Međunarodni monetarni fond predviđa da će Indija prestići Njemačku i postati četvrta najveća ekonomija svijeta, uz godišnji rast blizu sedam posto. Za razliku od Kine, čija privreda pokazuje znakove zamora, dijelom opterećena hroničnom krizom nekretnina, drugi azijski gigant nudi mlađu demografiju i rastuću domaću potrošnju koju evropske kompanije još nisu u potpunosti iskoristile

Mumbai, haotična megametropola s više od 14 miliona stanovnika, najbolja je metafora savremene Indije: impozantni stakleni i čelični neboderi uzdižu se iznad Arapskog mora, udomljujući sjedišta multinacionalnih kompanija i luksuzne rezidencije, dok se zid do zida s njima prostiru neka od najvećih sirotinjskih naselja na svijetu. Na istoj aveniji svakodnevno se mimoilaze poslovni ljudi u skupim odijelima s vozačima i bosonogi radnici; na nekoliko koraka od restorana visoke kuhinje i finansijskih centara, stotine hiljada porodica preživljavaju u naseljima bez tekuće vode i kanalizacije.

Ovaj surovi kontrast definiše zemlju koja u budućnost gleda s pouzdanjem sile u usponu, ali koja istovremeno nosi duboku, teško prikrivenu nejednakost ma koliko se u New Delhiju, velikom političkom izlogu države, trudili da je sakriju pri svakoj posjeti stranih lidera.

U prijestolnici se često aktivira nepisani, ali uhodani protokol: tiho uklanjanje prosjaka i uličnih prodavača s centralnih avenija, privremeni „prisilni nestanak“ čiji je cilj da se stranim delegacijama ponudi slika uredne i prosperitetne zemlje. To se dogodilo i ove sedmice, uoči dolaska predsjednika Evropskog vijeća Antonija Coste i predsjednice Evropske komisije, Ursule von der Leyen.

Evropski lideri su uspjeli zaključiti mega-trgovinski sporazum sa zemljom koja, dok iz javnog prostora uklanja siromaštvo kako bi dočekala strane zvaničnike, istovremeno nudi prilike kakve rijetko koji drugi tržišni gigant u nastajanju može ponuditi i bez zadrške pokazuje globalne ambicije. Indija želi biti prepoznata kao pouzdan i moderan partner, uz što manje vidljive socijalne stvarnosti iza sigurnosnih kordona.

Model neujednačenog razvoja vidljiv je širom zemlje. Od Mumbaija do Delhija, preko drugih velikih urbanih centara poput Bangalorea, Hyderabada ili Punea, niču tehnološka središta sposobna da se u digitalnim uslugama, inženjeringu i softveru nadmeću sa Silicijskom dolinom. Istovremeno, ta ista mjesta okružuju ekstremno siromaštvo i hronični nedostatak infrastrukture. Indija se kreće u nekoliko brzina odjednom.

Dugi niz godina, danas najmnogoljudnija zemlja svijeta za Evropsku uniju bila je daleko obećanje: golemo, složeno tržište, teško probojno i politički nepredvidivo. Danas, nakon potresa izazvanih povratkom Donalda Trumpa i prevelike evropske ovisnosti o Kini, percepcija se promijenila. Delhi je za Brisel postao ključna figura na ekonomskoj šahovskoj ploči, nova obećana zemlja.

„Današnji globalni poredak prolazi kroz duboku turbulenciju. U tom kontekstu, partnerstvo Indije i EU ojačat će stabilnost međunarodnog sistema“, izjavio je premijer Narendra Modi nakon sastanka s evropskim liderima. „Sporazum će generirati nivoe rasta koje nijedna strana ne može postići sama. Kombiniranjem snaga smanjit ćemo strateške ovisnosti u trenutku kada se trgovina sve češće koristi kao oružje“, naglasila je von der Leyen, u poruci koja nije bila naročito prikrivena prema Donald Trumpu.

 „Dok se svijet suočava s prekinutim lancima snabdijevanja i geopolitičkim rivalstvima, New Delhi i Brisel sklopili su sporazum koji daleko nadilazi carine i trgovinske tokove. Vizija zajedničkog tržišta od dvije milijarde ljudi označava strateško približavanje koje može preoblikovati globalne saveze i odnose moći“, smatra analitičar Jinit Parmar iz Mumbaija. Indijski milijarder Anand Mahindra procjenjuje da bi sporazum mogao povećati bilateralnu trgovinu za 41 do 65 posto, ojačati realne prihode obje strane i smanjiti ovisnost o rizičnijim tržištima.

S više od 1,43 milijarde stanovnika i srednjom klasom koja ubrzano raste, Indija se učvrstila kao najdinamičniji motor rasta među velikim ekonomijama. Napredak u borbi protiv siromaštva također je značajan: ekstremno siromaštvo, definirano životom s manje od 2,15 dolara dnevno, smanjeno je s 16,2 posto 2012. godine na 5,3 posto u 2023., prema posljednjim podacima Svjetske banke.

Međunarodni monetarni fond predviđa da će Indija prestići Njemačku i postati četvrta najveća ekonomija svijeta, uz godišnji rast blizu sedam posto. Za razliku od Kine, čija privreda pokazuje znakove zamora, dijelom opterećena hroničnom krizom nekretnina, drugi azijski gigant nudi mlađu demografiju i rastuću domaću potrošnju koju evropske kompanije još nisu u potpunosti iskoristile.

U Delhiju mediji ovih dana ističu važnost činjenice da sporazum s EU uključuje i poglavlje o radnoj mobilnosti. Evropa, suočena sa starenjem stanovništva i nedostatkom kadrova u ključnim sektorima, u Indiji vidi veliki rezervoar kvalificirane radne snage, inženjera, tehničara i zdravstvenih radnika, što Sjedinjene Američke Države već godinama koriste. Za Delhi, legalni kanali migracije dodatno jačaju njegovu poziciju izvoznika globalnog talenta.

Mnogi Indijci hvale industrijsku politiku Modijeve vlade, koja je povećala globalnu privlačnost zemlje kroz masovna ulaganja u automobilsku industriju, elektroniku, farmaciju, obnovljive izvore energije i odbranu. Na geopolitičkom planu, Delhi nastavlja staru strategiju pragmatičnog balansiranja između blokova, što je dovelo do nedavnih tenzija sa SAD-om. Trump je pokušao izvršiti pritisak carinama i do 50 posto na indijski uvoz ne bi li natjerao Modija da prekine kupovinu jeftine ruske nafte, ali bez uspjeha.

U prvoj američkoj reakciji na trgovinski sporazum Indije i EU, trgovinski predstavnik Washingtona Jamieson Greer izjavio je da je Delhi „izašao kao pobjednik“ i da će imati koristi od šireg pristupa evropskom tržištu, uključujući dodatna migracijska prava.

S Kinom, iako su se tenzije posljednjih mjeseci donekle smirile, Modijeva vlada i dalje održava strukturalno rivalstvo ukorijenjeno u dugogodišnjim graničnim sporovima. Indija se sve otvorenije predstavlja kao velika demokratija usklađena sa zapadnim standardima, nastojeći privući dio proizvodnje koja se postupno udaljava od Pekinga.

IZVOR: El Mundo