Nije bilo dileme ko je glavni korisnik 27. amandmana. General Asim Munir, načelnik pakistanske vojske, već je godinama najsnažnija figura u državi. Sada, međutim, njegovi ovlasti postaju gotovo bez presedana. Munir će nadzirati ne samo kopnenu vojsku, već i mornaricu i zračne snage. Njegov petogodišnji mandat počinje iznova, uz mogućnost daljeg produženja, što otvara mogućnost da ostane na čelu vojske najmanje još jednu deceniju. Uz to, dobio je doživotni imunitet od krivičnog gonjenja

Pakistanski ustav iz 1973. godine pretrpio je mnoge udare. Iako je prvobitno zamišljen kao temelj demokratije, već nakon nekoliko godina počeo je ciklus amandmana koji su legalizirali vojne udare i diktature. Posljednjih petnaest godina djelovalo je kao da je zemlja, barem formalno, vraćena nekoj vrsti civilne vlasti. No to se promijenilo prošlog mjeseca. Dok je parlament u žurbi usvajao 27. ustavni amandman, kritičari i analitičari ocijenili su ga “ustavnim udarom” koji bi mogao trajno učvrstiti dominaciju vojske nad Pakistanom.

“U Pakistanu sada nema ustava. Nema sudstva. Nema društvenog ugovora. Ovaj amandman je neoprostiv zločin protiv zemlje”, poručio je Mahmood Khan Achakzai, predsjedavajući opozicionog saveza Tehreek Tahafuz Ayeen-e-Pakistan. “Proglasili su jednog čovjeka kraljem iznad svih.”

Nije bilo dileme ko je glavni korisnik 27. amandmana. General Asim Munir, načelnik pakistanske vojske, već je godinama najsnažnija figura u državi. Sada, međutim, njegovi ovlasti postaju gotovo bez presedana. Munir će nadzirati ne samo kopnenu vojsku, već i mornaricu i zračne snage. Njegov petogodišnji mandat počinje iznova, uz mogućnost daljeg produženja, što otvara mogućnost da ostane na čelu vojske najmanje još jednu deceniju. Uz to, dobio je doživotni imunitet od krivičnog gonjenja.

Amandman je protumačen i kao direktan udar na već oslabljen pravosudni sistem. Novi ustavni sud, u kojem će sudije birati vlada, zamjenjuje Vrhovni sud. Nekoliko visokih sudija podnijelo je ostavke, tvrdeći da je posljednja brana protiv zloupotreba izvršne vlasti i vojnog vrha uništena. “Ovo je vojna vladavina, ratno stanje drugim imenom”, rekao je Ayyaz Mallick, predavač na Univerzitetu u Liverpoolu koji se bavi Pakistanom. “Tokom ranijih perioda vojne vladavine vidjeli smo precizno iste mehanizme.”

Upozorenja su došla i od visokog komesara UN-a za ljudska prava Volkera Türka, koji je naglasio da amandman može imati “dalekosežne posljedice po demokratiju i vladavinu prava”.

Nakon izbora 2024. obilježenih optužbama za namještanje rezultata i političku pristrasnost, pakistanska vladajuća koalicija djeluje slabo i nelegitimno, u potpunosti oslonjena na Munirovu podršku, ono što Mallick naziva “vojnim respiratorom”.

Munirova popularnost značajno je porasla nakon izbijanja neprijateljstava s Indijom u maju, kada su obje zemlje razmijenile dronovske i raketne napade. Pakistan je tvrdio da je oborio nekoliko indijskih letjelica, što je Munir proglasio pobjedom, potičući talas militarizma i nacionalnog zanosa. Sukobi s Indijom predstavljali su “božji dar” za Munira, smatra Mallick, a general je unaprijeđen u čin generala sa pet zvjezdica.

Uslijedio je i pokušaj profiliranja kao državnika. Nakon što je Pakistan nominirao Donalda Trumpa za Nobelovu nagradu za mir zbog njegove navodne uloge u smirivanju tenzija s Indijom, Munir je tokom dvije posjete Washingtonu imao dva sastanka s američkim predsjednikom, što je za Islamabad, koji je godinama bio praktično izoliran iz Bijele kuće, predstavljalo izuzetan diplomatski pomak. U medijima se govorilo o Trumpovom “omiljenom feldmaršalu”. Munir je igrao ključnu ulogu i u sklapanju značajnog odbrambenog pakta sa Saudijskom Arabijom u septembru.

Munirova snaga najjasnije se manifestirala u brzini kojom je 27. amandman usvojen. Za razliku od ranijih amandmana, koji su prolazili sedmične rasprave, ovaj je prošao kroz parlament i senat za svega nekoliko sati, uz dvotrećinsku većinu i tek minimalne izmjene. “Sada imamo političku vlast čiji legitimitet zavisi isključivo od vojske”, kaže Farzana Shaikh iz Chatham Housea. “I Munir je iskoristio taj trenutak.”

Posljedice su, dodaje ona, ozbiljne: “Nesumnjivo je da ovo predstavlja najveći udarac pokušaju tranzicije prema odgovornoj vlasti, a kamoli demokratiji. Amandman omogućava Muniru da djeluje potpuno nekažnjeno.”

Odnosi unutar vojske također su napeti. Munir sada ima apsolutnu kontrolu nad svim rodovima vojske, što izaziva zabrinutost zbog njegove uloge u nuklearnom komandnom lancu. Kritičari ističu njegovu reputaciju “nepromišljenog operatera” i ideologa, naročito s obzirom na njegov tvrdi stav prema Indiji.

Za neke posmatrače, amandman samo pravno potvrđuje realnost koja je odavno jasno vidljiva: vojska de facto upravlja Pakistanom. Munir je, prema tvrdnjama mnogih, bio ključni arhitekt obračuna s popularnim bivšim premijerom Imranom Khanom i njegovom strankom PTI, čiji su čelnici danas u zatvoru nakon što su kritikovali vojno uplitanje u politiku. Dva ključna ministra, finansija i unutrašnjih poslova, već se smatraju njegovim izborom.

Walter Ladwig, profesor međunarodnih odnosa na King's Collegeu u Londonu, upozorava da su “dugoročne implikacije duboke”. Ako bi ikada došlo do pokušaja vraćanja moći civilnim vlastima, kaže, “ukidanje ovog amandmana bio bi izuzetno težak poduhvat. Munira je sada teže smijeniti nego premijera, predsjednika ili bilo kojeg ranijeg vojnog lidera.”

Ipak, Munirova moć dolazi uz izazove. Pakistan se suočava s dvije domaće terorističke pobune, tenzijama s Indijom i Afganistanom, te teškom ekonomskom krizom koju ni vojska nije uspjela ublažiti. A historija pokazuje, podsjeća Mallick, da dugoročni planovi generala rijetko zažive. “Ako novac prestane pristizati, sve se uruši.”

IZVOR: The Guardian