Nakon posljednjeg krvavog Netanyahuva pohoda festival je završio u progonstvu sljedeći sudbinu milijuna svojih sunarodnjaka. U doba okrutne šutnje vodećih svjetskih političkih i kulturnih organizacija, dok svjedočimo prelasku iz ekonomije okupacije u ekonomiju genocida, Palestine Cinema Days postaje nomadska manifestacija transnacionalne solidarnosti koja štiti palestinsku filmsku baštinu

Dina Pokrajac diplomirala je novinarstvo i politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a trenutačno je doktorandica na poslijediplomskom studiju etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s filmskom temom. Od 2019. zaposlena je u Restartu kao voditeljica Dokukina KIC i edukacijskog programa Masterclass. Umjetnička je direktorica Subversive Festivala te selektorica i koordinatorica posebnih i DoXXL programa ZagrebDoxa.

Selektorica, producentica i suradnica na nizu interdisciplinarnih kulturno-umjetničkih i edukativnih projekata s naglaskom na filmu i kritičkoj teoriji (uključujući Kino Trešnja za [BLOK], Kinematografije otpora za MSU Zagreb, Film XX i Arteria za KIC). Uredila je više od 20 knjiga iz područja filmologije, filozofije i politologije. Filmske kritike i eseji su joj između ostalog objavljeni u časopisima Hrvatski filmski ljetopis, Filmonaut i Tvrđa te na portalima Senses of Cinema, Dokumentarni.net, photogénie i Desistfilm.

Kao filmska kritičarka sudjelovala na Sarajevo Talents 2020. godine i Berlinale Talents 2021. godine. Sudjelovala u nizu međunarodnih ocjenjivačkih žirija (uključujući Berlinale, Mostru, Visions du Réel, Venice IFF, Dokufest i Doclisbou) i selekcijskih komisija te održala niz predavanja i radionica u Zagrebu, Pragu, Dublinu, Milanu, Genovi, Liverpoolu, Splitu, Madridu i Berlinu.

Prevela s engleskog knjigu Umjetnost i Tehnika autora Lewisa Mumforda te niz eseja i stručnih tekstova za razne publikacije. Dobitnica Nagrade Vladimir Vuković za najbolju novu filmsku kritičarku 2017. godine. Predsjednica Hrvatskog društva filmskih kritičara i glavna urednica portala HDFK-a Zona filma.

U organizaciji Dokukina KIC, 2. 11. 2025. godine, održana je projekcija filma Zbogom Tiberijado, palestinske redateljice Line Soualem. Film je prikazan u suradnji sa Zagreb Film festivalom i Inicijativom za slobodnu Palestinu, a u okviru Festivala Palestina Cinema Days. Tim povodom razgovarali smo s Dinom Pokrajac, voditeljicom Dokukina KIC.

BOSNA: Festival je međunarodnog karaktera, brojne su projekcije diljem svijeta koje se održavaju 2.11., na dan kad je objavljena Balfourova deklaracija. Ulaz na sve filmove je bio besplatan jer namjera je manifestacije izraz solidarnosti s Palestinom i prikaz povijesti borbe palestinskog naroda, Palestine danas. Glas Palestine, glas istine, uvijek utišavan, čuje se kroz filmsku priču. Velika je to ideja koja je zaživjela u brojnim zemljama svijeta. Gdje i kad je osnovan festival, tko ga je pokrenuo, koji su počeci ove priče?

POKRAJAC: Festival Palestine Cinema Days osnovan je 2014. u Ramali, a od 2023. održava se izvan Palestine. Festival je pokrenula neprofitna organizacija Filmlab Palestine koja crpi inspiraciju iz osobnih iskustava svojih osnivača koji su osnaživali mlade Palestince i Palestinke u izbjegličkim kampovima kroz filmske radionice i produkcijske laboratorije. Sa svojim kredom „Emancipatorna filmska kultura u, iz i za Palestinu“, Filmlab Palestine teži promicanju, oživljavanju i širenju filma kao jednog od najučinkovitijih audiovizualnih alata za samoizražavanje, pripovijedanje i očuvanje kolektivnog pamćenja.

