Dok modna industrija uglavnom šuti o tragediji u Gazi, nekolicina dizajnera koristi tkaninu, iglu i boju kao oružje protiv zaborava. Od nizozemskog dizajnera Aziza Bekkaouija, koji je lansirao kolekciju posvećenu keffiyehi kao simbolu palestinskog otpora, do mlade Jordanke Sylwije Nazzal, čije kreacije izrađuju žene izbjeglice, moda postaje jezik otpora i sjećanja. U svijetu u kojem luksuzni brendovi kalkulišu s profitom i šute o genocidu, ovi kreatori vraćaju modi njen smisao

Od početka izraelskih bombardovanja Gaze nakon kojih je, prema podacima UN-a, više od 65.000 Palestinaca ubijeno, modna industrija gotovo da nije reagovala. Tek nekoliko pojedinaca i brendova usudilo se da progovori o onome što je UN-ova Komisija za istragu zločina otvoreno nazvala “genocidom”.

Na prste jedne ruke mogu se nabrojati gestovi solidarnosti: glumica Cate Blanchett koja je na crvenom tepihu u Cannesu 2024. godine podigla donji dio svoje crne haljine dizajnera Haidera Ackermanna da bi otkrila slojeve u bojama palestinske zastave; manekenka Jura koja je na reviji finskog brenda Marimekko u Kopenhagenu istrčala s palestinskom zastavom na kojoj je pisalo Act Now Against Genocide; dizajnerski dvojac iz Berlina, GmbH, koji je otvorio reviju na Pariškoj sedmici mode kolekcijom inspirisanom kufijom i javnim zahtjevom za prekid vatre i oslobađanje talaca; te model Aydan Nix, polusestra Belle i Gigi Hadid, koja je na reviji Desiguala u Barceloni nosila poruku Why?, pitanje koje je, tiše od bilo kojeg slogana, pitalo zašto svijet ćuti.

Ovi gestovi, koliko god rijetki, podsjećaju da odjeća nikada nije neutralna. Nošenje palestinske keffiyeh marame danas znači stav. To je politička poruka koja izaziva podršku, ali i prijetnje, pa čak i fizičke napade. Kada se Bella Hadid, kćerka palestinskog oca, pojavi u Cannesu u haljini izrađenoj od keffiyeh marama, to nije samo modni čin, već politički iskaz. Hadid je jedna od rijetkih figura u modnom svijetu koja je javno osudila nasilje nad Palestincima, i to kroz modu, proteste i objave na društvenim mrežama. Platila je cijenu: izgubila je ugovore i postala meta kampanja mržnje ali nije ušutjela.

Jedan od onih koji su najdosljednije ugradili Palestinu u svoj rad je Aziz Bekkaoui, nizozemski dizajner marokanskog porijekla, poznat po spoju konceptualne mode i političkog komentara. Njegove kolekcije bave se identitetom, multikulturalnošću i odnosom pojedinca prema društvu, a palestinska kufiya je centralni motiv njegovog rada.

„Kada sam 2014. lansirao kolekciju World Keffiyeh Day, mnogi modni magazini odbili su da je objave“, rekao je Bekkaoui. „Tada su tvrdili da politika i moda ne idu zajedno. A onda, 2022. godine, ti isti magazini i brendovi otvoreno su podržavali Ukrajinu. Taj dvostruki standard ogolio je licemjerje industrije.“

Njegova web stranica i prodavnica danas nude cijeli spektar odjevnih predmeta, od košulja, torbi i blejzera do kaciga za motor, sve u uzorcima keffiyehe i palestinskoj simbolici. „Moji kupci dolaze iz cijelog svijeta, iz Japana, Meksika, Evrope. Ono što ih povezuje jeste svijest o svijetu i poštovanje prema naslijeđu i rukotvorinama“, kaže Bekkaoui.

Inspiracija, objašnjava on, potiče iz djetinjstva: „Palestina je oduvijek bila dio mog stvaralaštva, ne samo zbog današnjeg genocida nego i zbog 75 godina okupacije i poniženja. Moj zadatak kao umjetnika je da održim palestinsku kulturu vidljivom. To je moj način borbe.“

Bekkaoui smatra da dizajner ima društvenu odgovornost: „Ako imate platformu, dužni ste da je koristite za pravdu. Šutnja pred genocidom nije opcija.“

Na pitanje zašto modna industrija uglavnom šuti o Gazi, odgovara: „Mnogi brendovi i časopisi pripadaju velikim konglomeratima koji odlučuju šta se smije, a šta ne smije reći. Zato moda često ostaje na nivou estetike, bez društvene refleksije. Neki jednostavno ne žele da kvare iluziju luksuza i popularnosti.“

Druga generacija mladih dizajnera preuzima Bekkaouijev duh. Među njima je 24-godišnja Sylwia Nazzal iz Jordana, osnivačica Nazzal Studija, brenda koji spaja modu, etiku i aktivizam s ciljem očuvanja palestinske baštine. Njena kolekcija What Should Have Been Home (2022–2023), predstavljena u Parizu, donijela joj je međunarodnu pažnju i nagradu Franca Sozzani Debut Talent 2024.

