Rat se širi, dobija nove dinamike, a ekonomija rata opstaje. Odnosno, opstaju ekonomije država kojima je rat potreban da bi opstale kao regionalne ili svjetske sile

Izraelsko-američka ekonomija rata (ne smije se brkati sa ratnom ekonomijom, to je nešto potpuno različito) ulazi u narednu fazu. Sva upozorenja da se kratkom junskom agresijom Izrael nije odrekao novog napada na Iran, izgleda, pokazuju se tačnima.

Od lažne vijesti Axiosa kako je Rusija tražila od Irana da pristane na neutemeljen zahtjev Trumpove administracije Iranu da se odrekne svakog obogaćivanja uranijuma, preko ultimatuma Iranu da u određenom roku prihvati američke (čitaj izraelske) uvjete za nastavak pregovora o nuklearnom programu, pa do izjave njemačkog demokršćanskog kancelara Merza da Izrael za Zapad radi prljav posao na tzv. Bliskom istoku, do stalnih izraelskih prijetnji ponovnim napadom… Sve do izraelskog napada na Siriju, pod egidom zaštite Druza koji je od te „države“ i ne traže.

Rat se širi, dobija nove dinamike, a ekonomija rata opstaje. Odnosno, opstaju ekonomije država kojima je rat potreban da bi opstale kao regionalne ili svjetske sile.   

Indija je upozorila svoje državljane da izbjegavaju nepotrebna putovanja u Iran. S obzirom na tople odnose Modijevog režima sa cionističkim, ovo bi moglo biti rano upozorenje na novi izraelski napad na Iran. Indiji ovakav razvoj događaja itekako odgovara jer joj daje carte blanche za proxy napade na Pakistan, putem etnički i vjerski inspiriranih terorizama u pakistanskim pokrajinama Beludžistanu i Veziristanu, nakon neuspjelog direktnog napada na Pakistan.

Pakistanski Daily Times donio je kratku analizu međunarodno pravnog statusa junske izraelske agresije na Iran. 

Takozvane Izraelske odbrambene snage (IDF) 13. juna započele su Operaciju nazvanu Uzdižući lav protiv Islamske Republike Iran, gađajući nuklearnu infrastrukturu, skladišta projektila, ali i vojno vodstvo zemlje i nuklearne znanstvenike. U prvom talasu, napadi projektilima iz 200 aviona i nekoliko bespilotnih letjelica ciljali su stotinjak lokacija. Samo prvog dana, udari IDF-a su rezultirali sa 78 poginulih i 329 ranjenih civila.

Dan prije izraelskog napada, Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) objavila je da se Iran ne pridržava svojih obaveza o neširenju nuklearnog oružja i da posjeduje neprijavljen nuklearni materijal te izvodi neprijavljene nuklearne aktivnosti. IAEA nije sugerirala da je Teheran bio angažiran na izradi nuklearnog oružja ili eksplozivnih naprava.

Dakle, napad Izraela bi bio legalan samo ako je postojao jasan dokaz izgradnje ili sastavljanja nuklearnog oružja, koji je, u ovom slučaju nedostajao. Ovo naglašava da u nedostatku ikakvog nuklearnog oružja i s time povezane neposredne prijetnje predvidivim iranskim napadom, izraelsko korištenje sile na osnovu samoodbrane je bilo kršenje međunarodnog prava. Primjenjivost Međunarodnog humanitarnog prava u ovom slučaju počiva na dva ključna uvjeta: je li prijeđen prag upotrebe minimalne sile i je li postojalo stanje de facto neprijateljstva.

Izraelska operacija visokog opsega i intenziteta udovoljava uvjetu minimalne sile jer je evidentno prešla prag minimalne upotrebe sile. Isto tako, međusobno granatiranje Izraela i Irana u oktobru 2024. pokazuje da je postojao konflikt prije ovog napada, čime se zadovoljava i drugi uvjet primjene Međunarodnog humanitarnog prava – onaj o postojanju de facto neprijateljstava.  Zasigurno, primjenjivost Međunarodnog humanitarnog prava je ustanovljena po oba uvjeta. Potrebno je ustanoviti jesu li izraelski napadi prekršili njegove osnovne principe. Nije trebalo dugo čekati da Izrael te principe ponovo prekrši. 

Izraelska vojska je saopćila 16. jula da njezini napadi u južnoj Siriji imaju za cilj potpunu demilitarizaciju od Izraela okupirane pogranične zone uz, protivno međunarodnom pravu od Izraela anektiranu sirijsku Golansku visoravan, kao i “zaštitu druske manjine”. Međutim, druski lideri su odbacili izraelske tvrdnje i tražili međunarodnu, a ne izraelsku zaštitu. Izrael je pokrenuo nove, simultane zračne napade na Siriju i Liban, gađajući vladine snage u južnoj Siriji i samo Ministarstvo odbrane u  Damasku i, kako navode izraelski zvaničnici, ciljeve povezane s Hizbullahom u istočnom Libanu.

Izraelski ministar odbrane Israel Katz najavio je još žešće napade. U Siriji, napadi su pogodili snage lojalne privremenoj vladi koje su bile raspoređene u provinciji Suvejda, blizu izraelske granice. Sirijski državni mediji također su izvijestili o izraelskim napadima u susjednoj provinciji Dera'a. Izraelska vojska tvrdi da su napadi na nekoliko tenkova u Suvejdi predstavljali “upozorenje” novoj administraciji u Damasku, koju Izrael nastoji oslabiti kako bi ojačao svoju vojnu nadmoć u regiji.

U Libanu, izraelski avioni bombardirali su regiju doline Beka'a, pri čemu je prema libanskim državnim medijima, ubijeno 12 ljudi, uključujući i civile u logoru za izbjeglice. Prema sigurnosnim izvorima koje navodi Reuters, pet poginulih bili su pripadnici Hizbullaha. Katz je izjavio da su napadi poslali “jasnu poruku” Hizbullahu. No, ovo samo dokazuje da izraelski prošlogodišnji rat protiv Hizbullaha nije postigao cilj. Ta činjenica dobro dođe jer uvijek postoji casus belli, kojim se produljuje ekonomija rata.

Iako napadi na Siriju i Liban nisu bili međusobno koordinirani, predstavljaju dio šireg obrasca redovnih izraelskih napada na oružane snage širom regije, uključujući Palestinu, Iran i Jemen. Obrazac ekonomije rata, makar to značilo, sa svima. Jer, iako je američki državni sekretar Mark Rubio traži da Izrael i Sirija prekinu međusobne sukobe, istina je da Izrael napada, a Sirija, zasada, ništa ne poduzima, pa je jasno kako je to samo predstava za zapadne i arapske saveznike koji ionako trebaju finansirati obnovu Sirije na čelu sa preobraćenim teroristima. Rat će biti stalno stanje u Siriji i u narednim godinama jer ekonomija rata jedino tako i može funkcionirati. I Izraelu i SAD-u.  

Privremena sirijska vlada prije nekoliko dana je poslala trupe u Suvejdu, većinski Druzima naseljenu regiju kako bi zaustavila višednevne nasilne sukobe između Druza i sunijskih Beduina. Ministar odbrane Sirije je najavio primirje u većinski druskom gradu, naglašavajući da će vojska “reagirati samo na one koji otvaraju vatru i na svaki pokušaj napada od strane nezakonitih grupa”.

Spadaju li u te nezakonite i izraelski avioni i lansirni položaji, koji već dva dana gađaju sirijsku vojsku koja se kreće prema Suvejdi, nije se izjasnio. Sirijsko ministarstvo unutrašnjih poslova navodi da je u sukobima ubijeno više od 30, a ranjeno blizu 100 ljudi. Međutim, Sirijska opservatorija za ljudska prava sa sjedištem u Velikoj Britaniji tvrdi da su ubijene najmanje 203 osobe, 92 Druza, 93 pripadnika sigurnosnih snaga i 18 Beduina. Opservatorija navodi da su sukobi počeli otmicom i pljačkom jednog prodavača povrća iz druske zajednice od strane naoružanih Beduina koji su uspostavili kontrolni punkt.

Napetosti su eskalirale u talas osveta i otmica, a u sukobe su se navodno uključile i vladine snage, podržavajući Beduine. Zapravo, vladinim jedinicama su se pridružile naoružane skupine bliske ISIL-u i legalnu intervenciju pretvorile u ubijanje i Druza i Beduina. U izvještajima iz Suvejde navodi se i da su vladine snage izvršile “egzekuciju” 12 druskih civila. Na internetu su se pojavili videosnimci tijela deset civila u krvavoj odjeći, čija autentičnost nije mogla biti potvrđena. Inače, ta Opservatorija je kao NVO u Britaniji aktivirana početkom pobune protiv Assadova režima i građanskog rata u Siriji 2012. i nije se baš proslavila tačnim, provjerljivim i preciznim izvještajima.

Izraelska vojska je saopćila da napadi u južnoj Siriji imaju za cilj potpunu demilitarizaciju pogranične zone uz Golansku visoravan, kao i “zaštitu druzijske manjine”. Međutim, druski lideri su odbacili izraelske tvrdnje i tražili međunarodnu, a ne izraelsku zaštitu. Vjerski poglavar Druzâ u Suvejdi, šejh Hikmet al-Hidžri, odbacio je prisustvo sigurnosnih snaga u provinciji i pozvao na intervenciju međunarodne zajednice. Postignut je i sporazum druske zajednice s vladom, što Izraelu nikako ne odgovara jer ne želi prisustvo sirijske vojske na toj teritoriji i pokušava instrumentalizirati Druze, čak i draženjem Druza koji žive na anektiranom Golanu. 

Sirijske vjerske i nacionalne manjine, uključujući kršćane, alevite, šije i Kurde, sumnjičave su prema novoj, od sunija vođenoj privremenoj vladi, koja je došla na vlast nakon pada režima Bašra Assada. Tokom 13 godina dugog građanskog rata, bivši režim, ali i sve uključene strane sile manipulirali su sektaškim podjelama. Režim oca Assada je još 70-ih godina prošlog stoljeća favorizirao alevijsku manjinu i pomoću potpune infiltracije pripadnika te manjine dugo držao vlast, što je, u manjoj mjeri nastavio i Assad sin.

Sunijsko je nezadovoljstvo stalnio jačalo i eruptiralo 2012. No, nakon uklanjanja sina koga su, zbog slabosti njegovog režima,  njegovi saveznici ostavili na cjedilu, nova vlada koja ima punu podršku zapadnih i arapskih zemalja te i Izraela u prvoj fazi, nije bila sposobna izbjeći, pa niti spriječiti sektaške sukobe i nasilje. Nered u Siriji je slabljenje mogućnosti da Iran pomogne i Palestini i Libanu i to je vojni cilj ove kampanje. 

Izrael je u decembru prošle godine, protupravno zauzeo tampon zonu pod nadzorom UN-a na sirijskoj teritoriji uz Golansku visoravan, sirijsku teritoriju koju je protupravno okupirao i anektirao. Od tada je lansirao stotine zračnih napada na sirijske vojne ciljeve. Iako mnogi Druzi ne žele izraelsku intervenciju, dio njihove zajednice ostaje oprezan prema novim vlastima u Damasku, a vrlo malobrojna zajednica Druza na Golanu, počela je više tražiti izraelske dokumente, iako je za vrijeme režima obaju Assada nastojala zadržati sirijske.

Bivši terorista ISIL-a, odnosno njegove nasljednice u Siriji, En-Nusre, sadašnji miljenik Zapada, privremeni predsjednik Sirije Ahmed al-Šara'a  (Prije el Džulani) izjavio je da njegova vlada ne želi sukob s Izraelom, fokusirajući se na obnovu razorene zemlje, za što je odmah dobio obećanja zaljevskih zemalja, izraelskih prijatelja. Kako će se to ostvariti u izraelskoj ekonomiji rata, nije jasno. Barem, ne u Siriji.