Festival je pokrenut u zemlji koja nema vlastitu nezavisnu filmsku industriju iz želje da se nadvlada izoliranost palestinske filmske zajednice te omogući povezivanje s regionalnim i međunarodnim filmskim akterima. No nakon posljednjeg krvavog Netanyahuva pohoda festival je završio u progonstvu sljedeći sudbinu milijuna svojih sunarodnjaka. U doba okrutne šutnje vodećih svjetskih političkih i kulturnih organizacija, dok svjedočimo prelasku iz ekonomije okupacije u ekonomiju genocida, Palestine Cinema Days postaje nomadska manifestacija transnacionalne solidarnosti koja štiti palestinsku filmsku baštinu i u suradnji s pojedincima i kolektivima diljem svijeta izrađuje kartografiju otpora iz očuvanih palestinskih arhiva.

BOSNA: Festival je krenuo na put oko svijeta 2023. godine. To je godina kad je počeo izraelski napad na Gazu. Koja je njegova misija? Gdje se sve održavaju projekcije? Na kojim kontinentima?

POKRAJAC: Dvije godine nakon što je otpočeo genocidni rat u Gazi i nakon što je proglašeno tobožnje primirje, koje nažalost samo prikriva nastavak kolonijalne ekspanzije i opresije nad Palestincima i Palestinkama, u manifestaciji je sudjelovalo 94 zemalja, 425 gradova i 700 kina, a održano je 1043 filmskih projekcija i kino-događaja na svim kontinentima. Od Kolumbije i Kube, preko Nepala i Gane, do Japana i Novog Zelanda palestinska borba ukazala se na velikim platnima nezavisnih kina, kulturnih centara, sveučilišta, a ponegdje i u privatnoj inicijativi snalažljivih pojedinaca. Gotovo sve projekcije popraćene su i razgovorima s palestinskim filmašima, aktivistima i predstavnicima dijaspore koja broji više od 7 milijuna pripadnika rasutih po svim kutovima svijeta. Dijelile su se emocije, refleksije, osobna i kolektivna iskustva te se u sveopćem crnilu pokušavalo imaginirati svijet u kojem rasni kolonijalni kapitalizam, imperijalistički teror i nepravda više neće biti opće mjesto.

BOSNA: Tko su autori? Tema je Palestina. Kako nastaju filmovi?

POKRAJAC: U doba kojim dominira pokretna slika zamislite da nikad niste imali mogućnost vidjeti na filmu mjesto iz kojeg dolazite. Tijekom 1960-ih i 1970-ih osnovana je Palestinska filmska jedinica unutar PLO-a s ciljem bilježenja ratnih stradanja i strategija otpora te kontriranja dominantnom zapadnjačkom uokvirivanju okupacije palestinskog teritorija kao neizbježnog i opravdanog „sukoba“. Palestinski filmski arhiv sadržavao je više od stotinu filmova koji su prikazivali svakodnevno preživljavanje i borbu palestinskog naroda, a uništen je 1982. godine tijekom izraelske opsade Beiruta. Izraelska apartheid država od samih početaka sustavno je uništavala palestinsku filmsku povijest. Nova generacija palestinskih filmaša i filmašica stoga iznimno važnim shvaća pravo na prikazivanje i naraciju vlastitih sudbina kroz medij filma. Kako bi dočarali svu kompleksnost egzistencije unutar palestinskih teritorija i u dijaspori često kombiniraju arhivistički poriv za temeljitom i brižnom dokumentacijom zaboravljenih sjećanja i nevidljivih priča sa snolikim i čuvstveno slojevitim pripovijedanjem na tragu magičnog realizma.

BOSNA: Kad je festival došao u Zagreb, u čijoj organizaciji?

POKRAJAC: Prošle godine Dokukino KIC bilo je jedino hrvatsko kino koje se odazvalo pozivu organizatora Filmlab Palestine iz Ramale za sudjelovanjem u globalnoj manifestaciji koja kroz filmsku formu iskazuje solidarnost s palestinskim narodom i preobražava kino u mjesto otpora. 2024. prikazali smo dva nefikcijska filmska uratka palestinskih filmaša. Film ceste Uljezi Khaleda Jarrara bilježi svakodnevne muke Palestinaca najrazličitijih životnih iskustava u potrazi za načinima prolaska kroz izluđujuće komplicirane prepreke. Naila i pobuna prati izvanredno putovanje Naile Ayesh i snažne zajednice žena na prvim linijama, čije se priče provlače kroz najizraženiju, nenasilnu mobilizaciju u palestinskoj povijesti, Prvu Intifadu kasnih 1980-ih. U sklopu manifestacije ugostili smo i dvije palestinske aktivistice koje trenutno žive i rade u Sloveniji.