Nazzal sarađuje s palestinskim izbjeglicama u Jordanu i izrađuje odjevne komade koji nose snažnu simboliku, sjećanje, otpor, pripadnost. „Moda može pojačati glasove, očuvati kulturu i konkretno pomoći kroz saradnje i narudžbe koje direktno podržavaju zajednice. Palestinska iskustva i identitet moraju biti u središtu, a ne predmet aproprijacije i površne komercijalne upotrebe“, kaže ona.

Svaka njena kreacija, objašnjava, „nosi priču, uspomenu, otpor i potvrdu da postojimo“. Umjetnost i moda, tvrdi, postaju alati za dokumentovanje i otpor: „To je ono što cionisti ne znaju suzbiti, umjetnost.“

Za Nazzal, moda je produžetak umjetnosti. „Galerije imaju ograničen domet, ali moda dopire do svakodnevnog života. Marama, veo, haljina, sve može postati nosilac sjećanja i otpora. Moda je most između umjetnosti i stvarnosti.“

I ona je platila cijenu: „Izgubila sam brojne poslovne prilike jer sam govorila o genocidu u Palestini. Ali to me nije slomilo. Da nije bilo tog gubitka, ne bih ni osnovala vlastiti brend tako rano. Na kraju, važniji su integritet i utjecaj od vidljivosti.“

Slično razmišlja i Hazar Jawabra, palestinska dizajnerica rođena u Umm al-Fahemu, blizu Haife. Odrasla je uz tradicionalni palestinski vez tatriz, koji je naučila od svoje bake. Danas taj vez pretvara u umjetnost otpora, spajajući tradicionalno i savremeno.

Jawabra je studirala na Bezalel akademiji u Jerusalemu, gdje je razvila prepoznatljiv stil: skulpturalne, šarene kreacije koje povezuju prošlost i sadašnjost. Njene instalacije i odjevni komadi izlagani su širom svijeta, a svi nose istu poruku: Palestina je više od rata i smrti. „Mi smo narod sa životom, radošću, kreativnošću“, rekla je jednom prilikom. „Naša kultura je bogata, a ne samo ranjena.“

Za nju, bordanje postaje metafora trajnosti, svaka nit je čin otpora, svaka šara fragment identiteta koji preživljava.

Uprkos ovim pojedinačnim otporima, većina modnih kuća ostaje nijema. Belgijski teoretičar dizajna Noam Youngrak Son u eseju Reading the Silence of the Design Industry about the Ongoing Genocide in Gaza through Financialization objašnjava taj muk kao posljedicu potpune finansijske ovisnosti industrije o investitorima, galerijama i korporativnim sponzorima. „Što je industrija više finansijalizovana, to manje ima etičkog prostora za djelovanje“, piše on.

Strah od gubitka tržišta, ugovora i publiciteta razlog je zbog kojeg mnogi modni kreatori biraju šutnju. Ipak, dvojac GmbH, Benjamin Alexander Huseby i Serhat Isik, ne dijele taj strah. Njihove objave na društvenim mrežama otvoreno osuđuju nasilje: „Prešli smo granicu riječi. Svijet posmatra kako se narod Gaze uništava bombama i glađu, dok Evropa i SAD to finansiraju. Glad nije rat, nego oružje genocida. Ne smijemo šutjeti. Govorite. Organizujte se. Izađite na ulice. Pišite svojim političarima.“

Modna industrija, poznata po samopromociji i površnosti, u ovom slučaju suočava se s vlastitim ogledalom. Kada su u pitanju Ukrajina, ekologija ili inkluzivnost, brendovi se natječu u empatiji. Ali kada se spomene Palestina dolazi tišina. Između luksuznih etiketa i političkog konformizma, samo nekolicina pronalazi način da dizajnom vrati humanost.

Za Bekkaouija, Nazzal i Jawabru, moda nije bijeg od stvarnosti, već njen odraz. Njihove marame, haljine i vezene tkanine pričaju priče koje industrija pokušava prešutjeti. Svaka nit, svaka šara i svaki komad odjeće postaje, kako bi rekla Nazzal, „dokaz da postojimo i da trajemo“. Jer ponekad, otpor nije ni oružje ni riječ, već odjevni predmet.