U povodu tridesete godišnjice Genocida u Srebrenici, u Dubrovniku je 12. jula 2025. održana završna komemorativna manifestacija u organizaciji Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj, Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Dubrovačko-neretvanske županije i Grada Dubrovnika. U prostoru Velike Onofrijeve česme na Stradunu upriličeno je svečano otvaranje izložbe fotografija „Potočarske sjene“ autora Velije Hasanbegovića i promocija dvije kapitalne publikacije: istoimene monografije te naučnog djela „Genocid nad Bošnjacima – Međunarodnopravna analiza“ autora prof. dr. Enisa Omerovića. U događaju je sudjelovao saborski zastupnik Armin Hodžić

Dubrovnik, grad koji je stoljećima bio luka razmjene među religijama i narodima, jučer je svojim kulturnim i simboličkim prostorima otvorio vrata kolektivnom sjećanju jednog naroda. Historija odnosa Dubrovnika s Bošnjacima muslimanima i Bosnom i Hercegovinom, seže još u srednji vijek, kada je srednjovjekovna Bosna, iako često predmet pravnih ograničenja, u ovom gradu ipak nalazila sigurno tlo za trgovinu, diplomatske misije i medicinsku pomoć. U osmansko doba, Dubrovnik je bio jedinstvena tačka susreta civilizacija, most prema Zapadu, ali i utočište u kriznim vremenima.

Danas, kada se suočavamo s tridesetogodišnjicom jednog od najmračnijih zločina u modernoj historiji Evrope, upravo Dubrovnik potvrđuje svoju moralnu i civilizacijsku vertikalu time što pruža javni prostor kulturi pamćenja i dignitetu žrtava.

Govornici na ovom dostojanstvenom događaju, među kojima su bili autor kapitalnog izdanja „Genocid nad Bošnjacima“ prof. dr. Enis Omerović, voditelj Bošnjačkog medijskog centra Filip Mursel Begović, predsjednik dubrovačkog Vijeća Orhan Zubčević kao domaćin i autor fotografija Velija Hasanbegović, ukazali su na važnost trajnog pamćenja genocida kao temelja ljudskog dostojanstva i mira. Okupljenima se obratio i saborski zastupnik Armin Hodžić, čime je završena manifestacija Nacionalne koordinacije Bošnjaka u Republici Hrvatskoj povodom tridesete godišnjice Genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.

U ulozi domaćina, prisutnima se na komemoraciji u Dubrovniku obratio Orhan Zubčević, predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Dubrovačko-neretvanske županije. U svom govoru zahvalio je svim prisutnima na dolasku, posebno istaknuvši otvorenost Dubrovnika za ovakve događaje i podršku koju ovaj grad kontinuirano pruža bošnjačkoj nacionalnoj manjini.

„Dubrovnik nije samo biser Mediterana, već i primjer grada koji njeguje suživot i dostojanstvenu prisutnost svih svojih građana“, istaknuo je Zubčević, pozdravljajući pritom inicijativu za bošnjačko umrežavanje i jačanje zajedništva kroz manifestacije koje se održavaju diljem Hrvatske.

Najavio je nastavak promocija i kulturnih događanja koji će se odvijati i u drugim gradovima, naglasivši da Dubrovnik, sa svojom snažno organiziranom bošnjačkom zajednicom, ostaje jedno od ključnih odredišta budućih aktivnosti: „Ovdje ne gradimo samo uspomenu, nego i mostove budućnosti.“

U emotivnom obraćanju saborski zastupnik Armin Hodžić podsjetio je prisutne da se Genocid u Srebrenici ne smije pamtiti samo kao tragedija, već i kao poziv na odgovornost, čuvanje dostojanstva i političko organiziranje. Svoju poruku temeljio je na istim principima koje je iznio i ranije u Zagrebu na komemoraciji u Lisinskom, ističući da “Srebrenica nije samo mjesto, to je rana svijeta, savjest čovječanstva”.

