Uslijedili su masovni protesti, diplomatski sukobi i bojkot danskih proizvoda. Saudijska Arabija, Libija i Sirija povukle su ambasadore iz Kopenhagena. U februaru 2006. izbili su nasilni protesti u više zemalja, a ambasade Danske i drugih evropskih država napadnute su u Damasku i Bejrutu. Neredi su odnijeli desetine života, dok je stotine ljudi povrijeđeno.

Nakon što je u danskom listu Jyllands-Posten 30. septembra 2005. godine objavljeno 12 crteža čiji su autori željeli u vidu karikature prikazati poslanika Muhammeda, rasplamsala se jedna od najvećih globalnih kriza na relaciji Zapad – muslimanski svijet u novijoj historiji. Objavljene pod izgovorom testiranja granica slobode govora, karikature su za muslimane predstavljale duboku uvredu, jer je svako prikazivanje poslanika, ne samo Muhammeda, a. s., u islamu zabranjeno, a crteži su bili obojeni stereotipima koje su vjernici doživjeli kao stigmatizaciju čitave religije.

Neki su crteži bili neutralni, dok su ostali predstavljali direktnu porovokaciju, koju muslimani nisu mogli drugačije razumjeti nego kao uvredu. Najpoznatiji među njimaprikazuje poslanika Muhammeda s upaljenom bombom umjesto turbana. Ovaj crtež bio je protumačen kao direktno vrijeđanje vjere i Poslanika i kao poistovjećivanje islama i muslimana s terorizmom.

Prve reakcije stigle su iz islamskih zajednica u Danskoj, da bi se vrlo brzo proširile na gotovo cijeli muslimanski svijet. Uslijedili su masovni protesti, diplomatski sukobi i bojkot danskih proizvoda. Saudijska Arabija, Libija i Sirija povukle su ambasadore iz Kopenhagena. U februaru 2006. izbili su nasilni protesti u više zemalja, a ambasade Danske i drugih evropskih država napadnute su u Damasku i Bejrutu. Neredi su odnijeli desetine života, dok je stotine ljudi povrijeđeno.

U evropskoj javnosti otvorila se debata: da li je riječ o legitimnom izražavanju mišljenja ili o svjesnom vrijeđanju jedne vjerske zajednice? Danska vlada odbila je da se izvini, pozivajući se na slobodu medija, ali je istovremeno izrazila žaljenje zbog povrijeđenih osjećaja muslimana.

Nametnulo se logično pitanje: gdje završava sloboda govora, a gdje počinje odgovornost da se ne vrijeđaju temeljna vjerovanja drugih? Dok su jedni tvrdili da se sloboda izražavanja mora braniti po svaku cijenu, drugi su upozoravali da ona ne smije biti izgovor za širenje netrpeljivosti i predrasuda.

Karikature su nekoliko puta ponovo objavljivane, svaki put izazivajući nove talase protesta i zaoštravanja odnosa. Danska i sami karikaturisti postali su meta prijetnji, a crtač Kurt Westergaard godinama je živio pod policijskom zaštitom.

Najpoznatiji nastavak priče dogodio se u Francuskoj. Satirični nedjeljnik Charlie Hebdo više puta je ponovo objavljivao karikature, insistirajući da to čini u ime slobode govora i prava na ismijavanje svih religija. Taj potez doveo je do žestokih reakcija – od diplomatskih nota islamskih zemalja do prijetnji nasiljem.

Vrhunac sukoba dogodio se 7. januara 2015. godine, kada su dvojica naoružanih napadača upala u redakciju Charlie Hebdoa i ubila 12 ljudi, među njima glavnog urednika i neke od karikaturista lista. Napad je potresao Francusku i Evropu, a milioni ljudi izašli su na ulice pod sloganom „Je suis Charlie“, izražavajući solidarnost sa ubijenima i odbranu “slobode izražavanja”.

Ovaj slučaj ostavio je trajne posljedice u međunarodnim odnosima i javnom diskursu. Postao je simbol sukoba između dva principa: zapadnog poimanja slobode govora kao apsolutne vrijednosti i muslimanskog zahtjeva za poštivanjem vjerskih svetinja.