Odisejevo putovanje od Troje do Itake u Odiseji je sve samo ne ravna linija. To je epski cik-cak kroz oluje, iskušenja, božanske zamjerke i egzistencijalne prijetnje. Umjesto da se vrati za nekoliko sedmica, on provodi deceniju lutajući.
Negdje između heroja i prevaranta, porodičnog čovjeka i ženskara, kralja i krivotvoritelja, Odisej je jedna od najkompleksnijih figura antičke književnosti. U Ilijadi, on je mozak iza Trojanskog konja.
U Homerovoj Odiseji, on je protagonist desetogodišnjeg putovanja kući – putovanja na kojem se susreće s bogovima, čudovištima, iskušenjima i dubokim moralnim dilemama. Sljedeće godine bit će junak novog epa Christophera Nolana, a glumit će ga Matt Damon.
Odisejevo putovanje od Troje do Itake u Odiseji je sve samo ne ravna linija. To je epski cik-cak kroz oluje, iskušenja, božanske zamjerke i egzistencijalne prijetnje. Umjesto da se vrati za nekoliko sedmica, on provodi deceniju lutajući.
Nasukan je od strane nimfi, odupire se sirenama i gleda kako njegova posada gine jedan po jedan. Svaka stanica testira ne samo njegovu duhovitost već i sam njegov osjećaj za sebe.
Odiseja nije priča o plemenitoj upornosti. To je studija preživljavanja. Odisej vara, prerušava se i zapliće se u moralno sive romantične veze sa čarobnicom (Kirke), nimfom (Kalipso) i princezom (Nausikaja). To često čini kao strateg, a ponekad i kao voljni učesnik.
U Homerovom svijetu, nevjera je alat za preživljavanje. Odisej ne preživljava kroz moralnu jasnoću, već kroz svoju moralnu agilnost. Njegova odanost supruzi Penelopi (koju navodno glumi Anne Hathaway u novoj adaptaciji) je longitudinalna, a ne linearna. Njegov kompas je uvijek usmjeren na povratak na Itaku, iako ne uvijek u pravoj liniji.
Da li bi ova fleksibilnost prošla modernu etičku provjeru? Vjerovatno ne. Ali ono što ga je učinilo uspješnim nije bio moralni integritet – već njegova sposobnost da se snađe u svakoj situaciji, čak i ako je to značilo kršenje pravila.
Dok se Odisej prilagođava, Penelopa istrajava sa strateškom otpornošću. Dvadeset godina odbija od udvarače vještim taktikama odugovlačenja. Izbjegava ih tkajući i odmotavajući pogrebni pokrov za oca svog muža, Laerta. To je prkosna, usporena kampanja otpora, vođena koncem i tišinom.
Ako Odisej upravlja vanjskim čudovištima, Penelopa vlada domaćim bojnim poljem. Njena vjernost u odsustvu muža je namjerna, politička i pronicljiva. U patrijarhalnom svijetu, njena moć leži u pauzi. Njena priča je priča o emocionalnom radu i strateškom preživljavanju.
Odiseja je drevno remekdjelo nelinearnog pripovijedanja. Počinje usred radnje i koristi ugniježđene narative, flešbekove i promjenjive glasove. Odisej priča veliki dio svoje priče, preoblikujući događaje iz svoje perspektive i preoblikujući sebe unatrag. Sjećanje postaje montaža. Istina se savija pred nužnošću. Činjenica i fikcija se stapaju jedna u drugu.
Homer ne priča samo priču – on konstruira lavirint. Odiseja anticipira razlomljene oblike modernističke književnosti i filma, gdje je identitet nestabilan, a samo vrijeme podložno promjenama.
Kada se Odisej konačno vrati na Itaku, prerušen u prosjaka i tiho procjenjujući olupinu svog broda, to nije romantični vrhunac. To je proračunati rizik. Penelopa se ne onesvijesti; ona iskušava. Tek kada prođe njen test intimnog znanja – reaguje ogorčeno kada ona predloži da se njihov krevet, koji je sagradio oko žive masline – ona popusti. Njihov ponovni susret nije holivudski zagrljaj, već oprezno pregovaranje.
Da, to signalizira obnovu. Ali i nepovjerenje, traumu i međusobno testiranje. Povratak kući, kao i preživljavanje, je kompliciran.
Odisej nije besprijekoran junak. On je preživjeli koji pregovara s čudovištima, raspravlja s bogovima i puzi kući prerušen u prosjaka. Čovjek oblikovan koliko lukavstvom toliko i posljedicama.
Da li bi Odisej položio moderni ispit iz etike? Sigurno ne. Da li bi šarmirao profesora, okrenuo pitanje i ipak izašao s peticom? Apsolutno. Neke priče opstaju ne zato što su istinite, već zato što su ih ispričali preživjeli.
Izvor: The Coversation
