Odluka Donalda Trumpa da naredi napade na iranske nuklearne lokacije predstavlja kulminaciju višegodišnjih pritisaka unutar njegovog najbližeg političkog i savjetodavnog kruga. Iako poznat po impulzivnosti i transakcijskom načinu donošenja odluka, bivši američki predsjednik oslanjao se na glasove iz Bijele kuće, ali i van nje — uključujući političare, milijardere, vojna lica i medijske ličnosti — kako bi odvagao koristi i rizike potencijalnog rata.

Na dan objave o napadima, Trump se naciji obratio okružen potpredsjednikom JD Vanceom, ministrom odbrane Peteom Hegsethom i državnim sekretarom (i vršiocem dužnosti savjetnika za nacionalnu sigurnost) Marcom Rubiom. Iako nije bio prisutan na konferenciji, specijalni izaslanik za Bliski istok, Steven Witkoff, bio je prisutan u „Sobi za odlučivanje“ tokom napada.

Sva trojica prisutnih savjetnika ranije su navodno naginjala diplomatskim rješenjima. Vance, koji se među Trumpovom bazom sve više profilira kao nasljednik, dugo je bio protivnik američkih vojnih intervencija, oslanjajući se na svoje iskustvo iz Iraka. Iako je posljednjih mjeseci predvodio kamp unutar Bijele kuće u korist diplomatije s Iranom, Vance je jasno dao do znanja da će podržati Trump, bez obzira na konačnu odluku. Njegov glavni savjetnik, Andy Baker, bio je među prisutnima u „Sobi za odlučivanje“.

Sličnu dilemu imao je Pete Hegseth. Dok se čvrsto zalaže za izraelske interese, Hegseth se istovremeno protivi „vječnim ratovima“ na Bliskom istoku. U Pentagonu se suočavao s internim otporima i otpuštao je savjetnike skeptične prema savezničkoj vezi s Izraelom. Ipak, Trump mu je povjerio odgovornost za napade.

Marco Rubio, nekada jastreb u pitanjima Irana, vremenom je prilagodio retoriku Trumpovim stavovima. Služio je kao svojevrsni „sigurnosni ventil“ — dovoljno skeptičan da osigura kredibilitet, ali lojalan da pruži politički prostor za djelovanje. Iako je formalno najviši američki diplomata, pravi uticaj zadržao je Steven Witkoff, koji je održavao kontakt s Teheranom čak i neposredno prije udara, nadajući se posljednjem diplomatskom rješenju.

Na svakoj važnoj odluci Trumpa od 2020. stoji potpis šefice osoblja Bijele kuće, Susie Wiles. Nekadašnja šefica njegove predsjedničke kampanje za 2024., Wiles je učvrstila disciplinu u Bijeloj kući, gdje nije bilo curenja informacija o napadima. Lično je bila meta iranskih prijetnji i pokušaja sajber napada, što je dodatno oblikovalo njen oštar stav prema Teheranu.

Iako su političke figure dobile najviše medijske pažnje, Trump je tiho osluškivao stavove vojnih i obavještajnih lidera. Direktorica Nacionalne obavještajne službe, Tulsi Gabbard, nekadašnja demokrata, bila je izričita: „Iran ne gradi nuklearno oružje“, izjavila je pred Kongresom. Međutim, Trump ju je odbacio riječima: „Ne zanima me šta ona kaže.“

Nasuprot njoj, bivši direktor CIA-e John Ratcliffe igrao je ključnu ulogu u oblikovanju narativa o „neposrednoj prijetnji“. On je u više navrata izjavio da je Iran na „jedan jard od nuklearnog gola“ te da je američka neaktivnost pogrešna.

Dvije ključne vojne figure također su imale veliku ulogu: general Michael Kurilla, komandant Centralne komande SAD-a (CENTCOM), poznat po bliskosti s Izraelom, i general Dan Caine, šef Združenog štaba. Kurilla je, zajedno s izraelskim partnerima, razradio moguće vojne opcije. Caine, kojeg Trump zove “Raisin’ Caine”, bio je ključni arhitekta ofanzive protiv Islamske države u prvom Trumpovom mandatu.

Trump je često osluškivao medije – naročito one koji su podržavali njegovu politiku. Mark Levin, konzervativni komentator i lobista za izraelske interese, bio je protivnik Witkoffovih diplomatskih napora. Trump je, prema izvorima, promijenio mišljenje o Iranovim namjerama nakon privatnog ručka s Levinom.

Sean Hannity, dugogodišnji Trumpov saveznik na Fox Newsu, otišao je korak dalje: pozivao je na napad na iransku nuklearnu infrastrukturu i najavio detalje o napadima neposredno nakon što su se desili, pozivajući se na privatni razgovor s Trumpom.

Rupert Murdoch, vlasnik Fox Newsa, kroz svoje medije, ali i lične poruke Trumpu, snažno je zagovarao vojnu opciju. Sličnu poziciju zauzimao je i Ike Perlmutter, bivši direktor Marvel Entertainmenta, izraelski veteran i Trumpov donator. Iako blizak s Witkoffom, Perlmutter se zalagao za napade.

Još veći utjecaj imala je Miriam Adelson, udovica Sheldona Adelsona, jednog od najvažnijih Trumpovih donatora, koji je čak predlagao upotrebu nuklearnog oružja protiv Irana.

Religijski lideri poput Mikea Huckabeeja i Franklina Grahama nisu skrivali apokaliptičnu retoriku. Huckabee je poručio Trumpu: „Ovaj trenutak nije izabrao tebe – on te pronašao.“ Graham je iz Izraela pozvao na „Božiju zaštitu“ nad Jevrejima i hrišćanima u Iranu, tumačeći konflikt kroz religijsku prizmu.

Ne dijele svi u MAGA pokretu entuzijazam za rat. Tucker Carlson, bivši voditelj Fox Newsa, i Steve Bannon, Trumpov bivši strateg, otvoreno su kritikovali odluku. Carlson je napade nazvao greškom, dok je Bannon upozorio da bi razdor u bazi mogao uništiti pokret.

Čak je i Marjorie Taylor Greene, dugogodišnja Trumpova saveznikinja, javno kritizirala ratnu politiku. Na društvenim mrežama pisala je: „Nije antisemitizam postaviti pitanja. To je pošten dijalog.“

Cijeli tekst na internet stranici lista Haaretz.