Grad je bio okružen sa svih strana: po brdima je bilo raspoređeno na stotine minobacača i tenkova nekadašnje JNA, koji su kasnije prešli u ruke Vojske Republike srpske. Prosječno je svakog dana na Sarajevo padalo 329 granata, a na današnji dan 1993. godine palo bačeno ih je 11 puta više od prosjeka.

Sarajevo, 22. juli 1993. – dan koji će ostati upisan crnim slovima u historiju grada. Tog kobnog dana, pod opsadom srpskih snaga, na Sarajevo je ispaljeno rekordnih 3.777 granata, čime je postavljen najstrašniji dnevni bilans razaranja tokom cijele četverogodišnje opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine.

Najveću štetu pretrpjeli su civilni, kulturni i vjerski objekti. Granate nisu birale mete: padale su na bolnice, škole, historijske spomenike, porodične kuće i mjesta gdje su se građani okupljali u potrazi za hranom i vodom.

Opsada Sarajeva, koja je trajala od 5. aprila 1992. do 29. februara 1996. godine, bila je najduža opsada jednog glavnog grada u modernoj historiji ratovanja – ukupno 1.425 dana. Grad je bio okružen sa svih strana: po brdima je bilo raspoređeno na stotine minobacača i tenkova nekadašnje JNA, koji su kasnije prešli u ruke Vojske Republike srpske. Prosječno je svakog dana na Sarajevo padalo 329 granata, a na današnji dan palo bačeno ih je 11 puta više od prosjeka.

Napadi nisu zaobilazili ni najosjetljivije ciljeve. Gađane su bolnice, porodilišta, muzeji, škole i zgrade javnih službi. Mnoge građevine poput Vijećnice, Olimpijskog muzeja, zgrade lista Oslobođenje i mnogih drugih, nestale su u plamenu i ruševinama. Prema poslijeratnim istraživanjima, tokom opsade ubijeno je više od 11.500 Sarajlija, od čega 1.601 dijete, dok je više od 50.000 ljudi ranjeno.

Građani Sarajeva nisu ubijani samo granatama nego i snajperskim hicima s okolnih brda. Zločinci sui h gađali dok prelaze ulicu, idu po hljeb, u školu. Pored svakodnevnog stradanja, opsada Sarajeva bila je svojevrsni test ljudske izdržljivosti. Stanovnici su danonoćno preživljavali bez struje, vode, grijanja i osnovnih sredstava za život.

Najpotresnija je činjenica da je Mirsada Durić, posljednja žrtva opsade Sarajeva, ubijena 9. januara 1996., nakon što je mir već odavno bio potpisan. U napadu na tramvaj kod Zemaljskog muzeja – prvog dana nakon što je javni prijevoz ponovno pokrenut poslije potpisivanja mirovnog sporazuma, ranjeno je još 19 civila.

Za zločine nad građanima Sarajeva, Haški tribunal je na doživotnu kaznu zatvora osudio Stanislava Galića, komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a, dok je njegov nasljednik Dragomir Milošević osuđen na 29 godina zatvora. U presudama Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću navedeno je da su, između ostalih zločina, krivi i za opsadu i granatiranje Sarajeva. Ipak, pravda je tek djelimično zadovoljena jer mnogi zločinci koji su granatama i snajperima ubijali Sarajlije još nisu procesuirani.