Prema podacima koje je američko Ministarstvo rata dostavilo Kongresu, samo u prvih šest dana dodatni vojni troškovi iznosili su 11,3 milijarde dolara. Ako se ta dinamika projektuje na preostali period, ukupni troškovi za Washington već se približavaju cifri od 30 milijardi eura

Operacija „Epski bijes“ (Epic Fury) već u prvih dvanaest dana ratovanja koštala je Sjedinjene Američke Države 16,5 milijardi dolara. Izrael se suočava s gotovo identičnim iznosom. Riječ je o najskupljem sukobu u posljednjih nekoliko decenija, čija će konačna ekonomska faktura zavisiti isključivo od dužine trajanja neprijateljstava.

Iako su ljudske žrtve i stradanja nenadoknadivi, finansijski teret koji su preuzele dvije zemlje koje su prije 19 dana pokrenule ofanzivu već sada ozbiljno ugrožava njihovu fiskalnu stabilnost.

Prema podacima koje je američko Ministarstvo rata dostavilo Kongresu, samo u prvih šest dana dodatni vojni troškovi iznosili su 11,3 milijarde dolara. Ako se ta dinamika projektuje na preostali period, ukupni troškovi za Washington već se približavaju cifri od 30 milijardi eura.

Izvještaji koje je Trumpova administracija otkrila iza zatvorenih vrata, a koje je kasnije objavio „The New York Times“, oslikavaju razmjere finansijskog ponora u koji tone američki budžet. Ništa manje dramatična situacija nije ni u Izraelu, mada su tamošnji izvori finansiranja znatno netransparentniji.

Tel Aviv se u velikoj mjeri oslanja na vanjsku pomoć, prvenstveno iz SAD-a, ali i na privatne donacije koje, prema nekim procjenama, dostižu između pet i 10 milijardi dolara mjesečno. Finansiranje sukoba na više frontova, u Gazi, Libanu, Jemenu, dijelovima Iraka i direktno protiv Irana, stvara asimetričan ekonomski pritisak. Naime, izraelski odbrambeni projektili, neophodni za presretanje, višestruko su skuplji od dronova koje lansira Teheran.

Ovakva situacija natjerala je vladu Benjamina Netanyahua na nepopularne mjere. Povećanje poreza pokazalo se nedovoljnim za finansiranje ratne mašinerije zemlje od svega deset miliona stanovnika, što je dovelo do naglog rasta javnog duga. Izrael je bio prisiljen izaći na tržište s ratnim bonovima koji nude prinos veći od 5,5 posto, što je dvostruko više od stope inflacije. Vanredni vojni budžet od 13 milijardi dolara samo je dodatak na inicijalnih 34,6 milijardi predviđenih za odbranu, što čini rekordnih 8,8 posto BDP-a.

Međunarodni monetarni fond (MMF) već je upozorio na opasnost od regionalnog širenja sukoba. Napadi na Iran i Liban uzrokovali su porast premija rizika, ograničenja u proizvodnom sektoru, pad povjerenja investitora i rastuću inflaciju. Prema procjenama Ministarstva finansija koje prenosi list „Haaretz“, izraelska ekonomija gubi oko 2,9 milijardi dolara svake sedmice dok poslovanje stoji. Ukoliko sukob potraje duže od mjesec dana, gubici bi mogli premašiti 12 milijardi dolara, ne računajući direktne troškove same borbe koji iznose između 485 i 647 miliona dolara dnevno.

Sjedinjene Američke Države nastavljaju trend uspostavljen još od Korejskog rata pedesetih godina prošlog vijeka, finansiranje vojnih operacija isključivo povećanjem javnog duga. Za razliku od Drugog svjetskog rata, kada su troškovi pokrivani povećanjem poreza i masovnom prodajom ratnih obveznica građanima, današnji troškovi „Epskog bijesa“ idu direktno na teret američkog duga koji već premašuje 38 biliona dolara (preko 105 posto BDP-a).

Trumpova administracija će biti primorana tražiti od Kongresa suplementarni budžet od nekoliko desetina milijardi dolara. Međutim, Bijela kuća se suočava s ozbiljnim otporom demokrata, ali i dijela republikanaca, koji bi mogli otežati odobravanje novih sredstava. Podaci koji su procurili s brifinga u Kongresu pokazuju zastrašujuću potrošnju: samo na municiju u prva dva dana rata potrošeno je 5,6 milijardi dolara.

Centar za strateške i međunarodne studije (CSSI) iz Washingtona navodi da su, nakon municije, najveće stavke gubici u borbi i oštećenja infrastrukture, što je u prvih šest dana iznosilo 1,4 milijarde dolara. Ipak, analitičari primjećuju da su dnevni troškovi opali nakon početne faze. Dominacija u zračnom prostoru omogućila je koaliciji korištenje jeftinije municije kratkog dometa, dok je intenzitet iranskih napada dronovima opao. Teheran se, prema procjenama, priprema za dugotrajni rat iscrpljivanja, vjerujući da će protok vremena umanjiti podršku američke javnosti sukobu i suzbiti unutrašnju opoziciju u samom Iranu.

Sekretar za rat Peter Hegseth potvrdio je promjenu taktike: dok je na početku dominiralo skupo oružje dugog dometa, do 14. dana rata ono je činilo svega jedan posto korištene municije. Razlika u cijeni je drastična, dok jedan projektil „Tomahawk“ košta oko 3,5 miliona dolara, bomba BLU-110 opremljena JDAM kompletom za navođenje košta manje od 100.000 dolara, a postiže sličnu preciznost pri udaru na ciljeve.

Uprkos ovoj optimizaciji troškova, analitičari CSSI-ja procjenjuju da će rat nastaviti da crpi oko 500 miliona dolara dnevno iz američkog budžeta. Bez značajne promjene na terenu ili vanjskog faktora koji bi prekinuo sukob, ekonomska iscrpljenost mogla bi postati jednako opasan protivnik kao i neprijateljske snage.

Dužina trajanja rata u regiji ostaje jedina prava nepoznanica, ali dosadašnja računica jasno pokazuje da su Washington i Tel Aviv ušli u sukob koji bi ih mogao koštati mnogo više nego što su njihovi budžeti spremni da podnesu. Pitanje „ko će ovo platiti“ polako prestaje biti retoričko i postaje centralna tema političkih debata s obje strane Atlantika. Jedno je sigurno, ceh će na kraju platiti poreski obveznici, dok će se teret duga prebaciti na generacije koje tek dolaze.