebalo je Sarajevo. Nekoliko filmova o Palestini, jedan izraelski koji “izjednačava patnje svih strana” ne mogu popraviti stvari. Aktivisti koji su držali transparent na početku festivala na ulici svijetla su tačka.
Ali to je tako. Politika nezamjeranja zločincima. Nije Sarajevo tu izuzetak. Nakon 7. oktobra i genocida u Gazi koji je uslijedio, veliki filmski festivali u Evropi i SAD-u suzdržali su se od direktnog obraćanja ovoj temi.
Većina selektora odlučila je izraziti svoj stav kroz odabir filmova, često promovirajući filmove s temama koje gaje simpatije prema Palestincima. Drugi su pokušali održati “ravnotežu” ili se u potpunosti suzdržati od bavljenja ovom temom.
Nijedan direktor bilo kojeg od vodećih svjetskih festivala nije se usudio eksplicitno spomenuti Gazu u proteklih 22 mjeseca – do Filmskog festivala u Locarnu (završen 16. augusta) u Švicarskoj, kada je italijanski umjetnički direktor Giona A. Nazzaro prekinuo tišinu i postao prvi zapadni direktor festivala koji je eksplicitno izrazio solidarnost s palestinskim narodom.
„Kao zajednica i kao pojedinci, imamo dužnost da držimo oči otvorene, posebno prema mjestima gdje je patnja svakodnevna borba, i stoga da osudimo nepodnošljivo uništavanje Gaze i strašnu humanitarnu tragediju koja pogađa palestinski narod nasiljem bombi i gladi“, rekao je Nazzaro pred 8.000 prisutnih na Piazza Grande, najvećoj filmskoj dvorani u Evropi.
Ovo je bila izjava koju je malo ko očekivao. Ceremoniji je prethodio mirni protest lokalnih aktivista koji su lobirali za okončanje genocida u Gazi.
Nazzarov žestoki, iskreni govor bio je odraz rastuće frustracije i bijesa određenog dijela filmske zajednice koji više nije sposoban nositi moralni teret šutnje suočen s nepravdom.
Tim govorom, Nazzaro je podigao ulog za druge režisere.
Sve oči će sada biti uprte u Veneciju i Berlin, od čijih direktora se ne očekuje da slijede Nazzarov primjer.
Njegov stav u potpunosti podržava predsjednica festivala i švicarska milijarderka, Maja Hoffmann ali neki sponzori nisu bili zadovoljni Nazzarovim govorom.
Iako nije vršen pritisak na italijanskog režisera da “smanji doživljaj” – dijelom zbog javne podrške Nazzarovoj politici – njegov govor nosio je rizik od negativnih reakcija.
Bez obzira na to, Arapska selekcija 78. Locarna bila je izraženo politička kao i Nazzarov govor. A u ponudi je bilo desetak filmova, dobrih i manje dobrih, ali svi oni progovaraju o problemima Bliskog istoka, a ponajviše o Gazi.
Na vrhu programa bio je film S Hasanom u Gazi, najnoviji dokumentarac palestinskog konceptualnog filmskog stvaraoca Kamala Aljafarija.
Šesti film čovjeka koji stoji iza filma “A Fidai Film” zasnovan je na tri nedavno ponovo otkrivene MiniDV kasete koje dokumentuju njegovo dvodnevno putovanje automobilom po Gazi u novembru 2001. godine, godinu dana nakon početka Druge intifade.
Aljafarijeva posjeta u to vrijeme bila je potaknuta potragom za zatvorenikom iz Gaze s kojim je dijelio ćeliju u izraelskom zatvoru 1989. godine.
Sudbine Palestinaca u Aljafarijevoj Gazi su nepoznate. Neki su možda još uvijek živi; neki su možda otišli; drugi su možda umrli od gladi i ubijeni pod ruševinama.
Gaza je pretrpjela mnogo bola, tuge, ugnjetavanja i uništenja, naglašava Aljafari, ali nikada nije izgubila svoju humanost, svoju radost, svoju otpornost.
Aljafari tako živo, tako nježno, tako nepretenciozno bilježi ovaj svijet u svojoj uzaludnoj potrazi za dijelom sebe zauvijek izgubljenim u pritvoru.
Historija se ponavlja, ali u slučaju trenutnog genocida, historija je stala, ustupajući mjesto dokumentima poput “S Hasanom u Gazi” koji pružaju vremensku kapsulu mjesta koje više ne postoji.
To je izvanredno djelo i istaknuti arapski film iz Locarna 2025.
