“Dok sam jutros pušio cigaretu, razmišljao sam o tome da sam veliki perverznjak. Istovremeno sam egzibicionist, sadist, fetišist, pedofil – i jako sam sretan zbog toga.”

Ove riječi napisao je Joël Le Scouarnec u svom dnevniku 10. aprila 2004. godine. Gotovo 20 godina ovaj francuski hirurg pedofilski je zlostavljao djecu i detaljno sve opisivao u bilježnicama koje je čuvao na svom računaru. Ti dokumenti danas čine ključni dokaz u slučaju masovnog seksualnog nasilja ovog predatora, kojem se sudi u Bretanji od 24. februara zbog silovanja ili zlostavljanja 299 djece.

Le Scouarnec, sada 74-godišnjak, pedantno je bilježio svoje zločine. Za razliku od drugih seksualnih prestupnika koji svoje postupke opravdavaju izmišljenim pričama, on je uvijek bio svjestan svoje perverznosti. Čak je sastavio dva popisa pod naslovima “pi.. ica” i “kur..ć”, uključujući imena 200 maloljetnika koje je zlostavljao. Na temelju tih zapisa i kasnijih istraga, istražitelji procjenjuju da je njegovih žrtava moglo biti više od 350, što ga čini najvećim pedofilskim zločincem u savremenoj francuskoj historiji.

Nakon što je 2020. osuđen na 15 godina zatvora, sada mu prijeti maksimalna kazna od 20 godina. “Zatvor je za mene bio svojevrsno oslobođenje. Oslobodio me dominacije koju je 30 godina imala moja privlačnost prema djeci”, izjavio je prošle godine tokom ispitivanja. Prvog dana suđenja priznao je da je počinio “gnusne činove”. Prosječna dob njegovih žrtava bila je 11 godina, a zlostavljanja, koja su pogađala i dječake i djevojčice, trajala su od 1985. do njegovog hapšenja. Većinu zločina počinio je nad pacijentima u bolnicama gdje je radio kao hirurg specijaliziran za probavni sistem.

Uhapšen je 2017. nakon što je prstima silovao šestogodišnju susjedu kroz ogradu koja je razdvajala njihove vrtove. Djevojčica je hrabro i pametno ispričala majci šta se dogodilo, a majka je to prijavila policiji. Prilikom pretresa njegovog doma, policija je pronašla više od 1000 stranica dnevnika skrivanih ispod madraca, kao i zbirku predmeta dostojnu bolesnog kolekcionara: stotine lutaka (jedna od njih, visoka 1,10 metara, stajala je na kauču), perike, dildoe i stotine pedopornografskih slika.

Najšokantniji aspekt ovog slučaja bila je njegova dugogodišnja nekažnjenost, unatoč malim mjerama predostrožnosti. Njegova porodica i profesionalno okruženje znali su za njegovu sklonost prema djeci. Prva sedmica suđenja otkrila je sveprisutnost seksualnog nasilja u njegovoj porodici: njegov otac zlostavljao je jedno od svoje djece, a Le Scouarnec je silovao nekoliko nećakinja i jednu unuku. Njegova sestra priznala je da joj je 2000. godine desetogodišnja kći rekla da ju je stric zlostavljao. “Riječima djeteta objasnila mi je da je bila pipana”, svjedočila je pred sudom. Sutradan se suočila s Joëlom, tražeći da se liječi, na što je on odgovorio da njegova tadašnja supruga Marie-France zna za njegovu pedofiliju.

U dnevniku iz 1996. napisao je: “Ona zna da sam pedofil.” Nekoliko mjeseci kasnije dodao je: “Otkako je prije devet mjeseci otkrila da sam pedofil, ponovo sam počeo pušiti. Ali sada prestajem kako bih sav slobodan trenutak i novac posvetio svojim pedofilskim aktivnostima.” Zapisi su često počinjali naznakom mjesta zločina – “U sobi” ili “U mom uredu” – a žrtve je romantično opisivao kao “moja mala” ili “moja draga”.

Unatoč dokazima, uključujući svjedočenja braće i sestre te pismo supruge u kojem upozorava na njegovo ponašanje, bivša supruga negirala je na sudu u Vannesu da je znala za zlostavljanja. Ni ona ni sestra nisu ga prijavile policiji, što je moglo spriječiti desetke slučajeva. Ni njegovo profesionalno okruženje nije reagiralo, iako je kao liječnik imao stalan pristup djeci.

Godine 2004., zahvaljujući FBI-evoj istrazi, osuđen je za posjedovanje pedopornografskih slika na pet mjeseci uslovne kazne, no to mu nije ozbiljno naškodilo karijeri. U bolnici gdje je radio uveli su mjere da ne bude sam s djecom, ali on je prešao u drugu ustanovu gdje su zanemarili njegovu prošlost.

Francuska liječnička komora “nije osigurala sigurnost pacijenata, iako su od 2006. znali za osudu”, kritikuje Sonia Bisch iz udruge StopVOG. “Osim uobičajene dominacije odraslog nad djetetom, Le Scouarnec je iskoristio svoj autoritet kao liječnik”, kaže Corentin Legras, stručnjak za zlostavljanje maloljetnika.

Većina njegovih žrtava bila je budna tokom zlostavljanja, ali nisu shvatale što im se događa. Trećina je spavala pod anestezijom, prema analizi novinara Huga Lemoniera, autora knjige Piégés. Samo 35 od gotovo 300 pacijenata sjeća se tih događaja. Majka jednog djeteta ispričala je kako je njen sin rekao: “Ne želim da me taj doktor dira, opet će mi dirati k.. ić!” Misleći da pretjeruje, nije shvatila da opisuje zlostavljanje.

Le Scouarnec se hvalio kako su mu se pacijenti “prepustili”, a ako bi se opirali, “insistirao” je i “malo ih prisilio”. Iskoristio je i nedostatak nadzora kolega – iako su ga dvojica upozorila nadređene, uključujući bolničkog psihologa, uprava nije reagirala. “Nije slučajnost da je 25 godina mogao tako djelovati. Njegov slučaj pokazuje šire sistemske propuste”, tvrdi Bisch. Suđenje bi trebalo završiti krajem juna. Uz očekivanu strogu kaznu, udruženja koja učestvuju kao tužitelji nadaju se da će potaknuti svijest o zlostavljanju u medicinskom kontekstu i razoriti mit o nepogrešivosti “bijelog ogrtača”.