Bile su to politologinja, međukulturna trenerica i istraživačica Samar Zughool, koja je magistrirala na temu ženskih prava i reforme javnih politika nakon Arapskog proljeća, te socijalna radnica Etaf Abdelrahman, koja je radila u srednjoj školi u pojasu Gaze. Obje su iz svojeg osobnog i profesionalnog iskustva govorile o raznolikim ulogama palestinskih žena u borbi za oslobođenje. U 2025. povezali smo se sa Zagreb Film Festivalom te zajednički organizirali hrvatsku dionicu Palestine Cinema Days u Dokukinu KIC a primale su se i donacije za Inicijativu za slobodnu Palestinu.

BOSNA: Film Zbogom Tiberijado, nedavno prikazan u Dokukinu KIC dobio je brojne nagrade na svjetskim filmskim festivalima. O čemu govori?

POKRAJAC: U filmu pratimo palestinsku glumicu Hiam Abbass koju domaća publika najviše pamti po ulozi maćehe u hvaljenoj satiričnoj TV-seriji Nasljeđe. Napustivši svoje selo kako bi slijedila svoj san da postane glumica Hiam je za sobom ostavila majku, baku i sedam sestara. Trideset godina kasnije, njezina kći i redateljica Lina vraća se s njom na putovanje kroz nestala mjesta rasuta po sjećanjima četiriju generacija odvažnih Palestinki. Ovaj poetičan i intiman film nadilazi granice njihove obiteljske kuće, kako bi ispitao tugu, identitet i energiju koja nas tjera da pronađemo sebe. Nježan je to no otporan film o ženama i mjestima koja su ih stvorila, koji se kreće kroz tjeskobu i čežnju, do oprosta i pomirenja.

Bez mržnje, ali ne i bez tinjajućeg bijesa, film problematizira apatridski život i konfrontira se s raskidom i traumom egzila. Jer kako pronaći svoje mjesto – u svakom smislu – kada si protjeran iz svoje domovine, iz svoje obitelji? Redateljica filigranski isprepliće vlastite obiteljske priče koje su se prenosile kroz četiri generacije, stavljajući u prvi plan iscjeliteljsku moć pripovijedanja, dok u njenoj pozadini odzvanja tragična povijest Palestine.

BOSNA: Osim filmskih projekcija, održavaju li se u Hrvatskoj, u Zagrebu ili drugdje još kakve aktivnosti vezane za Palestine Cinema Days?

POKRAJAC: U suradnji s Inicijativom za slobodnu Palestinu uz filmsku projekciju organizirali smo i razgovor u kojem su sudjelovale Layla Al Rajabi Šoštarac, palestinska Hrvatica i hrvatska Palestinka te dr. sc. Emina Bužinkić istraživačica na Institutu za razvoj i međunarodne odnose (IRMO). Layla je sa publikom podijelila svoje intimno iskustvo palestinske egzilantice i odsustva empatije s kojim se često susreće u Hrvatskoj, iako je u njoj provela cijeli život. Njen je otac, naime, došao ovdje studirati kroz program stipendiranja stranih studenata iz Afrike, Azije i Latinske Amerike koji je unutar Pokreta Nesvrstanih prakticirala Jugoslavija. Laylina je obitelj raspršena između Palestine i Hrvatske te nam je kroz svoju emotivnu priču dočarala otpore, mirise, teksture i boje palestinske zemlje i njenih prekaljenih boraca i borkinja.

Osim u Zagrebu manifestacija Palestine Cinema Days održala se, koliko mi je poznato, i u Šibeniku. Šibensku projekciju dokumentarca A State of Passion redateljskog dvojca Carol Mansour i Mune Khalidi o kirurgu Ghassanu Abu Sittahu organizirala je Kulturna udruga Fotopoetika, uz podršku Udruge Kolektiv 4B. Također 23. Zagreb Film Festival koji je trenutno u tijeku donosi bogat izbor palestinskih filmova – primjerice dokudramu Glas Hind Rajab koja supostavljanjem stvarnih audiosnimaka i dramatizirane izvedbe, tematizira potresno ubojstvo djevojčice Hind Rajab od strane izraelske vojske iz perspektive volontera Crvenog polumjeseca u Palestini. Obilježava se i Međunarodni dan solidarnosti s palestinskim narodom, što nosi čitav niz aktivnosti uključujući i prosvjed.