Formiranje nove Vlade Republike Srpske ostavilo je otvoren niz pitanja. Dok su poslanici Narodne skupštine Republike Srpske na posebnoj sjednici izglasali povjerenje kabinetu, javnost i analitičari ostaju zbunjeni: ko je uopće dao mandat Miniću za sastav Vlade?

Narodna skupština bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska izabrala je novu Vladu na današnjoj posebnoj sjednici. Za izbor Vlade glasalo je 50 poslanika.

U novoj Vladi, na čijem čelu je premijer Savo Minić, nalaze se tri nova ministra, dok je 12 članova nastavilo rad iz prethodnog saziva.

Minić je u ekspozeu istakao da je „Republika Srpska trajna činjenica, nije predmet pregovora i bez nje nema stabilnosti ni budućnosti Bosne i Hercegovine“. Naglasio je da će Vlada biti opredijeljena za mir, stabilnost i suživot svih građana, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost, te da će raditi u skladu s izvornim Dejtonskim mirovnim sporazumom.

Pozvao je predstavnike druga dva naroda u BiH na dijalog, te najavio da će Vlada osporavati, kako je naveo, „antidejtonsko djelovanje visokog predstavnika i drugih institucija na nivou BiH“.

Minić je poručio da je cilj nove Vlade da potvrdi i osnaži status Republike Srpske u skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom i Ustavom BiH.

Ali formiranje nove Vlade Republike Srpske ostavilo je otvoren niz pitanja. Dok su poslanici Narodne skupštine Republike Srpske na posebnoj sjednici izglasali povjerenje kabinetu, javnost i analitičari ostaju zbunjeni: ko je uopće dao mandat Miniću za sastav Vlade?

Ukoliko mandat nije dodijeljen u skladu s Ustavom, onda je čitava nova Vlada nelegalna. To znači da se u pitanju ne nalazi samo personalni sastav vlade ili njene političke namjere, nego i da li su odluke takve Vlade uopće pravno validne.

Prema Ustavu Republike Srpske, mandat za sastav Vlade može dodijeliti isključivo predsjednik Republike ili lice koje on ovlasti.  Milorad Dodik je, nakon pravosnažne presude i odluke CIK-a BiH o oduzimanju mandata, ostao bez formalnih predsjedničkih ovlaštenja. On je trenutno samo predsjednik SNSD-a, ali ta funkcija nema nikakav ustavni legitimitet kada je riječ o dodjeli mandata.

Poslanici opozicije tvrde da niko nije vidio dokument kojim je Minić imenovan za mandatara. Ako je to učinio Dodik, taj potpis nema pravnu snagu.

U javnosti se pojavila informacija da je mandat potpisao potpredsjednik Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda, Davor Pranjić (HDZ BiH). On je, navodno, preuzeo dužnost predsjednika nakon Dodikovog razrješenja. Ali ostaje ključno pitanje: kada i na koji način je to učinjeno? Je li Dodik prenio ovlasti prije ili poslije što mu je mandat oduzet?

Bez jasnog odgovora na ovo pitanje, proces imenovanja nove Vlade ostaje pod debelom sjenkom sumnje. Jer, sve što Vlada planira da uradi, od ekonomskih mjera do političkih odluka, oslanja se na jedno pitanje: ima li ona pravno valjan mandat? Ako je mandat potpisao Dodik, onda ne, jer on to nije mogao učiniti. Ako ga je potpisao potpredsjednik Pranjić, javnost mora znati kada je preuzeo ovlaštenja i na osnovu čega.

Opozicione stranke su već upozorile da nova Vlada nema legitimitet. Analitičari dijele taj stav. Pravni stručnjaci ističu da se u pravnoj državi procedura mora poštovati do posljednjeg detalja. Ako se preskoči samo jedan korak, cijeli proces postaje neustavan. U ovom slučaju, taj preskočeni korak je potpis. Bez pravno valjanog potpisa, odluke nove Vlade mogu biti I biće osporene pred sudovima. To ne bi bila samo politička borba, to je pravna nesigurnost koja bi mogla pogoditi građane, privredu i funkcionisanje institucija.

Ako jedan entitet funkcioniše na osnovu spornog mandata, to slabi legitimitet cijele države. Dodatno, činjenica da je u proces uključen potpredsjednik iz reda hrvatskog naroda otvara mogućnost novih etničkih napetosti. Da li je HDZ BiH svjesno ušao u političku igru u kojoj preuzima ovlaštenja predsjednika RS-a? Ako jeste, to će se sigurno odraziti i na odnose unutar Federacije BiH, ali i na međuentitetske relacije.

Dodik i njegova politička struktura već godinama funkcionišu na osnovu političke sile i kontrole institucija. Slučaj nove Vlade samo je ekstremni primjer te dugogodišnje siledžijske prakse.