Hodžić je zahvalio Gradu Dubrovniku na pokroviteljstvu i podršci u obilježavanju 30. godišnjice genocida, nazvavši to prijateljstvom. Posebno je istaknuo simboliku ultramaratona Vukovar–Srebrenica, koji povezuje dva grada boli i dva naroda dostojanstva.

Upozorio je i da se negatori genocida danas nalaze u institucijama, te naglasio kako Bošnjaci moraju biti narod organizacije i ponosa: “Naša djeca neće učiti da su njihovi djedovi nestali, učit će da su ubijeni.” Zaključno, poručio je da Srebrenica neće umrijeti dok god ima onih koji pamte, govore i hodaju za istinu i pravdu.

Voditelj Bošnjačkog medijskog centra Filip Mursel Begović, nakon što je čitao imena ubijenih, upozorio je da negiranje Genocida nad Bošnjacima nije samo poricanje prošlosti već i nastavak zločina u dnevnoj ravni. Podsjetio je da se i danas neki dželati proglašavaju junacima, a žrtve svode na brojke, dok se pokušava Bošnjacima osporiti i jezik i ime.

„Za razliku od onih koji šute, poriču ili relativiziraju zlo, Bošnjaci su ti koji pružaju ruku pomirenja. Ne zato što su slabiji, već zato što vjeruju u zajedničku budućnost. Ali ta budućnost nije moguća bez istine“, istaknuo je.

Upečatljivo obraćanja na dubrovačkoj komemoraciji imao je prof. dr. Enis Omerović, autor kapitalnog naučnog djela „Genocid nad Bošnjacima“ u izdanju Nacionalne koordinacije, koji je upozorio da Genocid u Srebrenici nije samo historijska činjenica, već i realna opomena savremenom svijetu.

„Zločin genocida ne pripada prošlosti. On prijeti našoj sadašnjosti i našoj budućnosti ako ga se ne nazove pravim imenom i ako se izostavi odlučan odgovor institucija i društva“, poručio je Omerović, ističući da se negiranje genocida i njegova nastavljaju kao produženi oblik nasilja nad žrtvama.

Podsjetio je kako je upravo Dubrovnik, grad iznimnog historijskog značaja, mjesto gdje se mora jasno artikulirati moralna obaveza sjećanja i osude. „Ako Srebrenica ostane samo bošnjačko pitanje, a ne pitanje svih, onda zaborav pobjeđuje“, kazao je Omerović te pozvao na budnost, odgovornost i kulturu pamćenja.

Velija Hasanbegović, autor izložbe i monografije „Potočarske sjene“, govorio je u Dubrovniku ne samo kao umjetnik, već kao preživjeli svjedok genocida. Njegovo obraćanje bilo je ispunjeno osjećajem empatije koja je oblikovala njegov odnos prema Majkama Srebrenice, prema slici i prema životu.

Govorio je o boli koja se ne može ni opisati ni umanjiti, ali koju je odlučio svjedočiti kroz objektiv. U jednoj od najsnažnijih ispovijesti večeri, kazao je da dugo nije imao snage reći Majkama Srebrenice da je on preživio, jer njihovi sinovi su bili njegovih godina kada su ubijeni. Taj osjećaj krivnje preživjelog, duboko ljudski i neskriven, pretočio je u crno-bijele kadrove koji ne traže patetiku, već istinu u boli.

„Fotograf ne mora govoriti ako zna slušati svjetlo, ako zna uhvatiti pogled majke koja gleda u mezar svog djeteta“, kazao je Hasanbegović. Dodao je da je imao privilegiju provesti vrijeme s majkama koje su, uprkos svemu, odgojile dostojanstvo iznad osvete i pretvorile svoju bol u pokret za istinu.

U Dubrovniku je naglasio da njegovo djelo nije samo knjiga fotografija, već moralna obaveza da se ne zaboravi: „Ova monografija ne postoji da bi bila gledana. Ona postoji da bi nas podsjetila da se genocid može ponoviti, da šutnja ubija istinom jednako kao i laž.“

Projektna aktivnost je financirana sredstvima iz Državnog proračuna Republike Hrvatske putem Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina.