Nagrada je dodijeljena za knjigu Kuće beskućnika, koja – kako je brzo utvrđeno – nije registrovana u sistemima Nacionalne biblioteke Crne Gore, niti je dostupna u knjižarama ili online bazama podataka. Nakon što su građani, kulturni djelatnici i opozicioni političari javno postavili pitanje: “Zašto se nagrađuje djelo koje niko nije pročitao?”, otkriveno je da je bibliografski zapis o knjizi unesen tek 4. jula 2025. godine, i to naknadno i u sumnjivim okolnostima

Trinaestojulska nagrada, najviše državno priznanje Crne Gore koje u toj zemlji tradicionalno dodjeljuju povodom Dana državnosti – 13. jula – ove je godine ušlo u epicentar jedne od najvećih kulturno-političkih kontroverzi u novijoj istoriji zemlje. Povod: odluka žirija da književniku Bećiru Vukoviću dodijeli nagradu za knjigu „Kuće beskućnika“ – djelo za koje ni danas nema fizičkog traga u bibliotekama, knjižarama, ni u evidenciji crnogorskih kulturnih institucija.

Knjigu koja jednostavno ne postoji.

Zbog toga je večeras dramatično u Podgorici. Građani koji su se okupili večeras u blizini Vile Gorica u kako bi izrazili nezadovoljstvo zbog uručivanja Trinaestojulske nagrade Vukoviću pokušali su da probiju korodon policije, kako bi stigli do Vile. Došlo je do guranja između policije i građana, i policija je upotrijebila biber sprej. Okupljeni su uzvikivali “Fašisti”, “Izdaja, izdaja!”

Bećir Vuković je crnogorsko-srpski književnik, pjesnik, esejista i kolumnista, rođen 1954. godine u Kolašinu. Iako nosi tradicionalno muslimansko ime, Bećir se javno i bez zadrške deklariše kao Srbin, pravoslavne vjere, i zagovara srpski identitet u Crnoj Gori. Dugogodišnji je član Udruženja književnika Srbije, Matice srpske i predsjednik Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine. Tokom karijere objavio je više zbirki poezije, eseja i antologija, a poznat je i kao kolumnista ultradesničarskog portala IN4S.

No, ono što je izazvalo gnjev mnogih u Crnoj Gori nije samo njegov identitet, već ideološki sadržaj njegovog javnog angažmana – Vuković je poznat po simpatijama prema četničkom pokretu i slavljenju likova poput Draže Mihailovića. Njegovi tekstovi obilovani su anti-antifašističkom retorikom, negacijom crnogorskog identiteta i osporavanjem istorijskog narativa oslonjenog na partizanski otpor tokom Drugog svjetskog rata.

Upravo takav profil laureata bio je dovoljan okidač za masovne proteste i duboko razdvajanje crnogorske javnosti.

Nagrada je dodijeljena za knjigu Kuće beskućnika, koja – kako je brzo utvrđeno – nije registrovana u sistemima Nacionalne biblioteke Crne Gore, niti je dostupna u knjižarama ili online bazama podataka. Nakon što su građani, kulturni djelatnici i opozicioni političari javno postavili pitanje: “Zašto se nagrađuje djelo koje niko nije pročitao?”, otkriveno je da je bibliografski zapis o knjizi unesen tek 4. jula 2025. godine, i to naknadno i u sumnjivim okolnostima.

Uporedo s time, CIP podaci (katalogizacija u publikaciji) koji su objavljeni u obavještenju o nagradi, zapravo pripadaju ranijoj knjizi Vukovića, što dodatno baca sjenku sumnje na čitav proces.

Na optužbe, Vuković odgovara: „Knjiga je čista. Registrovana je u Narodnoj biblioteci Srbije. Nikad nijesam čuo da neko zaviruje u famozni CIP.” I dodaje: „Reakcije su antisrpska histerija koja se širi od Zagreba do čitavog regiona.”

Nekoliko stotina javnih ličnosti, intelektualaca, književnika i građana potpisalo je proteklih dana peticiju za poništenje dodjele nagrade Bećiru Vukoviću, navodeći da se radi institucionalnom pokušaju revizije istorije, nagrađivanju otvorenog negiranja crnogorske nacije i ustavnog poretka, finansijskoj zloupotrebi – jer je nagrada od 14.500 eura dodijeljena za djelo koje nije dostupno javnosti. „Trinaestojulska nagrada mora ostati simbol antifašizma, a ne sredstvo političke igre“, poručuje se u peticiji.

Poslanik DPS-a Nikola Rakočević poručio je: „Bećir Vuković zbog svog anti-crnogorskog djela zaslužuje prezir, a ne nagradu. Prezir zaslužuje i svaki član žirija koji je glasao za sijača mržnje.“ Potpredsjednica DPS-a Aleksandra Vuković-Kuč otišla je korak dalje: „Osoba za koju je Crna Gora ironija istorije danas dobija nagradu koja potvrđuje da je ova vlast anticrnogorski sarkazam sadašnjosti. Sajam duhovne nemaštine.“

Zakonitost odluke dovedena je u pitanje i pravnim argumentima. Naučnik Dragan Hajduković najavio je tužbu Upravnom sudu, pozivajući se na član zakona koji kaže da se nagrada može dodijeliti samo jedna u svakoj oblasti, dok su ove godine dodijeljene tri. „Odluka je pravno ništavna“, kazao je Hajduković.

Pitanje Trinaestojulske nagrade tako je preraslo iz domena književnosti u bitku za simboličku kontrolu nad identitetom Crne Gore. Vuković, poznat po osporavanju 13. jula kao dana antifašističkog ustanka, svojevremeno je, kao predsjednik žirija 2021. godine, kritikovao proslavu zbog „crvenih marama, pjesama o Titu i prisustva mitropolita Joanikija“.

U autorskom tekstu za portal Vidovdan, Vuković je tada napisao: „Na dan 13. jula Broz groboubica je na sceni, a Njegoša nema.“ Poruke koje sugerišu reviziju antifašističke baštine, pod plaštom „slobode izražavanja“ i „dekonstrukcije ideologija“, za mnoge znače direktan napad na temelje državnosti Crne Gore.