Zavisnost od ekrana više nije metafora nego dijagnoza. Sve više roditelja, učitelja i psihologa širom svijeta ujedinjuje se u pokretu protiv pretjerane upotrebe pametnih telefona kod djece i adolescenata. Posljedice su već vidljive: uništeni međuljudski odnosi, pad koncentracije u školama, gubitak empatije i ovisnost o digitalnim stimulansima. A ono što još nije u potpunosti istraženo, dugoročni psihički efekti, izaziva sve veću zabrinutost.

Nakon više od jedne decenije nekritičnog prihvatanja tehnologije kao “spasonosnog” alata za svaku situaciju, mnogi roditelji danas podižu glas. Njihova Biblija postala je knjiga američkog psihologa Jonathana Haidta, “Anxious Generation” (Anksiozna generacija), koja dokumentuje kako je digitalno djetinjstvo stvorilo generaciju djece s ozbiljnim emocionalnim i socijalnim deficitima.

Pod Haidtovim utjecajem, širom svijeta se formiraju pokreti poput Smartphone Free Childhood, The Balance Project, Fairplay i Screen Time Action Network, inicijative koje okupljaju hiljade roditelja odlučnih da djeci vrate djetinjstvo oslobođeno ekrana. Najaktivniji su u Francuskoj, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama, gdje su pokrenute i kolektivne tužbe protiv tehnoloških giganata iz Silicijske doline zbog štetnih posljedica društvenih mreža.

Društveni pritisak, kažu, postao je neizdrživ. Iako mnogi roditelji ne žele djetetu dati pametni telefon, priznaju da popuštaju “jer svi drugi imaju”. U Velikoj Britaniji, jedno od troje sedmogodišnje djece posjeduje smartphone, a do 13. godine  čak 97 posto tinejdžera.

U Italiji se otpor digitalnoj ovisnosti pretvara u organizovani pokret. Stefania Garassini, profesorica Katoličkog univerziteta u Milanu i članica inicijative Patti Digitali, objašnjava: „Riječ je o sporazumima među roditeljima i zajednicama koji dogovorno odlučuju kada djeca mogu dobiti svoj prvi telefon. Više ne nakon Prve pričesti, nego tek po završetku osnovne škole. Za društvene mreže, prag je postavljen na 16 godina.“

U Italiji je Ministarstvo obrazovanja zabranilo korištenje telefona u osnovnim i srednjim školama, a uskoro i u gimnazijama. Istovremeno, u parlamentu se razmatra bipartisan prijedlog zakona koji bi, po uzoru na Francusku, podigao minimalnu dob za pristup društvenim mrežama na 15 godina.

Najstroži primjer dolazi iz Australije, gdje je od 2024. na snazi zakon koji zabranjuje društvene mreže prije 16. godine. U Velikoj Britaniji se pak vodi snažna kampanja “no phone”, koju predvodi glumica Sophie Winkleman, poznata i kao Lady Frederick Windsor, rođaka kralja Charlesa III. „Uticaj pametnih telefona na mentalno i fizičko zdravlje djece je ogroman i višeslojan,“ upozorava Lady Sophie. „Mislim da više nije moguće učiniti ove uređaje sigurnima za naše sinove i kćeri.“

Njen pokret traži škole potpuno bez ekrana, tzv. screen-free schools, gdje učenici osam sati dnevno mogu disati bez notifikacija. Psiholozi podržavaju ovu ideju: „Djeca s razvijajućim mozgom trebaju prave ljudske veze“, kaže Susan Lowndes Marques iz Ergo Educationa. „Digitalno obrazovanje, pokazalo se, u najboljem slučaju ima slab učinak a u najgorem, razara koncentraciju i kognitivne sposobnosti.“

Nakon godina u kojima je pametni telefon bio “idealna dadilja”, sada izaziva strah. Djeca ostavljena sama s ekranom ulaze u svijet bez granica: izazovi s TikToka, cyber-nasilje, seksualni predatori i sadržaji neprimjereni uzrastu. „Naši sinovi i kćeri se nesvjesno kreću digitalnim lunaparkom punim lažnih uzbuđenja, zavisnosti i paranoje“, piše italijanski psihijatar Franco De Masi, autor knjige „No Smartphone“.

Upozorava da kompulzivno korištenje telefona stvara „skakavčev mozak“, um stalno preplavljen impulsima, nesposoban da se zaustavi ili fokusira. „Roditelji moraju učestvovati u životu svoje djece. Mnogi to ne čine jer su i sami ovisni. Djeca ih samo oponašaju“, kaže De Masi.

Podaci istraživanja pokazuju razmjere problema: polovina mladih koristi telefon čim se probudi, dok ga 22 posto provjerava i tokom noći. Više od 50 posto priznaje da ga koristi za stolom, iako u manjem broju slučajeva redovno, što ukazuje da ipak postoje pokušaji porodičnih pravila.

Sociolog Marco Gui s Univerziteta Milano-Bicocca upozorava na novu fazu: “Dok još raspravljamo o tabletima i mrežama, na scenu stupaju generativne aplikacije umjetne inteligencije, nove, zavodljive i još manje razumljive. Djeca već koriste chatbotove poput ‘Honey’ iz platforme Grok Elona Muska, namijenjene čak i razgovorima seksualne prirode. Ove tehnologije su nepredvidive i vrlo privlačne jer su uvijek dostupne i podržavaju korisnika.”

Kako odgovoriti? Neki roditelji eksperimentalno uvode dumbphone, obične telefone koji služe samo za pozive i poruke. Fenomen se širi i među mladima; čak je i reper Kendrick Lamar lansirao svoj model “retro telefona” u limitiranom izdanju. Sve više porodica ponovno instalira fiksne telefone kod kuće, ne iz nostalgije, nego da bi ponovo čuli ljudski glas bez filtera i emotikona. “Tehnologija sama po sebi nije neprijatelj”, kaže sociolog Gui. “Problem je u tome što smo izgubili mjeru. Ako se roditelji slože i postave zajednička pravila, moguće je vratiti kontrolu.”

Ono što se danas događa nije retro moda, nego početak nove kulturne revolucije. Kao što je pušenje u učionicama nekad bilo normalno, a danas nezamislivo, tako bi i telefon na školskim klupama uskoro mogao postati društveno neprihvatljiv. “Potrebna je kulturna promjena”, kaže Grollo. “Zamislite parkove bez telefona, škole bez ekrana, porodice koje za stolom razgovaraju. Osamdeset posto problema koji danas postoje među adolescentima ne bi postojalo bez smartphonea.”

Jer djetinjstvo je prekratko da bi ga proveli pred ekranom.

IZVOR: Panorama